Autocesta od Zagvozda do Vrgorca. Ljudi i strojevi rade u “ratnim” uvjetima

DALMATINA kroz ljuti krš

PONOSNI IMOĆANI Prije neki dan velike kiše i sklizav teren, ovih dana sunce i prašina. Osim nas, ovdje su samo poskoci i poneki jastreb. No, ponosan sam da i mi Imoćani sudjelujemo u izgradnji autoceste koja je bila san svih Hrvata, veli Nediljko Livajić

GRADITELJI VODE BITKU S LJUTIM KAMENOM,
PRAŠINOM I POSKOCIMA

dalmatina Živopisni reljef Zabiokovlja od Zagvozda u Imotskoj krajini do Dragljana u vrgoračkom kraju svakim danom sve više mijenja svoj izgled. Na stotine teških strojeva, kamiona, dampera, bušilica i ostale građevinske operative Strabaga, Ingre, Viadukta, Konstruktora, GP-a Dubrovnik te ostalih građevinskih tvrtki dan i noć probijaju ljuti kamenjar, stvarajući vizure buduće trase autoceste prema Pločama.

Zahtjevna trasa

Gornji Rašćani — autocesta niče broz brdo/Braco ĆOSIĆI dok se prema zapadu, u smjeru Šestanovca i Biska, obavljaju završni radovi na dionici Dugopolje—Šestanovac, koja će biti puštena u promet u lipnju iduće godine, prema Zagvozdu i Vrgorcu svakim su danom sve veći i zahtjevniji poslovi. Dapače, tvrde stručnjaci, upravo će dio autoceste od Biokovskog Sela do Dragljana biti i najzahtjevniji dio trase Dalmatine. Ljutiti krš i velike strmine prijeći će se visokim i dugim nadvožnjacima, u čije će se temelje sasuti na tisuće kubičnih metara betona i željeza.
Mi smo upravo posjetili jedno od gradilišta budućeg 800 metara dugog nadvožnjaka u Gornjim Rašćanima. Radove na iskopu temelja za buduće nosive stupove nadvožnjaka obavljaju radnici tvrtke Izvođač iz Grubina kod Imotskog. Na opasnim se strminama, u čijem je okružju sami živac kamen, radi od 6 ujutro do mrkle noći.
{sidebar id=4}— Zastoja nema niti ga može biti – veli nam Nediljko Livajić, koji radi na velikom bageru. Prije neki dan velike kiše i sklizav teren, ovih dana sunce i prašina. Osim nas, ovdje su samo poskoci i poneki jastreb. No, ponosan sam da i mi Imoćani sudjelujemo u izgradnji autoceste koja je bila san svih Hrvata – veli Nediljko.

Huk strojeva

— Teško je, nema što, no iziđe se na kraj – riječi su Ranka Mikulića, bagerista koji je svojim bagerom prokrčio kilometre prometnica.
— Radimo stope za budući nadvožnjak i da nam nije dobrih minera koji pripreme teren, ne znam što bismo. Ljućega kamena nisam vidio u životu – kaže Ranko. I dok mineri, predvođeni Željkom Pribanićem iz Ogulina, koji je bio na svakom dijelu Dalmatine od Bosiljeva do Šestanovca, buše rupe za postavljanje dinamita, dotle buka strojeva Izvođača remeti mir u brdima poviše Rašćana.

   

Temelji za nadvožnjakGornji Rašćani

Oko podneva je stigao i ručak, za koji kao stol posluže i gusjenice bagera.
Pojede se na brzinu i onda opet na posao. Mora se, vele nam vrijedni radnici Izvođača, jer već slijede novi, neodgodivi radovi na temeljima za nadvožnjak.
— Ovo je, nažalost, samo mali dio poslova, koji su dobili imotski građevinari na autocesti – veli nam Ante Karin.
— Mislim da su Imoćani, kao idejni začetnici ove autoceste, barem na trasi kroz svoju Imotsku krajinu morali dobiti znatno više poslova, jer bi se tako, barem privremeno, zaposlili brojni nezaposleni Imoćani.

piše Braco ĆOSIĆ

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here