IMA MOTA IMOTA Imotski nekad: Gudelj, Buljan, Čelić, Bobani, Šute… Imotski danas: Pinheiro, Vagner, Renato, Fabio, Emmanuel Mahi, Adriano, Anderson… Useljena Hrvatska
Vagner, Renato, Pinheiro, Fabio, Emmanuel Mahi… Nije riječ o brazilskoj ili stranaca punoj zapadnoeuropskoj nogometnoj ekipi, četiri Brazilca i Kamerunac prvotimci su drugoligaša Imotskog. Nasljednik Gudelja, Buljana, Čelića, Dražena i Zvone Bobana, Šute je Vagner Lopes de Oliveira. No to nije sve, još su dva imotska Brazilca, Adriano i Anderson, na posudbi u Marsoniji!
– Većina ih je prije igrala u Bosni, a Imotski im je samo prolazna stanica do boljeg angažmana. Njihov angažman nije skup, imaju nekoliko tisuća kuna plaće, žive u dva stana, a hrane se na stadionu. Gotovo svi su već govorili hrvatski, a ostali su ga naučili od starosjedilaca – kaže prvi čovjek kluba Nediljko Tolo.
S građevine u kopačke
Predsjednik tvrdi da stranci ne zatvaraju vrata mladim igračima, jer Imotski nema veliku bazu potencijalnih igrača drugoligaškog kalibra. Dapače, privlače djecu u klub, kojih je sada oko 200.
Stranci su ovdje deset mjeseci, iznimka je jedino Kamerunac Emmanuel, uz Pinheira ljubimac navijača, koji je već godinu i pol "Imoćanin". Odlično su svi prihvaćeni u ipak konzervativnoj imotskoj sredini, a kad iziđu u grad svi ih od reda časte.
Jednom prigodom Imoćani nisu znali da je klub skupio novac, pa su skupljali novac po kafićima za Emmanuelovo putovanje u Kamerun, koji za vrijeme prethodne dvije godine igranja u Bosni nije bio kod kuće. Također su skupili novac i za pogreb njegove sestre.
Po broju gledateljica na utakmicama, stranci očito ni Imoćankama nisu mrski.
– Brazilac imotski zet? Sve je moguće! Znate naše djevojke, više su Brazilci "lovina", a Imoćanke lovci – šali se predsjednik.
Osim stranaca, svi igrači su amateri, studenti, učenici ili nezaposleni. Pojedinci rade kod obitelji ili na građevini jer klupske plaće su prihod nedovoljan za preživljavanje. – Događalo nam se da igrač pronađe posao, napusti klub i ode igrati u nižu ligu – priča tajnik Zdeslav Tonković, koji je već 30 godina u klubu i prošao je sve rangove natjecanja, od najnižeg do Druge lige.
Imotski je trenutačno na drugome mjestu u poretku. Momčad trenera Marija Ćutuka, bivšeg pomoćnika Ivana Gudelja i Luke Bonačića u Hajduku, spoj je mladosti i iskustva. Tu je iskusni vratar Vedran Čović, domaća djeca Marko Lozo i Ante Lončar, te tri Hajdukova igrača Tomislav Grčić, Alen Runje i Denis Ljuta.
Tuk na Ćutuk
– Od prvog treninga rekao sam momcima da ćemo igrati sustavom 4-4-2, iako su mnogi mislili da je to nemoguće. Ipak najveći naš forte su kompaktnost, karakter i rad – kaže trener Ćutuk.
Na spomen Prve lige čelni ljudi kluba iz Imotskog ne skrivaju osmijeh.
– Rano je o tome govoriti, ali ako nam se ukaže prilika iskoristit ćemo je! U tom slučaju morali bismo uložiti dosta novca za dobivanje prvoligaške licence, ali vjerujem u naše ljude i podršku Grada. Najgore stanje je u svlačionicama, ponekad toliko poplave da ćemo uskoro morati ulaziti čamcima – zaključuje predsjednik Tolo.
Izvor: Slobodna Dalmacija
|
Prosjaci i sinovi, prvoligaški snovi Podno kule od kamena, |
|
Povijesni ambijent podno Topane Stadion Gospin dolac naziv je dobio po zavjetnoj crkvici Gospe od Anđela koja se nalazi u njegovoj blizini. Nalazi se u vrtači podno imotske kule Topane, s koje se nakon oslobođenja od Turaka dometom topa određivala granica između Hrvatske, u to vrijeme u okviru Habsburške monarhije, i Osmanlijskog Carstva. |
|
Uskrs, 31. ožujka 1991. Imotski je osnovan na Uskrs, 31. ožujka 1991. godine, na dan pogibije Josipa Jovića na Plitvicama. Ipak, klub je sljedbenik Mladosti iz Prološca osnovane 1974. godine, kasnije nazvane Imotska krajina. Imotski je s Imotskom krajinom u sezoni 2001./2002. zamijenio trećeligaški rang natjecanja drugoligaškim, jer Proložani nisu imali dovoljno novca za taj nivo natjecanja. |
