Gdje je nestao Jura?

Jura Stublic___FILM_1246807203Prva polovica devedesetih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme Hrvatska još nije zaokružila svoj teritorijalni integritet na cjelokupnom državnom području. “Hajduk“ je ponekad mogao biti prvak države u nogometu. Tonči Huljić je još uvijek vjerovao da može osvojiti Eurosong. S Doris Dragović, “Magazinom“, Mineom, s Petrom Grašom, sam ili možda nekom drugom kombinacijom koju još nije isprobao. Severina još nije otpjevala “Djevojku sa sela“. Miroslav Ćiro Blažević preuzeo je vođenje hrvatske nogometne reprezentacije. Bilo je to vrijeme kada je još postojala hrvatska košarka i hrvatska košarkaška reprezentacija. I ne manje važno: bilo je to vrijeme kada je u Hrvatskoj još postojao glazbeni pravac koji označavamo pojmom “rock“.

Rock utočište

Tih godina disko klub “Jaguar“ bio je svojevrsna oaza dobre glazbe, značajna ne samo za Imotsku krajinu, nego i za mnogo širi prostor koji je obuhvaćao Hercegovinu i dobar dio Makarskog primorja, a ni gosti iz Splita i okolice nisu bili rijetkost. Estradne zvijezde nisu zaobilazile Imotski. Uz masan honorar, uglavnom unaprijed isplaćen na načine koji nisu obuhvaćali plaćanje poreza, sve te glazbene veličine mogle su očekivati i pun klub te posjetitelje koji nisu skloni ekscesima i općenitom izgrednom ponašanju, ali koji su itekako znali kako zvuči dobra glazba. Bilo je to zlatno doba noćnih izlazaka u Imotskoj krajini jer se organi reda još nisu zamarali vremenskim ograničenjem rada ugostiteljskih objekata.

vinyl sredina

Upravo u to vrijeme, početkom jeseni, u “Jaguaru“ je gostovao Jura Stublić i grupa“Film“, nakon što je prethodno Željko Bebek tri subote zaredom punio isti objekt. Jura se popeo na pozornicu, uljudno pozdravio prisutne iz svih krajeva, a potom uputio i neobičan pozdrav klubu u kome se upravo spremao odraditi koncert, nazvavši ga “jednim od posljednjih rock utočišta u državi“. Priznajem, to mi je tada zvučalo smiješno, ali toliko puta poslije sam se sjetio Jure i njegove najave. Kao što je poznato, danas je “Jaguar“ nestao s karte državne glazbene ponude, rock je gotovo u potpunosti nestao s radijskih i televizijskih kanala s nacionalnim koncesijama, ali gdje je nestao Jura?

Rijetki javni istupi

U svijetu je praksa da poznati glazbenici, kako se gomilaju objavljeni materijali, a s njima i godine, ne bježe od učestalih istupa za medije. Dapače. U Hrvatskoj je praksa i ovdje ponešto drugačija. Jura se pridružio trendu izbjegavanja pojavljivanja u medijima, a u onim rijetkim javnim istupima ponavlja već poznate stvari. Tako je nedavno, u jednom razgovoru za jedan dnevni list, naglasio kako sprema nove materijale. Isto to već je rekao prije pet godina. I prije deset. I nešto više. Očito će to biti neka vrhunska produkcija novih materijala, obzirom je to jedan od projekata koji se u ovoj državi najviše odgađa. Negdje je u rangu odgode reformi mirovinskog sustava.

Poklanjanje Zagrebačke katedrale

Da Jura Stublić itekako dobro zna kako zauzeti medijski prostor, svjedoči slučaj od prije nekoliko godina. Jura je trebao odraditi koncert u Novom Bečeju, ali je ispao nekakav nesporazum s vremenom nastupa i unaprijed dogovorenom isplatom. Organizatori su tvrdili da je Jura primio honorar, ali da nije nastupio zbog nekakvog hira, a Jura je to, naravno, demantirao, ali na kakav način… Putem medija poslao je poruku organizatorima nastupa u kojemu im poklanja Zagrebačku katedralu, a sve u svrhu njihovih zasluga za promicanje glazbenog izričaja na ovim prostorima. Jura je, u pravom duhu pomirbe, osjetio potrebu dijeljenja istočnjačkih duhovnih nauka, koje godinama prakticira, a one materijalne stvari, poput novca i honorara, nije ni spomenuo. Previše su to prizemne stvari za staroga Juru.

Novi pjevači za nove medije

U međuvremenu su stasale nove generacije mladih pjevača koje se, na ovaj ili onaj način, bore za svoj dio medijskog prostora. To im jedino preostaje budući je njihova glazba siromašna i nedovoljno dobra da bi samom glazbom osvojili tržište. U tu svrhu koriste se novim društvenim mrežama, neinteligentnim izjavama za medije, plasiranjem kojekakvih fotografija i filmskih uradaka kao bi zaokupirali onaj prostor, u koji njihova nekvalitetna glazba ne može ni primirisati. Jura je jednom rekao da je, na vrhuncu svoje glazbene karijere, imao društvene mreže za medijsku promidžbu, bio bi toliko bogat da bi cigarete pripaljivao novčanicama, a ne upaljačem. Slušajući današnje glazbene izvođače i nisam siguran da ne bi.

Nova glazbena stvarnost

Tužno je slušati i gledati pred kakvim sve to “zvijezdama“, svoj dio medijskog prostora rock glazba mora ustupit, pod pritiskom uredništva i emisija u kojima slušatelji biraju trenutne glazbene hitove. Ponovo se sjetim one nekadašnje atmosfere u “Jaguara“. Strah me i pomisliti da bi u njemu mogli gostovati Josip Katalenić, Simona Gotovac, Slađana, Tin, Kedžo i onaj treći, Ava Karabatić.. Pripadnici nove glazbene stvarnosti. Zato se ponekad, sa sjetom, sjetim devedesetih godina. Zbog simpatičnih Huljićevih pokušaja da osvoji Eurosong. Zbog toga što većina ljudi u državi još nije znala tko je Severina. I zbog košarke. Zbog “Jaguara“. I zbog rocka. I nekako mi žao današnjih klinaca koji prelaze granicu da bi poslušali nekog izvođača koji nekada u “Jaguar“ ne bi mogao ući ni kao gost, a kamoli izvođač. I nekako mi žao vremena kada je Jura Stublić mogao napuniti klub. I možda je u pravu kada kaže:“ Istina piše na zidu, crvenom bojom kao krv, istina piše na zidu…“ A kod nas na jednoj fasadi piše:“U kinu je super. Ali u klubu ću ti prići…“ U potpisu Max ’87. Ne znamo je li joj Max tada prišao, ali znamo da bi danas imao problema. Velikih problema. Možda bi i  toj ljubavi kraj označavala zatvorena vrata disko kluba. Obična zatvorena vrata…

Ante Juroš / Imotske novine

Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published.