Genova – La Superba, najveća talijanska luka sa zakopanim blagom

genovathumb_280311Zlato je rođeno u Americi, umrlo je u Španjolskoj, a pokopano u Genovi – narodna izreka

Povod mom posjetu ovom gradu je bila izložba posvećena Fabrizziu de Andreu, pokojnom đenovskom glazbeniku svjetskog glasa, čije ste pjesme sigurno čuli negdje, jednom ; Andrea, Bocca di rosa, Via del Campo, Il Pescatore… ako niste – yubitoajte.

Jedna crtica iz njegovog života… u jednoj životnoj fazi preselio se s obitelji na Sardiniju, skladao i živio u skladu i ljubavi, na selu, u planini… A onda, jedan dan, oteli ga članovi grupe Anonima Sequestri, ponestalo im novca, tražili su 550 milijuna lira (oko 300 000 eura) za njegovo oslobađanje. Svotu je većinskim dijelom podmirio njegov otac, države nije bilo briga za trubadura koji je umro mlad, od cigareta.

 Genova je smještena u centru ligurske obale, u zaljevu, okružena dalekim obroncima Alpi. Kad se dolazi s mora, prostire se grad nalik amfiteatru u kojem zgrade dostojanstveno sjede i gledaju predstavu kojoj im more i brodovi igraju. Petrarca ju jednom nazva Kraljicom mora. Najveća je talijanska luka, a drugo europsko mjesto dijeli s Marseilleom. Važan je to trgovački, industrijski i financijski centar u kojem živi oko 900 tisuća stanovnika, veleban i tajnovit antički grad koji je dobio nadimak La Superba.

Bila je jedna od utjecajnijih i bogatijih talijanskih republika. Više stoljeća bila je najmoćnija i pod svojom vlašću je imala današnju Liguriju, Corsicu, Sardiniju, kolonije u Grčkoj, na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike. No, često su vodili ratove sa Venecijancima i Pižanima pa ih je tako jedan od ratova s Venecijom, oko prevlasti u trgovini s Bliskim istokom, u 8. st., toliko osiromašio da im je trebalo 200 godina da se oporave. Imaju Đenovljani i svoj jezik, i danas se priča đenovski talijanski koji je jako sličan korzikanskom jeziku.

 Đenovljani su prvi na svijetu osnovali banku i privrednu komoru, još početkom 15-og stoljeća. Nije onda ni čudno da je Bank of genova2_280311America osnovao sin đenovskog emigranta, Peter Gianini. Izmislili su Đenovljani papir koji ne trune i koji je otporan na crve i jednu specifičnu plavu boju, po kojoj je blue jeans dobio ime. Pročitah negdje da je Richard Lavljeg Srca bio impresioniran đenovljanskom umješnošću u trgovini i streličarstvu, toliko impresioniran da je posvojio đenovskog zaštitnika Svetog Georgija i đenovsku zastavu uzeo za englesku državnu zastavu. Crveni križ na bijeloj podlozi je zastava koja je i dan danas aktualna.

U sjeni najvećih vrata grada, Porte Soprana, čuči rodna kuća slavnog moreplovca kojeg svi znamo da i nećemo, a njegovo ime je Christophe Colomb.

Blaga, trezori, bogatstva i ljepote se mogu razgledati u Via Garibaldi, koja se nekada zvala Via Aurea (Zlatna ulica). S obje strane široke, kamenom popločane ulice, nižu se palače đenovske aristokracije. Bijela, Roza, Palača Tursi i još njih nekoliko, manje velikih, čuvaju sjaj i raskoš davnih dana… Teška vrata, ogromna predvorja, široke-mramorne stepenice, ogledala, pozlate, lusteri, ogromni prozori, prostrane sale, svilene zavjese, Rubens, Van Dyck, Tizian, Tintoreto, Paganinijeva violina, vrtovi, fontane, klupe, ružičnjaci… Sve je prelijepo i uglađeno, tako bogato da ti se vlastite cipele čine kao da si ih na smetlištu pokupio.

U sred starog grada uzdiže se katedrala Svetog Lorenza (Lovre) koju su sagradili u 7-om st., današnja verzija je završena u 11-om st. i posvećena je sv. Ivanu Krstitelju. Iz sakristije se uđe u muzej u kojem su izložene najveće vrijednosti Italije. Sacro Catino, heksagonalna posuda od puhanog zelenog stakla za koju legenda kaže da je Sveti Graal; Sarkofag s pepelom sv. Ivana Krstitelja; Piatto di San Giovanni Battista, tanjur od kalcedona, ahata, na kojem je odrubljena svečeva glava donesena pred Salomu; Crocce Degli Zaccaria, zlatni bizantinski križ optočen perlama i dragim kamenjem i još drugih blaga i starina se može tu stati pa zinuti i gledati.

Kao i u drugim talijanskim gradovima, i u Genovi će vas na ulici presretati galantari koji prodaju kišobrane, “dizajnerske” sunčane naočale, upaljače, narukvice i druge kinđe. Ako je suditi po njihovoj brojčanosti, u Genovi im dobro ide, a i klima im ide na ruku. Svako malo pljusne pa se razvedri. Ekvatorijanci su druga emigrantska grupa po brojnosti; sviraju, prodaju vunene kape, čarape, džempere. Zanimljivo je da u Genovi nema jedan crveni kvart, kao u drugim velikim europskim gradovima. Dame su svugdje po malo u centru grada, sjede na stolici ispred zgrade u kojoj žive, ćakulaju s prodavačima iz dućana, pomognu starijoj gospođi ponijet spizu, lakiraju nokte. O njima je i de Andre pjevao u Bocca di Rosa, opjevao je damu koja je imala više klijenata nego trgovina hranom, na uglu ulice…

goneova3_280311Lučki gradovi u kojima su većina imigranti i radnička klasa, oduvijek su bili plodno tlo za nogomet, čini mi se. Genova nije iznimka. Rekao bi čovjek da nemaš gdje pravo ni nabiti loptu, a oni dva velika kluba imaju, ali samo jedan stadion. Rijetki su oni koji nisu čuli za Genou i Sampdoriu, zar ne? Izgleda da je ovdje nogomet važan životni faktor, izvor motivacije i inspiracije, usudila bih se reći. Te nedjelje kiša je livala, višesatni prolom oblaka je bio. Uskočili smo u prvo otvoreno mjesto koje nam se našlo na putu, slastičarnica. Sjeli, na televiziji utakmica. Sampdoria igra protiv Cagliaria, stadion je bio krcat, nismo se načuditi mogli tolikom broju enuzijasta, njihovom transu i broju golova, 3:3 ! – na takvom pljusku… Taj dan sam prvi put jela sladoled od bosiljka. A kad sam već kod lokalnih kulinarskih dostignuća, ne mogu da ne spomenem i druge đenovljanske specijalitete, kao pesto (tučeni luk, bosiljak, pignon, sol i maslinovo ulje). Moja omiljena zakuska je farinata, to je prava zakuska i zamastka. Brašno od slanutka se zamijesi s vodom i maslinovim uljem, izlije u tepsiju i zapeče. Pojedeš komadić i dosta ti za cijeli dan, neobično nešto, fino, mmm.

I eto, basta cosi. Ciao!

 

Snježana Huette/Imotske novine

Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published.