IMOTA, PA-PA! Zbog nečije svinjarije, nema više ni vinarije!

Vinarija Imota | Foto: Branimir Boban / CROPIX

Zbog dugotrajne blokade računa i drugih znanih nam i neznanih razloga, na Trgovačkom sudu u Splitu otvoren je stečaj nad imotskom vinarijom Imota d.d. Država kao većinski, gotovo pa i jedini „pravi“ vlasnik nekada uspješne tvrtke čije su alkoholne kapljice podjednako voljeli kroneri i izbirljivci diljem bivše Juge, nije našla načina spasiti 75 (u sretnijim vremenima i 500) radnih mjesta.

Imota je, znaju to svi njeni kooperanti i žitelji Imotske krajine, odavno u glibu, a u proteklih 10-ak godina nadživjela je nekoliko propalih natječaja kojima ju je Fond za privatizaciju pokušao prodati za jednu kunu. Razlog epitetu „loše udavače“ bio je jednostavan: simbolična kuna za sobom je vukla obvezu očuvanja radnih mjesta i vraćanje dugova koji su bili ogromni pa nitko nije njome htio „omastiti brke“. Čak ni ruski poduzetnik i lovaš Dmitrij Železnjak koji je onomade u jednom njenom kutku pokrenuo suvremeni pogon za proizvodnju votke, niti Ivica Todorić koji je u to vrijeme bio u kupovnoj ekspanziji. Poljoprivredni kombinat Imota od stečaja se nije uspio spasiti ni predstečajnom nagodbom koju je sa svojih 63 vjerovnika „uspješno“ sklopio u studenom 2014. godine.

Nema Agrokoke, nema partizanki… Katanac je zamijenio proizvodnju

Nekada se pred Imotinom kapijom na otkup čekalo satima, čak i danima, u redovima dugačkim do dva kilometra, i kapnula bi koja kuna u zamjenu za zrna kujundžuše i vranca, no situacija je iz godine u godinu postajala sve nesnošljivijom. Na isplatu se počelo čekati mjesecima, zatim godinama, a onda su umjesto kuna žuljevite ruke naših zemljoradnika za svoj trud počele uzimati betonske kolce, Ridomil… bilo što, po principu „bolje išta nego ništa“.

trimot_zgrada

Najprije je bila Pionirka, pa Trimot, pa ništa!

Više nema ni toga. I najdugovječniji djelatnici nekadašnjeg giganta od ponedjeljka ne moraju na Perinušu. Zaostale plaće nikada neće dobiti, gorčina je zadnje što će iznijeti iz kruga tvornice. To su prije njih iskusili i zaposlenici drugih velikih poduzeća u ovom našem bezdanu: Pionirka je proizvodila za NATO pa se ipak propuntala, Napredak je i prije Trimota postao Nazadak, Cetinku i Agrokoku također je „odnijela mutna“, a neprocjenjivim Imostrojem netko se zaigrao i pretvorio ga u bižuteriju.

Vjerodostojno, zar ne? (al)

Komentari