Kako je Imotski otkrio turizam: Smijali su nam se kad smo počeli graditi, a ljudi sada plaču kad odlaze iz ovog raja

imotski_vileU potrazi za mjestom koje nudi osamu, tišinu, prirodno okruženje, domaće proizvode, a opet ne previše udaljeno od civilizacije, Susane i Marcus Diess, te njihova djeca Vanessa (15) i Tobias (18) iz najstarijeg njemačkoga grada Wormsa, uguglali su Lovreć, i to zaselak Milinovići. Pronašli su savršenu obiteljsku kuću s bazenom od koje su prvi susjedi udaljeni dvjestotinjak metara. Ukrcali su se u auto zajedno sa dva psa, violinom i gitarom, jer gdje ćeš boljeg trenutka za glazbu od ljetne noći u seoskoj idili, uz opojne mirise lavande, ružmarina i bosiljka.

– Ovdje smo našli ono što smo i tražili, a to su odmor, mir, predivna priroda, a lokacije koje želimo posjetiti udaljene su od nas tek sat vožnje. Kuhamo sami, u domaćinovu vrtu uberemo rajčice, tikvice, mahune… Kupamo se u bazenu, predvečer biciklima obilazimo jezera, navečer spremamo roštilj, a domaćin nam je odličan – rekli su nam Diessovi, koji su prepoznali dalmatinsko zaleđe kao savršeno mjesto za odmor, baš kao i sve više stranih turista koji pune kapacitete cijele Imotske krajine, gdje se doslovce preko noći otvaraju vrata preuređenih kamenih vila s bazenima.
– Samo u posljednjih šest godina broj kuća za odmor povećao se za više od deset puta, a samo u Turističkoj zajednici Imotski registrirano je 110 smještajnih jedinica. Lovreć spada pod Županijsku turističku zajednicu, a u njemu se iznajmljuju dvije kuće. Za dvije godine bit će ih deset – kaže nam Marijan Milinović, diplomirani ekonomist s adresom u Splitu, koji je prije četiri godine uredio djedovinu u Milinovićima i upustio se u turističke vode. Trenutno je domaćin Diessovima, koje povremeno obilazi kako bi se pobrinuo za vrt pun voća i povrća, iako se gosti sami nude da će zalijevati. U subotu će im spremiti peku, baš kao i prethodnim gostima, koji kući odlaze prezadovoljni, o čemu svjedoče odlične recenzije i pisma pohvale domaćinu Marijanu.

– Niko nije virova da se ovdi može dogodit turizam. Čudili su mi se, a sad pitaju za savjet.Ulaganje je bilo veliko, nije tajna. Oko 150 tisuća eura u rohbau, a i 10-metarski bazen sam radio bez poticaja. Puno su mi pomogli i naši povratnici iz Njemačke. Evo, tu je moj prijatelj Ante Šamija Bara, koji isto kreće u turizam, baš kao i nekoliko ljudi iz Voštana, Trilja, Ciste Provo… Na jesen ćemo se svi okupit u udrugu iznajmljivača, a pomalo nas prati i Općina participirajući u komunalnoj naknadi, odvozu smeća, uređuju se pješačke i bicilističke staze… Samo da se naš svit vrati na selo i da se obnove starine. Bit će tu posla i za mlade, virujte mi. I gosti nam kažu da ni ne znamo šta imamo. Ma znamo mi, samo da nam se ljudi vrate – kaže nam Milinović.

Govori nam kako mu preko agencije dolaze obitelji iz Njemačke, Danske, Nizozemske, Belgije, Francuske i Velike Britanije. Uglavnom su svi prvi put u Hrvatskoj, a ostaju u prosjeku dva do tri tjedna. Cijena za tri tjedna je 4500 eura.

– To su gosti za poželit. Sami kuhaju, brinu se za bazen i vrt ako žele, TV i ne pale, a za svaki dan imaju isplaniran izlet u Makarsku, Omiš, Split, Međugorje… Obilaze naša stara sela, bunare i jezera, i čude se kako imamo pitku vodu iz špine. Šaljemo ih u OPG-ove, u siranu u Bosnićima, vole oni te naše ekoproizvode, ali bilo bi dobro da je više ljudi koji ih nude. Mi im za doček i odlazak uvik pripremimo neke naše proizvode, domaće vino, rafiole, ušećerene bajame, suve smokve… da nas se sjećaju – veli Marijan.

O turističkom bumu u Imotskoj krajini svjedoči nam bračni par Diana Zvonko Češljar iz Prološca, koji se uz svoje redovne poslove bave i turizmom, evo već drugo ljeto. Svoju predivno uređenu kuću obloženu kamenom napuštaju početkom lipnja do kraja rujna kako bi je iznajmili stanim gostima.

– I nas su gledali malo s podsmijehom, a evo, sad se dvanaest kuća u Prološcu iznajmljuje. Napravite đir i vidit ćete kako su to sve lipe kuće s bazenima i travicom na odličnim pozicijama, gdje gosti mogu imat svoj mir. A s potonjima nema nikakvih problema. To su vam sve fini obiteljski ljudi koji mogu platit ovu lipotu. Važni su im klima, bazen i bicikli. Uredili smo mi i teretanu u kući jer je agencija tako savjetovala, ali strancima baš i nije nešto zanimljiva. Više su za uživanje na svježem zraku. Znaju oni dobro da dolaze na selo. More ih najmanje zanima. Vole naše biciklističke staze, jezera, polja, šetaju po planinama, a pravi hit im je kada vade krumpire s nama – kaže nam Diana.

Napominje kako u širem susjedstvu kronično nedostaje restorana, i to onih s domaćom spizom, baš kao i OPG-ova, etno sela i ostale autohtone ponude koju turisti izuzetno cijene.

Proložac je, kao i cijelu Imotsku krajinu, kaže, spasio tunel “Sveti Ilija”. Povezanost s morem nikad nije bila brža i kraća. No, sada se primorci bune da im ovi iz zaleđa ruše cijene.

– Mi naplaćujemo 300 kuna po osobi u top sezoni. Mislimo da je to stvarno povoljno za ovo što nudimo. Kuća nam je nova, obnovljena prije tri godine, ima četiri zvjezdice. Dali smo se i mi u kredite, ali poticaja za turizam ima. Lani smo dobili 40 tisuća kuna za bazen od države, a sada smo aplicirali na 30 tisuća kuna sa županijskog natječaja za dodatne sadržaje. Planiramo napravit nadstrešnicu s kamenom – vele nam Češljari, koji svoje goste također dočekuju s bocom vina, rakijom, domaćim kolačima, sirom… I njihovi gosti mogu slobodno brati plodove iz vrta, koji ima automatsko zalijevanje. Na sve se mislilo. Pitali smo ih gdje oni ljetuju.

– Mi idemo u Vodice kod rodbine ili u Brela. Lani su nam bili gosti iz Dresdena, te su nam ponudili zamjenu za svoju vikendicu u Španjolskoj. Znate ono, mi kod njih, oni kod nas. Možda to i iskoristimo – kažu nam Zvonko i Diana.
Ukupno jedanaest ljudi u dva apartmana, odnosno šest soba, može primiti Lea Žužul, koja je prije desetak godina prva u Imotskom počela iznajmljivati kuću. Ni ona nije bogata povratnica iz Njemačke, nego djelatnica u pošti, i dvije je godine živjela u podstanarstvu dok je obiteljsku kuću iznajmljivala Nijemcima, Poljacima, Englezima… Sada konačno opet ima svoj krov nad glavom otkako je skupila novac i sagradila malu kućicu odmah do ove koju iznajmljuje. Uostalom, ima i djece koja će se valjda ženiti nakon školovanja…

Razgovaramo s njom u vrtu s engleskom travom, ljetnom terasom, grmovima aromatičnog bilja, bazenom na terasi odakle puca pogled na cijelo Imotsko polje i moćno Biokovo, i sami ostajemo zatečeni magičnom ljepotom doživljenog. E, da je biti ovdje gost barem na koji dan, iako bismo si teško priuštili oglašene cijene. U ovoj vili, primjerice, smještaj u posezoni za jedanaest osoba košta 560 eura, dok se u sezoni kreće između 1000 i 1400 eura po tjednu.

– Uvjerena sam da ovaj oblik turizma ima svoju budućnost, a znate zašto? Pa naši ljudi su takvi, sve bi vam dali, svakog gosta dočekaju ka svoga! Neće kod nas niko ostat ni gladan ni žedan. Ja sam sritna što i drugi mogu uživat u mojoj oazi mira. Svaka žena koja ovdi dođe s familijom, kad vidi sve ovo, zine u čudu. Ode plačući doma nakon odmora u Imotskom – kaže nam Lea Žužul.

Bazene nam pomažu graditi država i Županija

U Imotskoj krajini registrirano je 110 smještajnih objekata, uglavnom kategoriziranih s tri zvjezdice, a nekoliko ih je s četiri. Usporedbe radi, lani je bilo sedamdesetak objekata, a primjerice 2006. – samo dva!

– Osim dva obiteljska hotela, svi drugi su privatni iznajmljivači pansiona, apartmana i kuća za odmor. Ovih posljednjih s bazenima ima 80-ak. Popunjenost im je od sedam do 20 tjedana, prosječno 12 tjedana. Gosti su mahom obitelji s djecom, i to Nijemci i Skandinavci, ali i Poljaci… Zanimanje potencijalnih iznajmljivača sve je veće, a TZ Imotski, u suradnji sa županijskim TZ-om, ulaže dosta napora u edukaciju i pomoć novim iznajmljivačima. Tijekom protekle tri godine 41 iznajmljivač dobio je poticaje Ministarstva turizma za izgradnju bazena u iznosu od 40.000 kuna. Ove godine dosta se iznajmljivača javilo i na natječaj Splitsko-dalmatinske županije – kaže nam Luka Kolovrat iz TZ-a Imotski, objašnjavajući zanimanje turista za odmor u Imotskoj krajini prirodnim, arheološkim i drugim znamenitostima Imotske krajine, blizinom Makarske rivijere, Splita, Međugorja, a svemu tome pogodovali su tunel i autocesta, uz izuzetno kvalitetan smještaj po povoljnoj cijeni te posredovanje svjetskih poznatih agencija koje obavljaju booking.

Pitala sam gosta što mu se ovdje sviđa…

– Gosti ovdi dobiju više nego što su očekivali gledajući slike na internetu. Oni vole kontakt s domaćinom, našu hranu. Kažu oni da su bili u Brela, Tučepe, ali ih je gužva izmučila. Zato dolaze ovdi, di ih ne bude susjedi glasnom glazbom u tri ujutro. Jednog sam pitala šta mu se ovdi najviše sviđa. Pogledao me s čuđenjem i rekao: “Pa planine! Ne mogu ih se nagledat!” Turizam se definitivno s mora seli u Zagoru – tvrdi Lea.

Dogodine će biti 160 vila

Svake je subote smjena gostiju i kod Ivice Jelavića Ike iz Imotskog, kojem je ovo prvo ljeto da radi kao privatni iznajmljivač.

– Neka turizma kod nas. Ionako su radile samo banke i kafići. Sada je, mislim, 106 kuća u Imotskom, a iduće godine, čujem, bit će ih 160. Mater i ja smo sami u kući, živimo na katu, a ispod je za goste. Primamo po 10 ljudi, a dolaze nam Nijemci, Danci, Norvežani i drugi, koji ostaju po dva tjedna. Plate nam po 1200 eura tjedno, jedino nam agencija puno uzima. Eno, sad je tamo neki profesor s obitelji. Dica idu po jezerima, a on samo čita knjige u ladu. Pitali su me za Mostar i Međugorje. Uživaju ka nikad – rekao nam je Jelavić.

izvor:Slobodna dalmacija


Komentari