Lee Child: 61 sat

61_satLee Child suvremeni je britanski pisac kriminalističkih romana u kojima je glavni lik Jack Reacher, osebujni bivši vojni policajac koji luta SAD-om i rješava čitav niz neugodnih situacija po odabrane pojedince, ali, što nije rijetkost, tim svojim postupcima ide u prilog i općoj društvenoj sigurnosti. Svi poznati pisci kriminalističkih romana grade svoje priče na usavršenim detaljima koji čine karakterne osobine njihovog glavnog protagonista. Možda je u Reacherovu slučaju riječ upravo o njegovoj motiviranosti za poduzimanje takvih akcija, koje rezultiraju, uglavnom, posljedicama koje šira društvena zajednica može okarakterizirati kao općim koristima. Reacher nije motiviran novcem, osobnim razlozima emocionalne naravi, osvetom ili nekim drugim prizemnijim motivima. On jednostavno radi ono što najbolje zna, a to znači da primjenjuje sva znanja stečena vojnom izobrazbom za potrebe pojedinca u problemima ili u korist nekom općem cilju.Slična se stvar događa i u djelu “61 sat“ (“Znanje“ 2011). Spomenimo kako ovo nije prvo Childovo pojavljivanje u ediciji “Knjiga dostupna svima“ jer ju je “Znanje“ i otvorilo Childovim djelom “Jedan hitac“ te kasnijim izdanjem knjige “Čovjek s dva lica“ , ali ovo je najaktualnije Childovo pojavljivanje u ediciji. Razlog tome je srpanjska nagrada Childu za roman godine (“61 sat“) na tradicionalnom Festivalu kriminalističke književnosti u Harrogateu.

 

 

61 sat“ nova je knjiga o Jacku Reacheru koji se zatekne u Južnoj Dakoti okovanoj snijegom i ledom. Reacher postupno biva uvučen u priču u malom pokrajinskom gradiću gdje svi znaju sve o svima ili barem tako misle. U tom slučaju ne bi bilo iznenađenja i Reacher ne bi imao posla u Boltonu, ali situacija je posve drugačija. Toliko drugačija da Reacher ovoga puta istodobno ima posla s korumpiranim predstavnicima policije, motociklistima, kažnjenicima u zatvoru i brutalnim šefom zločinačke organizacije. Ali unatoč svemu tome, gotovo je uspio uspostaviti naznake emocionalne veze sa zapovjednicom odreda vojne policije kojoj je, svojedobno, i sam zapovijedao. Doduše, telefonskim putem i na daljinu, ali u Reacherovu slučaju radi se o naglašenom napretku na emocionalnoj osnovi…

Lee Child je u priču ukomponirao malo poznatu činjenicu iz drugog svjetskog rata koja se može provjeriti u nekim vojnim arhivima. Naime, saveznici su pred kraj rata, zbog učestalosti borbenih akcija i manjka vojno obučenih pilota, posadama svojih borbenih aviona davali tablete koje su im otklanjale umor i povećavale stupanj fizičke izdržljivosti. Današnjim načinom izražavanja kazano, radilo se o tabletama koje su trebale povećati njihovu energetsku učinkovitost. No, zapravo se radilo o narkoticima koji su trebali dati doprinos u konačnom slomu Trećeg Reicha. Ne čudi stoga što se o ovoj epizodi ratne povijesti tako malo zna i tako malo govori.

61 sat“ djelo je koje se ubraja u najbolja Childova ostvarenja. I u najbolje nastupe Jacka Reachera.

 

Ante Juroš


Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published.