Moždani udar i neuroplastičnost – nevjerojatna sposobnost mozga da se reorganizira

glava boliMoždani udar (cerebrovaskularni inzult, CVI) može uzrokovati oštećenja u centralnom živčanom sistemu i na taj način utjecati na mišićnu aktivnost, snagu, pokretljivost, aktivnosti svakodnevnog života, osobnost, emocije i naposlijetku na kvalitetu života. Kod moždanog udara često dolazi do smanjenja ili izostanka kontrole pokreta jedne strane tijela.

Ukoliko u obitelji imate osobu koja je preboljela moždani udar, educirajte se kako bi se oboljela osoba dobila najprimjereniju terapiju i dosegla što bolju kvalitetu života.

Kod moždanog udara može doći do niza različitih posljedica. Slabost, pa i potpuna paraliza mišića jedne strane tijela uz lošu percepciju te strane i poremećaja pokretljivosti.

Pacijent zahvaćenu stranu ili njen dio može osjećati drukčije. Najčešće je to osjećaj bockanja, trnjenja, mravinjanja, povećane topline ili hladnoće, smanjene osjetljivosti pa sve do potpune neosjetljivosti. Pacijent zahvaćenu stranu može osjećati težom ili izostanak percepcije vlastitog dijela tijela. Ponekad su praćeni i pojavom boli.

Često se nadovezuje poremećaj ravnoteže, hodanja, a ponekad i sjedenja.

Zbog slabosti i sile teže koja povlači ruku prema dolje, isteže se rameni zglob i zglobne strukture i javlja subluksacija i bolovi u ramenu zahvaćene strane.

Ukoliko dođe do pojave krutosti mišića u mirovanju (spazam), zahvaćeni dio postaje krući, smanjuje mu se pokretljivost i dolazi do plodnog tla za razvoj ograničenja pokretljivosti zglobova (kontrakture).

Neophodan dio rehabilitacijskog procesa kod liječenja moždanog udara je fizioterapija. Podrazumijeva razne vježbe, manualne i neurološke terapijske tehnike, masažu, indicirane elektroterapijske procedure u svrhu liječenja i pomoći pri izliječenju.

Neurološke terapijske tehnike zvane neurofizioterapija predstavljaju vrstu fizikalne terapije specijaliziranu za liječenje neuroloških bolesti, kao i bolesti i stanja koje utječu na integritet i funkciju centralnog živčanog sistema. Specifična znanja iz polja neurofizioterapije pomažu fizioterapeutu da kod pacijenta lakše, brže i efikasnije dosegne ponovno uspostavljanje narušenih funkcija i osjeta, te uspostavi što bolju komunikaciju centra sa periferijom.

Cilj fizioterapije kod moždanog udara je ponovna uspostava snage i pokretljivosti zahvaćene strane tijela uz poboljšanje osjeta, svrsishodnosti pokreta i ravnoteže vraćajući tijelu samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života.

Jedna od činjenica koje pomažu u liječenju moždanog udara jeneuroplastičnost mozga. To je sposobnost mozga da se reorganizira i ponovno uspostavi veze među živčanim stanicama (neuroni). Posebno osmišljene vježbe poboljšavaju komunikaciju centra sa periferijom.

Neuroplastičnost mijenja naš mozak kroz učenje. Stjecanje novih znanja povećava broj veza među neuronima, djelujući na poboljšanje funkcije mozga i izvodjenje tjelesnih funkcija.

Takva sposobnost prilagodbe na nove situacije i iskustva pokazuje da se kroz učenje mozak mijenja kroz cijeli život.

U liječenje pacijenata koji boluju od moždanog udara je uključen kompleksan medicinski tim. U njemu se nalaze radni terapeuti, logopedi, liječnici, medicinske sestre i socijalni radnici kao i ostali stručnjaci ovisno o stanju i potrebama. .

Kod osoba s relativno blažim posljedicama, fizioterapija se usmjerava na sprečavanje komplikacija i vraćanje tjelesnih sposobnosti i vraćanje u aktivan život.

Kod osoba sa težim posljedicama moždanog udara, važan cilj fizioterapeuta je da pacijenta učini neovisnim o tuđoj pomoći ukoliko je to moguće.

Rani pregled i njega bolesnika

Neposredno nakon hospitalizacije zbog moždanog udara, pacijent treba biti pregledan od strane fizioterapeuta kako bi već u ranoj fazi liječenja pacijent imao preduvjete za kvalitetno i brzo liječenje i oporavak.

Kroz fizioterapijsku procjenu pacijentu se određuju kratkoročni i dugoročni ciljevi kao i plan terapije.

Rana terapijska uloga  je važna radi sprečavanje kontraktura zglobova i spazma mišića. Usmjerena je i na sprečavanje posljedica dugotrajnog ležanja kao što su upale pluća, dekubitusi (rane od ležanja) i inkontinencija (nemogućnost kontrole mokrenja i defekacije).

Što je prije moguće, pacijenta treba dovesti u antigravitacijski položaj, kroz sjedenje i stajanje, čime se sprečava pojava tromboze u donjim ekstremitetima.

Fizikalna terapija

Kada liječnik definira da je stanje pacijenta stabilno, pacijenta treba što prije dovesti u do faze hodanja. To uključuje ​okretanje u krevetu, sjedenje, prebacivanje iz kreveta na stolicu, stajanje te hodanje sa i bez pomoći kao i kretanje uz i niz stepenice.

Vježbe su vrlo važan dio rehabilitacijskog procesa. Predstavljaju opetovano ponavljanje određenih aktivnosti i kretnji sa ciljem bolje pokretljivosti, snage, koordinacije, ravnoteže, kondicije i dr.

Ukoliko postoji slabost određene mišićne skupine, jačanje se postiže ponavljanjem vježbi snaženja istih mišića. Ponavljanje je važno kod rehabilitacijskog procesa svih parametara lokomocije.

Vježbati se može individualno ili u grupi, ovisno o zdravstvenom stanju. Pacijenti sa težim posljedicama moždanog udara imaju indicirano potpomognuto vježbanje od strane fizioterapeuta, dok lakši pacijenti mogu vježbati sa fizioterapeutom ili u grupi.

Edukacija

Edukacija pacijenta, članova multidisciplinarnog tima i članova obitelji je sastavni dio fizioterapeutskog djelovanja.

Fizioterapeut daje informacije drugim članovima tima, pacijentu i obitelji na što treba obratiti pozornost kao bi se spriječile komplikacije koje mogu usporiti oporavak pacijenta. U tu svrhu daje naputke vezane uz držanje pacijenta, korištenju ortoza, prihvaćanje ekstremiteta, pozicioniranje pacijenta za vrijeme ležanja i sjedenja, hodanje i korištenje pomoći prilikom hodanja, sprečavanje rana od ležanja i kontraktura, održavanje dobre cirkulacije i dr.

Pacijentima kojima je po cjelokupnom izvršenom terapijskom planu poboljšano stanje te se mogu samostalno kretati i izvršavati svakodnevne aktivnosti, preporuča se održavanje stanja kroz cjeloživotno samostalno vježbanje i povremenu terapiju uz kontrolu fizioterapeuta. Takav pristup će pomoći pacijentu da održi postojeće stanje ali i nadalje razvija svoje motoričke sposobnosti u suradnji sa centralnim živčanim sistemom.

Pacijenati kojima je sposobnost kretanja i nakon izdašne terapije smanjena, dobivaju savjete od strane fizioterapeuta o savladavanju poteškoća u svom domu, prelaženje sa kreveta u stolac, hodanje uz pomoć hodalice, korištenje indicirane udlage (za rame ili skočni zglob) i ostala pomagala (eletrostimulacijski aparat FES za padajuće stopalo, korištenje kolica).

Dužina trajanja terapije

Većina ljudi se oporavi već u prvih par tjedana nakon moždanog udara. Intenzitet oporavka se obično usporava nakon tri mjeseca. Pacijent do tada dobiva najviše benefita uz stjecanje novih vještina. Nakon 3, 6 i 12 mjeseci poslije moždanog udara fizioterapeut vrši kontrolnu procjenu stanja te kroz terapijski plan se usmjerava prema poboljšanju slabije i bolje svladanih vještina, kao i cjelokupnog stanja organizma.

Ovisno o jačini moždanog udara, nakon terapijskog plana neki ljudi se potpuno oporave, kod nekih ostaju lakše, a kod nekih teže posljedice. U svakom slučaju kod posljedica je preporučljivo nastaviti sa manualnom terapijom (osteopatija) i programom održavanja naučenih vježbi.

Savjeti za oboljele od moždanog udara:

– održati strpljenje

– svakodnevno provođenje vježbi

– bilježenje svakog napretka

– adekvatno korištenje obje strane tijela kod vježbanja

– paziti na prehranu i reguliranje tjelesne težine

– korištenje fizioterapeutkih usluga zbog kontrole i progresije zdravstvenog stanja

– stimulacija oboljelih vježbanjem u grupi

– sprečavanje monotonije ubacivanjem novih primjerenih tjelesnih aktivnosti

Bojan Nasteski


Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published.