Očajna obitelj Bago: Grad nam je otea didovinu, pa je poslin proda!

Svi znaju u Imotskome gdje su Bage. Znaju i da imaju pusto zemlje oko njihovih kuća – “sve lipo gori do Ercegovine”. Svi znaju, ali sud ne priznaje. Konkretno, Županijski sud u Splitu ih je proglasio nepoštenim posjednicima i dao za pravo Gradu Imotskom koji je tu parcelu prodao, da bi na njoj, u aranžmanu države, “nikle” zgrade za branitelje. I tako je starinu obitelji Bago – baštinu od pamtivijeka – Grad Imotski prodao za 326 tisuća “dojč” maraka, a da posjednike nitko ništa nije upitao!

Piše: Saša Ljubičić / Slobodna Dalmacija
Foto: Branimir Boban / CROPIX
Izvor: Slobodna Dalmacija

Dvadeset dvije godine Branko Bago i njegovi rođaci, a bit će ih u nasljednom redu – dvanaest, vuku se po sudovima ne bi li istjerali pravdu. Općinski sud u Imotskom stalno im daje za pravo, Županijski sud u Splitu staje na stranu Grada Imotskog, a Vrhovni sud sve vraća natrag na ponovno razmatranje. I tako sve u krug, da čovjek izludi.

– Evo, sad čekamo odluku Vrhovnog suda, žalili smo se – sliježe ramenima Branko.

Svega mu je, veli, puna kapa. Umjesto da ih obeštete za djedovinu na kojoj je, kaže, Ministarstvo obrane 1995. godine, odmah nakon Domovinskog rata, bez pitanja podiglo zgrade za branitelje – danas im stižu ovrhe.

– Po presudi moramo platit 180 tisuća kuna sudskih troškova, a ja ne znam od koga će oni to uzet!? Možda od penzionera, socijalnih slučajeva i invalida Domovinskog rata? – širi ruke Branko.
 

Željka Bagu ljuti što je Grad Imotski prodao njihovo.

– A, mi smo nudili da se to daruje braniteljima! Za mukte! Bili smo spremni u novine oglas platit, da Bage daju zemlju invalidima Domovinskog rata, al iz Grada ni čut! Oni su to prodali, došli do para i onda natirali Ministarstvo obrane da tu radi stanove. Mi u obitelji imamo dva invalida Domovinskog rata, oni nit su dobili stanove, nit ono šta ih spada jer je njiova didovina prodana.

Sramota je da moraju kupovat zemlju da bi napravili sebi kuću – objašnjava Željko, a njegovi rođaci kažu kako su tu nekada bili “do’čići ograđeni suhozidin”, iako suprotna strana na sudu tvrdi da je tu bio vojni poligon.

– Da je tu u Jugoslaviji general Ljubičić za neke činove polaga!? I da je to vojska koristila, pa je to onda po toj logici državno!? A, svako zna da su to bili ispašnjaci od kada su Bage ovdje doselili 1750. godine, ka i to da je ona vojska mogla obavljat vježbe di je god tila i da to nema nikakve veze ni s posjedom ni s vlasništvom. Da ne govorim da je njihov svjedok na sudu, čovik koji je prvi tu doša pripremit parcelu za gradnju, jasno reka da je tu rušio suhozide – čudi se Branko.

Obitelji Bago su stoljećima izvanknjižni vlasnici sporne zemlje – i to trinaest tisuća kvadrata koji sežu sve do granice s BiH. Parcele na kojima su još njihovi čukundjedovi pasli stoku nikad nisu vlasnički sređene, niti je, pošteno govoreći, za to bilo potrebe; svi su, naime, znali da je riječ o njihovim pašnjacima, da bi danas, presudom Županijskog suda u Splitu bili proglašeni nepoštenim posjednicima, na što su se ponovno žalili Vrhovnom sudu.

Njihov odvjetnik Boris Rebić, veli da je Županijski sud proglasio obitelji Bago nepoštenim posjednicima a da je pri tome sasvim krivo protumačen termin uzurpacije.

– Sutkinja je tu uzurpaciju uzela doslovno, a radi se o zahtjevu Ante Bage, pokojnog Ivana, da 1981. godine pokuša uknjižiti svoju djedovinu. U to vrijeme si se, da bi vlasnički očistio parcelu, morao nasloviti kao uzurpator, makar se ne radi o uzurpaciji u smislu otimanja, nego se to jednostavno tako imenovalo.

U Imotskom polju, recimo, takvih slučajeva nije bilo, ali ovdje u brdu, gdje su bili pašnjaci – točno se stoljećima znalo čije je što – od Baginih, od Mustapića, ovih, onih, i to se strogo poštivalo, i međe su se znale. Problem je u tome što se taj zahtjev za knjiženjem vlasništva iz 1981. tada izgubio po nekim ladicama, a na osnovi tog termina “uzurpacija”, Bago i nasljednici su proglašeni nepoštenim posjednicima. Iz toga je izvučen zaključak da oni nemaju pravo na nikakvu odštetu iako je Grad Imotski bez njihova znanja prodao parcele u njihovu posjedu državi, a ona tu izgradila zgrade za branitelje – kaže Rebić, koji je do sada napravio baš sve da se njegovim klijentima plati ono što ih pripada.

Požurivao je sudove, dovodio na desetke svjedoka i svi su svjedočili da je sporna zemlja oduvijek bila posjed obitelji Bago. Zbog rodbinskih veza sudaca Županijskog suda u Splitu i odvjetnika Grada Imotskog Marka Perkušića, tražilo se i izuzeće Suda, no ni tome nije udovoljeno.

I tako, na 8120 četvornih metara građevinskog zemljišta “nikle” su zgrade u aranžmanu države, Grad Imotski inkasirao 326 tisuća maraka, a obitelji Bago – šipak!

Slučaj koji se vuče dvadeset dvije godine, dočekao je i novog imotskoga gradonačelnika Ivana Budalića.

– Tek sam dijelom upoznat s tom pričom, a detalje zna odvjetnik koji zastupa Grad Imotski u toj parnici. No, ono što na prvu mogu reći, jest da ja osobno mislim da je neka vrsta nagodbe na obostrano zadovoljstvo građana u ovom sporu, ali i Grada Imotskog – dobro rješenje – pomirljivo će gradonačelnik Budalić. Iz njegovih usta – u sudačke uši.

Komentari