RAZGOVOR (2. dio) Blanka Matković: Otkrivamo sudbine Imoćana koji su do sada bili tek „nestali na Križnom putu“

Blanka Matković polaznica je treće godine doktorskog studija političkih znanosti i međunarodnih studija na University of Warwick, Velika Britanija

Donosimo drugi dio razgovora s Blankom Matković, a uoči skorašnje promocije knjige o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću.

IN: Otkud je potekla ideja za knjigu “Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Nar. milicije 1944.-57., Likvidacije i progoni”? Koja je  posebnost ove knjige?

Riječ je o knjizi od oko tisuću stranica dokumenata o svim selima Imotske krajine od 1944. do kraja 1950-ih godina. Dokumenti koje objavljujemo u ovoj knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. uglavnom u Državnom arhivu u Splitu, a jedan manji dio u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. U toj kolekciji prikupljenih dokumenata naročitu vrijednosti imaju oni iz fonda Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH. Dakle riječ je o dokumentima Ozne i Udbe, a većina nikada ranije nije objavljena. Među njima se nalaze razni popisi likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Upravo zbog toga smo došli na ideju da objedinimo sve te ključne dokumente na jednom mjestu i u tom kontekstu smo pokrenuli naš mini-projekt pod naslovom Biokovsko-neretvanski kraj u Drugom svjetskom ratu i poraću na kojemu zajednički radimo ja i studentica povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu Magdalena Vuković koja je rodom iz Studenaca. Rad na ovom projektu rezultirat će sa tri obimnije knjige. Prva je upravo ova knjiga o Imotskoj krajini za koju su podaci najpotpuniji. Ustvari, za to područje prikupljeno je toliko mnogo dokumenata da smo u ovoj zbirci prisiljeni objaviti najuži izbor najvažnijih dokumenata za razumijevanje povijesti Imotske krajine u spomenutom razdoblju. Zato ova zbirka dokumenata predstavlja značajan doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“. Stoga se nadamo da će ova knjiga pomoći naročito obiteljima stradalnika kojima preko 70 godina nije bilo dozvoljeno znati istinu o njihovima bližnjima iako je ta istina bila zapisana nadohvat ruke – u lokalnoj Ozni i Udbi.

Druga knjiga će se odnositi na Vrgorsku krajinu, Makarsko primorje i neretvanski kraj, a treća, koja je u planu za 2019. godinu, bit će veliki žrtvoslov za sva 4 područja. Žrtvoslov za imotski kraj već postoji, no našim istraživanjima ustanovili smo da su podaci u ranijoj literaturi nepotpuni, a u pojedinim slučajevima i netočni. Dokumenti kojima mi raspolažemo otkrivaju nove podatke o ubijenima, nestalima i proganjanima. Zato je naš cilj novim žrtvoslovom prezentirati te podatke i nadopuniti ranije žrtvoslove.

IN: Jeste li dobili kakvu potporu za tisak ove knjige, i od koga?

Ova knjiga bit će tiskana na 1025 stranica s tvrdim uvezom, pa su troškovi tiska izuzetno visoki. Stoga smo se na više adresa obratili za pomoć. Financijsku potporu tražili smo od Splitsko-dalmatinske županije, svih imotskih općina, grada Imotskog, Imotskog dekanata i svih imotskih župa, Splitsko-makarske nadbiskupije, a dopis smo uputili i Gradu Splitu na email adrese Andre Krstulovića Opare i Jelene Hrgović. Dopisi upućeni Splitsko-dalmatinskoj županiji, odnosno dožupanu Anti Šošiću i pročelniku Tomislavu Đonliću ostali su bez njihovog odgovora, kao i oni upućeni dužnosnicima grada Splita.

Iz ureda gradonačelnika Ivana Budalića zaprimili smo email dana 18. kolovoza kojim je odbijena naša zamolba. No, dana 22. kolovoza održana je sjednica Gradskog vijeća na kojoj su svi vijećnici podržali naš zahtjev, a najveću potporu nam je pružio g. Nediljko Škeva, imotski vijećnik iz redova Hrvatske stranke prava. Stoga se ovom prilikom zahvaljujemo njemu, g. Ivici Kukavici i g. Ranku Topiću na podršci. Nakon spomenute sjednice, grad Imotski nam je uplatio tisuću kuna za tisak ove knjige. Osim toga, donacije su nam uplatili Franjevački samostan Imotski, Župa Presvetog Srca Isusova (Krstatice), Župa sv. Petra ap. (Cista Provo), Splitsko-makarska nadbiskupija, Općina Zmijavci i Općina Šestanovac. Zahvaljujući spomenutim institucijama i Katoličkoj crkvi, uspjeli smo prikupiti ukupno 10 000 kn, a ostatak iznosa donirali su privatni donatori bez čije financijske pomoći ne bismo bili u mogućnosti tiskati ovu vrijednu knjigu. Također zahvaljujemo HSP-u Podbablje čiji su nam članovi pružili potporu na području te općine.

IN: Gdje će knjiga biti predstavljena? Gdje će se moći nabaviti i po kojoj cijeni?

Knjigu ćemo predstaviti na promociji u Imotskom (kino dvorana) 11. listopada u 19 sati. Druga promocija će se održati 12. listopada u Podstrani (Trg dr. Franje Tuđmana 1, zgrada Općine), također u 19 sati. Posljednja jesenska promocija održat će u Zagrebu (Tribina grada Zagreba, Kaptol 27) 17. listopada u 18.30. Promociju u Podstrani organizira Hrvatska stranka prava, a organizator one u Imotskom je naša udruga uz potporu HSP Imotski. U travnju ćemo promovirati našu knjigu o Vrgorskoj krajini, Makarskom primorju i neretvanskom prostoru u dokumentima Ozne i Udbe i to u Makarskoj, Metkoviću i Vrgorcu. U svibnju ćemo naša izdanja predstaviti u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru.

Knjigu „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ koja na 630 stranica donosi brojne dokumente o zarobljenima, nestalima i ubijenima na području od Muća pa sve do Vrgorca uz naglasak na prostor od Splita do Sinja, moguće je nabaviti u našoj udruzi po cijeni od 150 kuna iako je redovna cijena te knjige 200 kuna. Knjigu o Imotskoj krajini, koja je znatno veća od prethodne knjige, moguće je rezervirati već sada ili kupiti na promocijama po cijeni od 200 kuna, a redovna cijena će biti 300 kuna. Zbog ograničenih financijskih sredstava kojima raspolažemo, naša izdanja tiskamo u nakladi od 500 primjeraka. Nije nam cilj u teškoj gospodarskoj situaciji ljudima naplaćivati knjige po nekakvim astronomskim cijenama i doista nastojimo da ove cijene budu što niže i dovoljno za pokrivanje troškova koje naša udruga ima. Kupnjom jedne knjige također se financira tisak one sljedeće.

pozivnica (1)

IN: Vaše veze s Imotskom krajinom nisu samo “arhivske” prirode?!

Moj otac je rođeni Imoćanin, a prema sačuvanim povijesnim izvorima, moji Matkovići bili bi oni s područja Medovog Doca. Moja baka je djevojački bila Gudelj „Ćurdo“ i rođena je u Zmijavcima, a njezina majka prezivala se Ćapin. U kući njezinog oca Petra Ćapina, dakle mog šukundjeda, u zaseoku Znaori u Hršćevanima osnovana je krajem 19. stoljeća prva škola u Podbablju. Sestra moje bake bila je udana za Stjepana Ujevića, domobrana koji je u svibnju 1944. zarobljen kod Aržana, ubijen i bačen u Markovića jamu kod sela Podi. O tom zločinu odličnu knjigu je napisao mr. sc. Ivan Kozlica, jedan od recenzenata moje knjige. Jedan brat moje bake bio je oružnik u NDH i njegovo ime nalazi se na popisu „antinarodnih elemenata“ u ovoj knjizi. Drugi njezin brat je bio pripadnik Poglavnikovog tjelesnog sdruga i nalazi se na popisu ustaša iz Zmijavaca. On je navodno posljednji put viđen živ u Dravogradu u svibnju 1945., no prema podacima u dokumentima koje predstavljamo u ovoj knjizi, moguće je da je zarobljen i odveden u logor u Mariboru odakle mu se gubi trag. Grobišta na tom području mogla bi biti posljednja počivališta većeg broja Imoćana čije podatke objavljujemo u ovoj knjizi. Nažalost, u Hrvatskoj i Sloveniji posmrtni ostatci iz masovnih grobnica godinama stoje u vrećama i zatim se pokapaju u zajedničke grobnice, a DNK analiza se ne provodi čime se obiteljima uskraćuje mogućnost da svoje mrtve dostojno pokopaju. Naša udruga već je javno upozorila da je prema odluci Europskog suda za ljudska prava iz 2011. pravo na grob sastavni dio prava na privatni život koje je definirano člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. No, malo to vrijedi kad političke volje nema.

IN: Knjiga Vam je važna i iz osobnih razloga?!

Ova knjiga važna je meni i mom ocu iz osobnih razloga, a put koji smo morali prijeći da bi knjiga nastala bio je doista težak i na njemu je postojala velika cijena koju smo morali platiti. No, meni je to nevažno jer bilo kakva naša muka ne može se usporediti s onim s čime su se u svojim posljednjim trenucima morali suočiti naši rođaci i njihovi suborci i supatnici i to zato jer su u svojoj vlastitoj domovini bili za dom spremni. Poruka koju naša udruga želi poslati svim obiteljima stradalnika je ta da još uvijek nije kasno da doznamo istinu o našim najmilijima. Moja druga baka bila je dijete kada joj je 1944. majka odvedena u njemački logor. Nije bila nizašto kriva, a njezin muž, moj pradjed, nije podržavao partizane, smatrao se Hrvatom i katolikom te je odbijao bilo kakvo približavanje komunizmu. No, unatoč tome ona je odvedena od strane njemačkih vojnika, vjerojatno radi odmazde. Nakon rata on je tražio, ali nikada nije pronašao bilo kakav trag. Umro je ne znajući istinu. Nakon puno traganja, mi, njegovi potomci, pronašli smo jedan trag i na temelju te sitne nade, tragali smo dalje sve dok upis o njenoj smrti nismo pronašli u matičnoj knjizi. Bilo je to u kolovozu 2014., točno 70 godina nakon njezine smrti. U jugoslavenskim povijesnim dokumentima postoji zapis o njenom odvođenju u logoru, ali ne i bilješka da se odande nije vratila živa. Nikada nigdje nije evidentirana kao ratna žrtva. Režim je znao gdje je i kada umrla, ali mom pradjedu i njegovoj djeci to nitko nikada nije rekao. Možda je i to bila kazna jer nije bio politički podoban, no naš rad dokazuje da čak ni u takvim okolnostima za istinu nikada nije kasno. Stoga ovim putem pozivamo sve Imoćane da u što većem broju prisustvuju promociji ove knjige jer ona je pisana za njih i njihove obitelji. Unaprijed se zahvaljujemo svima koji će nazočiti promociji, a poseban pozdrav upućujemo onima bez čije pomoći tiskanje ove knjige ne bi bio moguć.

IN: Hvala Vam lijepa na razgovoru za IN i puno uspjeha Vama i Udruzi u daljnjem radu. (zg)

Komentari