SLAVEN DOBROVIĆ Hrvatska na rasprodaji – daj koliko daš!

Slaven Dobrović

Prof. dr. sc. Slaven Dobrović u Imotskom

Zanimljivo je s kojim ushićenjem članak u jednom dnevnom mediju govori kako je Projekt Brijuni rivijera ponovno pokrenut nakon što ga je stopirao Mostov ministar.

U posljednja dva mjeseca svjedoci smo procvatu naše Hrvatske, nismo „dužni k’o Grčka“, Agrokor je i dalje perjanica hrvatskog gospodarstva, Todorići su stup društva i primjer uspješne privatizacije na hrvatski način, otpad se ne gomila po svim krajevima Hrvatske, ne prijete nam penali zbog nepostojećeg sustava odvajanja i recikliranja komunalnog otpada, ljudi ne iseljavaju iz Hrvatske, penzije rastu, a Plenković gordo Europi kaže NE i naručuje dvadesetak F16 jer eto ima se, može se…
A tako malo je trebalo za uspjeh, maknuti Most koji je bio prepreka HDZ ovim znalcima na putu prosperiteta i neviđenog blagostanja…

No vratimo se mi na temu.

Osim što se radi o „projektu“ koji podrazumijeva više-resornu suradnju i ne ovisi o jednom ministru ma koliko god mu neki pridavali na važnosti, valja se ponovno upitati – zar doista više u narodu nema političara koji će reći dosta je prodaje, ZNAMO i MOŽEMO?!

Outsorcing, javno-privatno partnerstvo, monetizacija, kad su u pitanju naši najvrijedniji resursi, odnosno ono od njih što je još ostalo u našoj baštini, izlika su za grabež i pretvaranje naših generacija mladih naraštaja u poslugu za strane i domaće elite i druge bogate pripadnike kasti kojima su tamo neki Hrvati dio inventara, bez nacionalnog ili svakog drugog identiteta…

Nigdje se ne spominje da razvoj luksuznog kompleksa podrazumijeva izmještanje lučice za posjetitelje Nacionalnog parka na nepovoljnu lokaciju, jer eto nije dobro da itko prilikom dolaska na otok smeta bogate goste u njihovom miru!?

I zašto se ne razmatra mogućnost da sami stvorimo dodanu vrijednost kroz kapital koji ostvaruju naši Parkovi? Zašto ne uložimo vlastiti novac vodeći brigu o svim aspektima ne zaboravljajući da je javni interes ispred svega?

Ponuđenim modelom stvara se oaza za izabrane, otvara put daljnjoj rasprodaji i sve to da bi netko napunio vlastite džepove pod krinkom razvoja i općeg blagostanja.

Uvijek iznova naglašavam važnost obrazovanja, kao sveučilišni profesor upoznao sam sposobnosti i žar naših mladih ljudi za uspjehom i napretkom, napretkom koji sada ostvaruju za druge u inozemstvu.

Neki nas uvjeravaju da nam je budućnost zacrtana kao zemlji konobara, sobara, poslužitelja. Ne potcjenjujući niti jedno zanimanje, dapače svaki pošteno odrađen rad jednako je vrijedan i treba ga cijeniti, no da li želimo da našim unucima bude glavni cilj zamijeniti mamu ili tatu na mjestu poslužitelja u nekom od resorta za bogate gdje noćenje stoji više od njihove plaće?

Ili ćemo uzeti konce u svoje ruke ili ćemo postati kolonija jeftine radne snage u koju će naši “zapadni prijatelji” plasirati zastarjelu tehnologiju i ostatke robnih rezervi kojima je istekao rok trajanja?

Ja ne pristajem na takav scenarij. A Vi?

Prevelika je cijena plaćena za samostalnost i slobodu Hrvatske da bismo budućnost gradili birajući “manje zlo”. Birajmo DOBRO!

Piše: Prof. dr. sc. Slaven Dobrović | biramdobro.blogspot.hr

Komentari