Od smiljomanije do agonije – veliki vode igru, narod plaća ceh neznanja

SmiljeSMILJE U Hercegovini je vrijeme ubiranja smilja, iznimno ljekovite, aromatične biljke, čije je ulje prava dragocjenost u medicinskoj i kozmetičkoj industriji. Grube procjene govore da je na hercegovačkom kamenjaru, samo u posljednje dvije godine, zasađeno čak više od 30 milijuna sadnica smilja, a masovna sadnja postala je prava ‘smiljomanija’.

Radišni i poduzetni Hercegovci s nadom i veseljem prihvatili su obećanja o visokoj otkupnoj cijeni. Već početkom prošle godine spominjalo se i više od sedam KM po kilogramu smilja, dok danas smiljari u očaju prodaju smilje čak i za 50 feninga po kilogramu. No, neki od njih, razočarani niskom cijenom, smilje počinju zaoravati, a neki ga puštaju da potpuno isuši na njivama.

Smilje propada ili se zaorava

Zdravko Miljko iz Mostara jedan je od njih. On svojih 14.000 sadnica, na nešto više od četiri dunuma, ove godine neće ništa ubrati. S obitelji ih je mukotrpno sadio i obrađivao, ali sada ih pušta da se isuše na jarkom hercegovačkom suncu te tako postanu potpuno bezvrijedne za destiliranje.

“Ne želim prodati po tako niskoj cijeni. Nisam obrao jer ispod tri KM nije mi isplativo brati. Nisam ga želio dati po marku. Ja sam se tako ‘naložio’ za to smilje da sam na jesen mislio još jednu njivu zasaditi, a dogodine još jednu. Kako sada stvari stoje ništa od toga i čim prije idem u Njemačku”, kaže Miljko zaDeutsche Welle,pozirajući na svojoj, neobranoj njivi. Odmah uz nju još nekoliko je njiva, ali na njima je smilje obrano.

On je smiljar već nekoliko godina, a zarada je sve do sada bila dobra potpora njegovoj obitelji. Sve do ove godine. “Ja sam prije dvije-tri godine dobijao po pet KM po kilogramu, bilo je čak i po sedam KM. Čak sam zasadio rasadnik pravog, prirodnog smilja, ali ove godine je katastrofa, pa sumnjam da ću se baviti opet time. Neki su dali smilje pošto-poto, samo da nisu na potpunom gubitku”, kaže ovaj, po svemu sudeći, bivši smiljar.

‘Sve je pripalo’

Nešto više sreće imao je Mate Rozić. On je svoje smilje prodao za 2,50 KM po kilogramu, ali ipak nije siguran hoće li se nastaviti baviti ovim poslom. On je prošle godine u travnju na svom zemljištu posadio 6.000 sadnica kada se govorilo da će kilogram ove ljekovite biljke stajati pet KM.

“Ali moje prvo jesensko branje je bilo po cijeni od tri do 3,20 KM. Ne znam zašto se tako cijena spustila. Uljara ‘Brotnjo’ iz Čitluka izašla je u susret ljudima i dali su solidnu cijenu od 2,20 do 2,50 KM, dok su brojni ljudi u Zapadnohercegovačkoj županiji i Širokom Brijegu davali ubrano smilje po 50 feninga, samo da ga se riješe. Eto, kakva je situacija, a narod je mislio da će radom nešto uspjeti zaraditi”, kaže Rozić za DW, u dobroj mjeri razočaran.

On smatra da bi država trebala imati više razumijevanja i zaštititi proizvođače. “Jedino kod nas nikoga nije briga. Sačekat ću do jeseni i vidjeti što će biti jer ipak, koliko vidim, postoje neki otkupljivači koji su se fer ponijeli. Jadan narod se zadužio, plaćali strojeve, obrađivali zemlju, uzimali u koncesiju i sada je sve propalo. Što će biti sada vidjet ćemo”, kaže Rozić ipak se nadajući boljemu.

Loša poslovna odluka, a veliki ‘vode igru’

No, što je krenulo po zlu, unatoč riječima stručnjaka kako je tržište za hercegovačko smilje nepregledno, a cijena vrlo primamljiva? Da li je po srijedi ciljano obaranje cijene smilja od strane otkupljivača zbog ostvarivanja visokog profita ili krivce za nevolju hercegovačkih smiljara ipak treba potražiti negdje drugdje?

“Jednostavno je nevjerojatno koliko je pismenih ljudi, na osnovu poluinformacija, počelo saditi smilje. Jedna od njih je da je ‘potražnja za uljem od smilja povećana i zbog rata u Siriji’, u zemlji u kojoj nikada smilje nije raslo. Počelo se saditi smilje bez ikakvih istinitih informacija o mogućnosti prodaje i tržišta”, kaže za DW Radovan Anđelić, vlasnik jedne od najstarijih tvrtki za preradu ljekovitog bilja u BiH.

Anđelić aromatičnim biljem i proizvodnjom začina i tečnih ekstrakta bavi se oko 20. godina.

Još ne vjerujem kako netko može kazati da se ‘i cijela Hercegovina zasadi smiljem, potrebe ne bi mogle biti zadovoljene? Nakon ovoga što se danas događa ne mogu, a da se ne zapitam: otkuda čast osobama koji su agronomi da govore o ekonomiji i zovu se dekanima i profesorima? Došlo je do hiper-hiper proizvodnje smilja i cijena je morala pasti. Korzikanci su posadili plantaže, jedna američka tvrtka koja se bavi proizvodnjom ulja od smilja podigla je ogromne plantaže kod Splita i neće više kupovati iz Hercegovine. Sve to utječe na nisku otkupnu cijenu”, smatra on.

O nagađanjima da se otkupne cijene smilja ciljano obaraju zbog što više profita Anđelić kaže: “To nije istina. Oni su imali jako loše poslovne odluke. Uložili su u strojeve, destilerije, podigli kredite, a sve uzalud jer veliki ‘vode igru’. A, crni narod zasadio polja…”, zaključuje ovaj vrsni poznavatelj (ne)prilika hercegovačkih smiljara.

Dok smiljari zbrajaju gubitke i razočaranja, od lokalne zajednice do državnih institucija još nema odgovora zašto se ‘smiljomanija’ pretvorila u najveće ekonomsko razočaranje Hercegovaca.

Komentari