Tko stoji iza Pahorovih prljavih postupaka protiv Hrvatske

zdravko-tomac240409

Zdravko Tomac – stalni kolumnist

Mnogi me građani pitaju tko stoji iza slovenskih prljavih teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj, njene protueuropske politike i blokiranja hrvatskog puta u Europsku uniju.

Iako nemaju dokaze, mnogi su uvjereni da se “mala” Slovenija bez moćne zaštite “velikog brata” ne bi usudila na takvu prljavu politiku. Iako je teško pronaći dovoljno čvrste dokaze da iza Slovenije stoji neka velika sila, postoje brojne indicije koje dokazuju i pokazuju da Slovenija zajedno s velikom silom vodi manje ili više prikrivenu ili čak otvorenu antihrvatsku politiku.

U ovom članku pokušat ću pokazati da je došlo vrijeme da se hrvatske političke elite suoče s istinom, da prestanu idealizirati Europsku uniju te da počnu čvrsto braniti hrvatske nacionalne interese. Došlo je vrijeme da se suočimo s potrebom rušenja mita o Europskoj uniji kao raju na zemlji.

Usprkos brojnim činjenicama hrvatske političke elite ne žele vidjeti da u Europskoj uniji ne vladaju povjerenje, humanost, altruizam i pravednost. Ne žele vidjeti da u Europskoj uniji vladaju: tvrda računica, egoizam, dvostruka politika, zakulisne igre, hladna koristoljubljivost i stalna tendencija nadmetanja hegemonije manjim i slabijim. Čak bi se moglo reći, a ne samo reći nego i dokazati, da u Europskoj uniji vladaju ekonomski, vjerski, ideološki i tehnološki, čak i znanstveni rat. Europska unija nije jedinstvena i homogena cjelina nego skup razjedinjenih i sukobljenih država i naroda sa vrlo različitim i proturječnim interesima.

Hrvati su bili na strani Hitlera

Hrvatske političke elite ne žele vidjeti da postoje moćne snage u Europskoj uniji koje vrlo sustavno rade protiv interesa Hrvatske. Takvu politiku za vrijeme Domovinskog rata najbolje izražava izjava Françoisa Mitterranda: “Hrvati su bili na strani Hitlera, dok su se Srbi borili na strani Saveznika”, u intervjuu Frankfurter Allgemeine Zeitungu.

Također je došlo vrijeme da svoju politiku prilagodimo realnom stanju, da se prestanemo ponašati kao nesigurno dijete koje stalno traži pohvalu od autoriteta jer je nesigurno u svoja stajališta i svoje interese. Iz dana u dan sve je više argumenata koji ruše vrlo raširen mit o “rajskoj” Europskoj uniji.

Mađarska, članica Europske unije, je pred stečajem. Stanje je tako teško da Mađari čak žale za komunizmom tvrdeći da su tada bolje živjeli. Čak zaboravljaju ruske tenkove koji su 1956. rušili Budimpeštu i ubijali Mađare. U Bugarskoj i Rumunjskoj, članicama Europske unije, ništa ne funkcionira. Litva i Letonija, članice Europske unije, nisu u ništa boljem položaju. U Češkoj, Njemačkoj, Austriji i drugim članicama Europske unije jačaju protivnici Europske unije.9

Iz dana u dan sve su veće razlike i sukobi o temeljnim pitanjima budućnosti Unije, tako da se može reći da dolazi u pitanje i sam njen opstanak. Postoje vrlo suprotstavljene koncepcije… Sve je razvidnije da je sukob stare i nove Europe, odnosno Zapadne i Srednje i jugoistočne Europe vrlo težak, možda čak i nerješiv. Sve više moćne članice nameću svoje interese malim i srednjim državama Europske unije. Postoje lobističke grupacije međusobno suprotstavljene, jednu vode Njemačka i Francuska, a drugu Velika Britanija. Zaustavljeno je proširenje Europske unije na vrlo prljav, nepravedan i podmukao način. Velika Britanija sa svojom grupom država omogućuje Sloveniji da obavi prljav posao zaustavljanja Hrvatske.

Stranke u “ćorsokaku”

Europska unija nema svoj identitet, odnosno iz dana u dan ga sve više gubi jer ateistički liberalizam ruši njene kršćanske temelje, a time i njen identitet. Gospodarska kriza potencira krizu Europske unije te je sve neizvjesnija njena budućnost. Svi ti procesi konačno su počeli otvarati oči hrvatskoj političkoj eliti. Hrvatske političke stranke našle su se u “ćorsokaku” sa svojom pokorničkom politikom provođenja ultimatuma na štetu hrvatskih nacionalnih interesa.

Sve je jasnije da politika: “nema toga što nećemo učiniti da postanemo članica Europske unije”, odnosno politika koja izražava stav “mi smo vjernici, ali ako EU traži da donesemo protukršćanske zakone onda smo na strani EU”, vodi Hrvatsku u propast. Provodeći takvu politiku sve hrvatske političke stranke sramotno su odustale od proglašenja gospodarskog pojasa na moru, što je naše neotuđivo pravo u skladu s međunarodnim pravom. Prihvatili smo ultimatum da ne smijemo financijski pomagati brodogradnju iako oni koji nam to zabranjuju, poput Njemačke, ulažu stotine milijarda eura da spase svoju automobilsku industriju. Prihvatili smo krivotvorene i lažne optužnice protiv državnog i vojnog vrha, prihvatili smo da se Hrvatima u Bosni i Hercegovini stalno smanjuju prava koja imaju po Daytonskom mirovnom sporazumu.

Dakle, prihvatili smo dvostruka mjerila, ustvari dobrovoljno smo se stavili u svojevrsni kolonijalni položaj. Prihvaćanje takve antihrvatske politike doživljava kulminaciju u antieuropskom ponašanju Slovenije kao članice Europske unije prema Hrvatskoj. Slovenija ne samo da izražava teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj nego i ultimativno traži od Hrvatske da se odrekne međunarodnog prava ako želi postati članica Europske unije. EU ne samo da nije rekla Sloveniji dosta, što je morala reći, nego i pokušava nametnuti svoje političko posredovanje kako bi pomogla Sloveniji u njenim nepravednim zahtjevima. Dakle, podržava se Slovenija u svojim teritorijalnim zahtjevima i protueuropskoj politici, podržava se narušavanje međunarodnog prava.

borut-pahor150809

Borut Pahor

Slovenija obavlja prljavi posao za druge

Hrvatska politička elita ponovno je pogriješila. Nije smjela prihvatiti političko posredovanje Europske unije nego je trebala čvrsto inzistirati na dva načela: prvo, da bilateralni spor ne smije postati razlog blokade te tražiti da se o tome izjasni Europska unija, i drugo, inzistirati na primjeni međunarodnog prava te odbiti političko posredovanje. Trebalo je od početka čvrsto zastupati stajalište da je Hrvatska spremna zajedno sa slovenskim Parlamentom i Vladom dati i potpisati izjavu da nijedan dokument u procesu dogovaranja za ulazak u Europsku uniju ne može prejudicirati granice ni u korist Hrvatske ni u korist Slovenije. Međunarodno pravo mora vrijediti za sve države jednako!

Jasno je da Slovenija obavlja prljav posao za druge. Odakle vjetar puše pokazuju sljedeći događaji. Britanska kraljica baš u vrijeme antihrvatske slovenske politike posjetila je Ljubljanu. Na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda britanski veleposlanik optužio je, bez argumenata, Hrvatsku za nesuradnju s Haškim sudom. Ponovno se izmišljaju krivnje Hrvatske pa i samog Gotovine, kako bi se političkim pritiscima osudio nevin čovjek, ustvari jedan od najvećih heroja kraja XX. stoljeća koji je bio na čelu Hrvatske vojske koja je spasila Bihać od genocida koji bi bio veći nego u Srebrenici.

Dakle, došao je krajnji trenutak da Hrvatska počne čvrsto braniti svoje nacionalne interese, da se suoči s realnošću i da u skladu s tom realnošću uskladi svoju politiku. Nema nikakve dvojbe da hrvatski narod mora imati europsku orijentaciju i tražiti svoje mjesto u europskoj zajednici naroda, ali ne na ovaj način kako to godinama radi – idealiziranjem Europske unije i politikom poslušnog prihvaćanja ultimatuma koja ju u startu pretvaraju u neokolonijalnu državu.

Piše: Prof. dr. Zdravko TOMAC

Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published.