VREMEPLOV O suši, poplavama itd. Što sve nije “gonilo” Imotsku krajinu kroz povijest?!

Imotski 194. godine

Imotski 1914. godine

To se ne pamti. Nezabilježeno. Suša kakva se ne pamti. Mraz i led kakvi se ne pamte, itd. itd. No
dobro, ljudski vijek je kratak pa se eto ne upamti. A i tko će sve pamtiti kad nas mediji bombardiraju
s time tko s kime, zašto i koliko. Mladić od 70 godina hoda (bez štapa) s djevojkom od 27 g. Ova
kupila novu torbicu, ona novu haljinu i podsuknju (priložen foto), rastali se, sastali se. Tko će pamtit
uz to kakvo je bilo vrime pred par godina, a i djed slabo čuje.
Ali postoji lijek a zove se knjiga pa da vidimo mi, lipi striče i mila seko, je li to baš tako.

(Ante Ujević „Imotska krajina“; MH Imotski, 1991.)

IK za Mlečana (1717. – 1797.)

Prirodne nepogode

Još od početka mletačke vladavine IK-u muče strašne neprilike. Prva je godina njihove vladavine
(1718) ispunjena strašnim gladovanjem jer je zemljište u minuloj 1717. god. bilo slabo obrađeno i
poharano, a godina slabo rodila. Iza ove redale su se i druge nerodne godine kao posljedice
poplava koje su donosile glad i bijedu. Godine 1777./8. poplavila je voda Imotsko polje i uništila sve
usjeve. Glad i nerodica najteže su pogodile Imotsku krajinu 1779. zbog suše i 1781./82. godine zbog
strašna mraza. U stvari moglo bi se reći da je bila donekle rodna samo svaka deseta godina.
Suvremeni kroničar fra Šimun Gudelj piše da se ovih godina jela kora sa stabala, trava, konjsko i
magarece meso, itd.

Ako vam u ovom opisu nešto nedostaje, ima još:
I potresi nisu mimoisli Imotsku krajinu u doba Mlečana. Kao i u ostaloj Dalmaciji osjetili su se jači
potresi 28. studenoga 1769. i 10. travnja 1777. godine kada je uslijed jačine potresa presahlo za
vrijeme od 13 sati glavno vrelo Vrljike.

IK za vrijeme francuskog doba (1806. – 1813.)

Elementarne nepogode
Izgleda kao da su se i elementarne nepogode donekle smirile u doba francuske vladavine. Osim
nerodnih godina, koje je kao i ranije pratila glad i bolest, nije ništa zabilježeno u to doba. Za
nerodnih je godina narod gladovao, a cešće, da bi to izbjegao, selio se povremeno u Bosnu, kako
bi se lakše prehranio.

IK u vrijeme druge austrijske vladavine (1814. – 1918.)

Elementarne nepogode
I za austrijske vladavine se izmjenjuju poplave i suše i kao posljedica nerodica i glad, velika i
strašna glad. Česte su bile godine kada se silna voda iz Bosne slijevala Ričinom – Suvajom u Imotsko polje i
plavila ga, te na taj način onemogućavala njegovu obradu. Osim poplava u raznim selima Imotske
krajine usjeve često puta uništava grad. Najviše štete nanijela je 1887., 1897., 1901., 1903., 1904.
Godine 1817. Imotska krajina grdno nastrada od gladi. To se ponavlja 1847. Tada u čitavoj
Dalmaciji a napose u Imotskoj krajini, vlada strahovita glad. Velika glad javlja se u Imotskoj krajini i
1873. Pojava se gladi osjeća jos jače u idućoj 1874. Tada je led uništio svu hranu, pa su ljudi jeli
korjenje raznih biljaka. 1888. godine mraz i glad. Val studeni pojavio se i usred ljeta 7. i 8. kolovoza.
Velika studen pojavila se i 1892. Na putovima blizu bosanske granice nađeno je dosta smrznutih
ljudi. 1899. javio se veliki led, a poslije njega je nastupila silna poplava koja je Imotsko polje pretvorila u veliko jezero.
Rijetke su godine da se ne javljaju potresi. Godine 1871. dogodio se u selu Slivnu noću 8.
studenoga strašan potres sličan jednomu ranijemu iz 1838. Potres je dugo trajao. Izbilo je oko 200
vrela koja su ubrzo izbacivala tolike količine vode da je voda narasla za visinu čovjeka. Voda je
poplavila selo, župnu kuću i popela se do crkvenog praga. Da se ovo produžilo Slivno bi pretvorilo
u jezero. Potresi se i dalje često javljaju, tako od jačih spominje se onaj iz 1887., 1890. Jak potres
zabilježen je i 1888. 1892. također. 17. i 18. svibnja 1895. osjetio se, uz podzemnu tutnjavu.
19. prosinca iste godine oko 11 sati nadošla je silna Suvaja i srušila u Prološcu Tomića i Kokića
mlinicu, ujedno je uništila sve što je do tada bilo urađeno na Suvaji.

Novije doba

Za vrijeme stare Jugoslavije prirodnih nepogoda bilo je mnogo. Glad, ta česta gošća, posjećivala je
redovito našu krajinu. Zabilježeno je da se zbog gladi 1918. pojelo sjeme pa su 1919. posljedice
bile vidljive. Pržilo se zeleno žito da bi se moglo bilo kako samljeti (prga), a čupa se i jede
svakovrsna divlja trava.

Godina 1922. bila je jedna u nepreglednom nizu nerodnih i gladnih u cijeloj Dalmaciji.
1923. bilježi se, uz nerodicu, sušu i glad, 7. veljače i jak potres. U varušu su pali dimnjaci s kuća,
komad tvrđave i čitav jedan brijeg kamenja se srušio u Modro jezero. U imotskoj crkvi pukli su
lukovi, Most (Kamenmost) se rascijepio kao i Šarampov most u Prološcu, na kome je oboren
Kristov spomenik. Vrelo Jauk presahlo je određeno vrijeme.
Godina 1925. u srpnju, grad i poplave nanijele su velike štete u pojedinim selima Krajine. Pojavljuju
se i kužne bolesti.

Teški povodanj zbio se u noći između 13. i 14. studenoga. Pogodio je sjeverni dio Imotskog polja
a započeo je strašnim prolomom oblaka koji je stvorio mnogobrojne bujice što se slijevahu jedna u
drugu, a sve opet u najveću – Suvaju koja je tako nabujala da je nosila kamenje težine do 20 tona.
Svi usjevi i djelomično nasadi, odnešeni su bujicom i plivali poljem. Manji mostovi su uništeni, a
veći oštećeni. Šarampovu mostu na Suvaji, iako je velikih dimenzija, sva okna su bila zatvorena
vodom, podrhtavao je pod pritiskom pobješnjele bujice te se očekivalo da će ga bujica odnijeti.
Most na Kamenmostu bio je 1 m pod vodom. Bujica je odnosila i životinje koje su se našle u blizini
korita.

Godine 1927. dva jaka potresa. U susjednoj Hercegovini bilo je i žrtava, epicentar u blizini
Ljubuškoga (14. veljače). Nakon ovoga uvoda pojavila se i silna suša koja je uništila usjeve pa je ljetina bila izrazito slaba.

Suša je bila takva da su stanovnici sela Lovreća išli po vodu na Vrljiku ili Cetinu. Narod se boji
ostati kod kuće pa seli gdje se god ukaže kakva prilika za posao. Svaki dan seli 300-400 ljudi.
Odlazi se u Srbiju na rad, Australiju i pojedine europske zemlje.
1928. nerodna godina. 1929. pored suše Krajinu je zahvatio nezapamćen val studeni. Smrzavalo se vino u konobama i voda u čatrnjama. Temp. je padala do -15 °C. 1931. godine suša je uništila gotovo sve usjeve (kukuruz 60%, krumpir 90%, duhan 50%, sijeno
50%, ostale žitarice 60%). Narod gladuje.
Godina 1932. bila je nešto bolja jer je narod koji je bio sposoban za rad iselio pa je njihovim
zaradama ublažena nevolja i njezine posljedice.
Ove godine love se i zmije otrovnice radi seruma, pa to pojedincima daje dobru zaradu.
U 1935-oj godini teška suša, pa je ljetina izrazito slaba.
Pet punih mjeseci bila je Krajina bez prave kiše.
(Ante Ujević „Imotska krajina“; MH Imotski, 1991.)

Ako ste stigli s ovim vremeplovom do kraja, hvala vam dragi čitatelju. Nagrada će vam biti sljedeći
razgovor ili bombastični naslov tipa „Ovo se ne pamti“, ovakva: žega, suša, mraz, studen …

Vi se samo nasmiješite i pomalo zagonetno kažite: “A, je! Otkad je svita i vika u našoj Krajini!”

Komentari