VUKOVAR Manje poznate fotografije stravičnog iživljavanja

Vukovar 1991

Foto: Profimedia, Corbis

Vukovar: uznemirujuća galerija razaranja, ratnih zločina i ljudske patnje tijekom opsade i pada Vukovara 1991. godine

Danas se obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, a redakcija Telegrama donosi manje poznate arhivske fotografije razaranja, ratnih zločina i ljudske patnje tijekom opsade i pada Vukovara 1991. godine. Vukovar kroz objektiv ratnih izvjestitelja.
Upozoravamo da su neke od odabranih fotografija iznimno mučne i uznemirujuće, i prikazuju uništavanje, očaj, tugu i neljudsko iživljavanje. Vukovar kroz fotografije prikazane bez ikakvog filtera, baš onako kako je uistinu bilo.

Smatramo da je, zbog povijesne istine i sjećanja na žrtve Vukovara, nužno objaviti i takve, neugodne snimke. Sve objavljene fotografije u vlasništvu su svjetske fotoagencije Corbis.

Sjećanje na Vukovar ne smije izblijediti. Najpoznatije riječi iz ovog vremena nastale su na Hrvatskom radiju Vukovar, izustio ih je Siniša Glavašević: 

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

[polldaddy poll=9583720]

Komentari