mirU vremenima kad smo revoltirani politikom i političarima na državnoj, ali i na lokalnoj razini, donosimo jedan članak koji bi sve nas mogao potaknuti na malo drugačiji pogled na ovu svakodnevicu. Nije nam bajno u državi, nije bajno ni u Imotskoj krajini. Možemo li, kako kaže fra Zvjezdan Linić, pisati malo “bijele kronike” u člancima koje ispisuje život svih nas? Hoće li nas to učiniti sretnijima? Vjerovati je da dobra djela čine sretnim svakoga dobrog čovjeka.
Ne treba se oglušiti na zlo oko nas, no ne dozvolimo da nas zlo povuče za sobom. U nastavku pročitajte kolumnu fra Zvjezdana Linića. (in)

 

Budite u svijetu, ali ne od ovoga svijeta!”, poručuje Isus svojim učenicima. To su riječi koje kršćani prepoznaju ne samo kao neki povijesni zapis nego i kao Riječ istine, uzeta iz Evanđelja. Isus to i nama govori, kao što je to vrijedilo i za vrijeme dok je s učenicima boravio na zemlji. Ovaj svijet nam se katkada čini previše tmuran i zao.

Na stranicama dnevnih listova i u vijestima sve više prostora troši se na negativne vijesti i na crne kronike. Ističu se brojna kriminalna djela, politički gafovi, različite svađe i drugi prekršaji. Sve nas to znade zaraziti pa i sami počinjemo širiti negativne vijesti. Na taj se način širi zlo. Ono zauzima sve više prostora u nama, pa onda i oko nas. Na taj način nismo u službi dobra, nismo nositelji svjetla. A pozvani smo da u ovome svijetu budemo svjetlo. Stoga ne gubimo vrijeme u to da dokažemo kako ima puno mraka, nego radije zapalimo svijeću. Odmah će oko nas biti manje mračno.

Pozvani smo suprotstaviti se nekoj pogubnoj inerciji koja nas paralizira u gledanju i u razmišljanju. Po paloj ljudskoj naravi, koju smo baštinili istočnim grijehom, kao da smo skloniji primijetiti loše stvari i isticati ih na štetu onih dobrih. “Vi ste svjetlo svijeta!”, govori Isus svojim učenicima, a i nama. Važna je i njegova formulacija. Ne govori moralistički: “Vi biste trebali biti svjetlo svijeta!”, nego ontološki: “Vi ste svjetlo svijeta!” To znači da nam je po tajni sjedinjenja s njime u sakramentima kršćanske inicijacije darovao svoje svjetlo. Naša je svijeća u tom pogledu simbolički pripaljena na njegovoj uskrsnoj svijeći.

Tako zahvaćeni bit ćemo sposobni činiti dobra djela, ali isto tako i drugima govoriti pozitivno. Primijetit ćemo u takvim razgovorima i u našim pozitivnim vrednovanjima kako su ljudi oko nas zapravo gladni takve korekcije gledanja i razmišljanja. Svatko zapravo želi iz svoje tame čuti neko radosnije razmišljanje koje će ga prenijeti u svijet za kojim čezne. To čak i nije utopija. To je realnost na koju nas poziva Isus koji je u jednom času kada je izgledalo da je tama zahvatila čitav svijet, u času njegova raspeća, uspio probiti tamu mržnje zrakom svjetla u praštanja i ljubavi. S križa prašta.

Ta iskra ljubavi s križa rasplamsala se u svjetlo uskrsnuća. Ta iskra ljubavi i uskrsnuća postala je našom baštinom po sakramentima vjere. Nosimo je u sebi kao neuništiv dar koji čezne za vječnim svjetlom gdje tame više neće biti. Pozvani smo da je već sada dalje prenosimo mišlju, riječju i djelom. Širenje lijepih vijesti, prepričavanje dobrih primjera tome služi. Krajnje je potrebno da utječemo na to da se i u našim medijima pojavljuju i stranice s “bijelom kronikom”, a ne samo s “crnom kronikom”. Neka ova nova, bijela, svijetla kronika našega grada, našega naroda, naše domovine i svakodnevice preplavi medije, ali i naše razgovore.

Bit će tada u nama i oko nas više svijetla. U takvoj službi dobra zaista ćemo biti ono na što nas Isus poziva: svjetlo svijeta!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here