polje_110611Autor obrađuje tradicijski život vezan za mlinice gledan sa aspekta materijalne kulture (način rada mlinica, crteži) koji obogaćen elementima duhovne kulture (svjedočanstva kazivača) daje osobitu vrijednost ovome djelu.

Dirljiv je način na koji autor opisuje sebe u ulozi sudionika tradicijskog života uz mlinice, gdje se kretao u njenom okruženju kako kaže: “Kao pastir, đak, kupač, lovac, radnik na zemlji, te je svjedočio pretvaranju žita u brašno…Momenat unošenja  doživljaja osobnog iskustva daje ovom temeljitom radu notu zanesenosti koju može potaknuti samo želja za povratkom u rodni kraj.

U radu su doneseni dragocjeni podaci o mlinicama koje su se nalazile ili koje se još uvijek nalaze na rijeci Vrljici i njezinim pritocima i odtocima.

Do željenih podataka autor dolazi temeljitim terenskim istraživanjem, razgovorom sa lokalnim ljudima u selima gdje se nalazila ili se nalazi određena mlinica.

Proučavajući Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, iznešeni  su  podaci iz arhivske građe o većini istraženih  mlinica.

Poznato je da u znanstvenoj i stručnoj literaturi nema mnogo podataka o Imotskim mlinicama, pa su ti radovi korišteni ponajprije za pisanje povijesnog osvrta.

Autor je u svom istraživanju saznao za 55 mlinica na vodama rijeke Vrljike. Mlinica na tumbaz (mlinice sa okomitim kolom) bilo je 30,od čega je 26 bilo s jednim mlinom, a četiri s dva mlina.

Obrađene su mlinice na području Prološca, Imotskog, Podbablja, Zmijavaca, i Runovića, dok mlinice na Suvaji, Ričicama i Slivnu nisu istražene.

Uz navedene mlinice,istražena je i Majića mlinica u Hercegovini, jer su njezini suvlasnici bili iz Imotske krajine.

Glavnina mlinica smještena je na mjestima gdje rijeka teće brže, a to su korita rijeke, izvori, kanali, jaruge i ponori.

Mlinice na rijeci Vrljici i njezinim pritocima i odtocima  dijele se na dvije osnovne vrste:

  1. Mlinice s okomitim vodeničnim kolom-mlinice na tumbaz
  2. Mlinice s vodoravnim vodeničnim kolom koje se nazivaju mlinice na žlib, na kašike kašikare), te rjeđe na vrk,na jarak, na potok.

 

U radu  je donešen detaljan pregled  načina rada postrojenja, koji je izuzetno vrijedan za

rekonstrukciju mlinica i od pomoći je stručnjacima kao i vlasnicima mlinica koji sami žele

obnoviti svoj objekt.

 

Ono što je osobito obogatilo ovaj rad su priče kazivača, te bih istaknula jednu koja mi je probudila razne pozitivne asocijacije kao primjer poduzetnog duha i hrabrosti.

 

“U mlinici kod Franceschija , Vučemilovića, radio je Stipe Lasić …i često bi mu hajduci prijetili,

čak i smrću, ako ne bi dao koliko su mu tražili. Smislio je da bi se udio “ušur” dijelio na tri jednaka dijela: vlasniku mlinice, mlinaru i hajducima, međutim vlasnici nisu htjeli prihvatiti taj prijedlog i zbog toga je odlučio sagraditi vlastitu mlinicu-Lasića mlinicu.”

 

Osim ovakvih anegdota, donose se razne priče na  temelju kazivanja usmenom predajom, vezano i za događaje u Drugom svjetskom ratu, koje nam svjedoče različite ljudske sudbine uvjetovane političkim previranjima. Dokaz je to u kolikoj mjeri vanjske okolnosti-u ovom slučaju političke – mogu uvjetovati ljudsko ponašanje.

Osobno sam odabrala neke stavke koje su mi ostale najupečatljivije, a na čitateljima je da odaberu nešto za sebe iz ovog  vrijednog i raznolikog prikaza tradicijskog života Imotske krajine.

 

Piše: Lucija Bobanović, dipl. etn., djelatnica Konzervatorskog zavoda u Imorskom

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here