anti-nowhere_league211009

Uz koncert Anti-Nowhere League – osobni punk jubilej

Sve je počelo s The Ramones... Zapravo, da ne zbunjujem previše: sve je počelo prije dvadeset godina s jednom TDK kasetom na kojoj mi je jedan znanac, na moju želju osnovnoškolca, snimio prvi (i osmi!) album The Ramones. (Takvog lika koji bi ti mogao nabaviti svu moguću glazbu, u to vrijeme bez interneta, kada je za skidanje stvari trebalo vrtjeti radio stanice s prstima na play i rec, imao je valjda svaki kvart ili škola. Na divno čudo, i svu sreću.) Iza snimljenog albuma - s ploče, naravno! - na svakoj strani kasete bila je nekakva live snimka, koja nije bila upisana na omot. Koliko sam mogao razabrati, odmah nakon elementarnog upućivanja u punk, uglavnom u Sex Pistols i The Clash, radilo se o punk-rock bandu s engleske scene koji je svirao u Jugoslaviji - pjevač je, uz skandiranje i povike iz publike, na mikrofon povremeno zaurlao «Yugoslavia! Yugoslavia!» - nisam točno znao kako, niti kada, niti gdje; ali ono što sam slušao po tisućiti i tisućiti put, zajedno s The Ramones, postalo je i dugo dugo ostalo soundtrack mojih parkovskih druženja i otkrivanja života, na način koji je, razumije se, bio određen glazbom koju slušam.