NA DANAŠNJI DAN 1942. potres razorio Imotsku krajinu, bilo je više od 20 mrtvih

Potres u Imotskoj krajini 1942. bio je jedan od najrazornijih potresa na našem području

Prije 75 godina zatreslo se područje Imotske krajine. Bilo je to rano ujutro, 29. prosinca 1942. godine u 4 sata i 42 minute, kako su zabilježili seizmolozi Geofizičkog zavoda u Zagrebu. Iako u ono vrijeme nije bilo odgovarajućih instrumenata za mjerenje epicentra potresa, u izvješću Geofizičkog zavoda u Zagrebu dodaje se kako je središte potresa bilo negdje u primorskim predjelima oko planine Biokovo, a blaga podrhtavanja osjetila su se i u Zagrebu.

6,2 po Richteru

Jačina potresa iznosila je 6,2 po Richteru, a epicentar potresa zabilježen je na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine na dubini od 8 kilometara. No dok su Zagrepčani o ovom potresu čitali u novinama, lokalno stanovništvo Imotske krajine trpjelo je velike štete. Velik broj osoba umrlo zakopano pod ruševinama kuća i lavinama kamenja koje su se strmoglavile niz planinu. Imotsko polje u samo nekoliko je trenutaka pretvoreno u masovnu grobnicu, a s obzirom na to da je velik dio područja bio obuhvaćen ratnim zbivanjima, prvi stanovnici susjednih mjesta u pomoć su stigli za mnoge prekasno. Najmanje 20 mrtvih i nepoznat broj ozlijeđenih, crna je statistika nastala tog dana.

Stanovnici se probudili uz snažan tresak

‘Hrvatski narod’ desetak dana nakon potresa objavio je potresnu priču događaja koji su se odvijali na području Imotske krajine tog kobnog 29. prosinca 1942. godine. U tom se tekstu navodi kako je tog dana bilo izrazito tmurno i padala je kiša.

“Prođoše skromni Božićni blagdani i narod se spremao u radu i brizi na svršetak stare godine. Dne 28. prosinca legosmo kao obično, a 29. u 4:45 sati nadođe jedan strašan udarac potresa”, navodi se u tekstu izjava jednog od Imoćana koji je u ono vrijeme živio u staroj kući od kamenih zidova sagrađenima na čvrstoj vapnenačkoj stijeni. Probudio ga je snažan tresak, a onda se namještaj počeo tresti, predmeti su padali, a žbuka na zidovima počela se rušiti.

“Odmah sam osjetio i znao što je na stvari, ali činilo se da traje čitavu vječnost. Nakon što je prošao glavni udar, znao sam da mora biti žrtava i velike štete. Poslije glavnog udarca uslijedili su manji svakih 15-20 časaka”, kazao je Imoćanin.

Najteže pogođena pripoljska sela

Potom je dodao kako su posljedice potresa bile teške. Jedno od najpogođenijih područja bilo je Imotsko polje i pripoljska sela u kojima su kuće građene na mekom tlu. Te su kuće gotovo u potpunosti nestale, a upravo je na tom području zabilježeno 20 smrtnih slučajeva. Velika šteta zabilježena je i u naseljima u brdskim selima gdje su kuće građene na tvrdom vapnencu. Tu su oštećeni krovovi koji su padali po kućama stvarajući gotovo nepopravljivu štetu.

Najteže su stradala sela na jugozapadnom rub polja – Šumet, Podbablje, Proložac, Glavina, Vinjani te područje Ljubuškog i sela Gorice, Sovići i Grude. Najteže posljedice potresa osjetile su se u poljskim i pripoljskim selima – Zmijavcima, Kamenmostu, Donjem Prološcu i Lugu u kojima kuće nisu imale čvrste temelje. U Kamenmostu srušena je baš svaka kuća, a ljudi koji su usred zime ostali bez krova nad glavom, morali su se skloniti u improvizirane nastambe ili zemunice. S obzirom na jačinu potresa mnogi su se složili kako je broj žrtava mogao biti i veći. Iz srušenih je kuća spašeno više stotina stanovnika koji su zadobili lakše ozlijede.

Velika šteta

Tlo se na ovom području još dugo nije smirilo, a nakon velikog potresa zabilježeno je više desetaka manjih potresa. Prva dva dana potres se mogao osjetiti svakih 15 minuta. Uz velike ljudske žrtve potres u Imotskoj krajini izazvao je veliku materijalnu štetu. Prema nekim procjenama šteta je bila veća od 400 milijuna tadašnjih kuna.

Potres iste jačine i jednakog epicentra pogodio je ovo područje i 19 godina ranije – 15. ožujka 1923. Također se dogodio na dubini od 8 kilometara, a zabilježili su ga seizmografi u Zagrebu, Beču i Rimu. (net.hr)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here