donnyrock_250– U Imotskom su mi djed, pradjed, rođaci. Otac mi je rođen tu. Dolazio sam ovdje kao dijete i to mi je ostalo u srcu i zauvijek će biti tako. Ne samo Imotski nego i cijela Dalmacija…

Donny Radeljic, gitarist američke grupe Shootyz Groove jedan je od najpoznatijih svjetskih glazbenika hrvatskog podrijetla. Iako je rođen u New Yorku u ne tako popularnoj četvrti Bronx, gdje živi i danas, Hrvatsku uvijek smatra drugom domovinom. Naime, Donnyjev otac rođeni Imoćanin, koji je l969. godine iz političkih razloga emigrirao u SAD, usadio mu je taj osjećaj. Dvadesetsedmogodišnji Donny ovih dana boravi na odmoru u Hrvatskoj, gdje je kako kaže, došao “napuniti baterije” za svoj novi album i skorašnju turneju po SAD-u. Uz Donnyja, grupu Shootyz Groove čine i Dominikanac Season, Portorikanci Sense i Dose, te Talijan Paul.
– Možete li nam otkriti neke detalje o novom CD-u?
– Još uvijek nemamo naslov albuma, ali mogu reći da će ovaj album biti nešto žešći. U ovome trenutku osjećamo se agresivnijima pa će takav biti i album. Međutim, trenutačno radim i na samostalnom projektu u kojem ću pod nazivom Diabolos izdati trancetechno CD. Riječ je o mješavini težeg rocka i elektroničke muzike i nadam se da će to biti interesantno slušateljima.
– Vrsta glazbe koju svirate i inače je specifična. Od rapa, rocka, hip-hopa, jazza, funkyja do heavy metala. Kako ste uspjeli uklopiti sve te stilove ?
Ne bih znao konkretno odgovoriti na to pitanje. Od samog početka eksperimentirali smo s različitim vrstama glazbe i napravili svojevrstan mix. Dodali smo tomu dozu pozitivne energije i uvidjeli da ljudi dobro reagiraju na tu muziku.
– Prije nekoliko mjeseci potpisali ste ugovor s Kinetic Warner Bros za koje ste izdali posljednji CD pod nazivom High Definition. Warner Bros je velika kuća koja radi s velikim zvjezdama poput Madonne. Znači li to da je Vaša glazba trenutačni svjetski hit i da u vama vide perspektivu?
– Oni ne bi ulagali toliko novca u nas niti bi nam ponudili ugovor da ne vjeruju da imamo perspektivu. Da, Warner Bros je velika kuća i radila je i radi s velikim zvjezdama od Franka Sinatre do Madonne. No, bez obzira na to u Warner Brosu daju nam veliku slobodu i podupiru našu kreativnost. Nama je takva situacija idealna. Jer kada si pod ugovorom s manjom diskografskom kućom uvijek trebaš misliti hoćeš li imati dovoljno novca za realizaciju projekta. U Warner Brosu o tome ne trebamo brinuti.
– S obzirom na to da ste odrasli u newyorškom Bronxu, moglo bi se reći mjestu opasnog življenja, kako gledate na uspjeh koji ste postigli?
– Bronx nije ni bolji, ali ni lošiji od onoga što se prikazuje na filmovima. Od malih nogu imao sam sklonosti ka glazbi. Roditelji su me u tome podržavali, kupili mi gitaru…, samo da se ne uhvatim s drogom, kriminalom. Ja i dečki iz benda upoznali smo se vrlo rano, još u osnovnoj školi. Zajednički smo kupovali CD-e, odlazili na koncerte, slušali svakojaku glazbu, pa je i to jedan od razloga za vrstu glazbe koju sviramo. Napokon smo kupili i instrumente, oformili grupu i počeli zarađivati. Nije bilo lako. Žrtvovao sam dosta toga i još se uvijek mučim. Danas imam dobar život, ali mogao bi biti i bolji. – Kako tumačite činjenicu da ste u SAD-u i Europi jedan od najpopularnijih bandova, koji ima oko 250 nastupa godišnje, da su Vam turneje mjesecima unaprijed rasprodane, a u Hrvatskoj za vas zna samo određeni krug ljudi?
– Najveći je razlog što u Hrvatskoj nismo imali nikakvu promociju, što nam CD-i tu nisu na tržištu. Ali pokušat ćemo iduće godine barem u Zagrebu organizirati koncert.
– U svojem prvom albumu J.I.V.E. u booku između ostalog napisano je “Neka je vječna slava i hvala svim Hrvatima i Hrvaticama koji su dali živote za našu Domovinu. Neka vječno živi slobodna Hrvatska.”?
– Da, bilo je to l992. godine i radili smo na novom albumu. U Hrvatskoj je bilo ratno stanje i želio sam da što više ljudi dozna za Hrvatsku, da se počnu interesirati o tome što se tu događa. Ove rečenice, međutim, posvećene su svima poginulima za Hrvatsku, ne samo u Domovinskome ratu nego i kroz cijelu hrvatsku povijest.
– Dolazite barem jednom godišnje u Hrvatsku, na odmor. Najviše vremena ipak provodite u Imotskom. Što je to tako dobro u Imotskom?
– Pa, u Imotskom su mi djed, pradjed, rođaci. Otac mi je rođen tu. Dolazio sam ovdje kao dijete i to mi je ostalo u srcu i zauvjek će biti tako. Ne samo Imotski nego i cijela Dalmacija. Osim toga, najbolji pršut i vino u cijelome svijetu su u Imotskom!

Crveno – Bijelo
-Ja uvijek ističem da sam Hrvat. Vrlo jako osjećam svoje hrvatstvo bez obzira što sam rođeni Amerikanac, naglašava Donny a da pri tomu ima utjecaja i na svoje fanove svjedoči i ova priča. Naime, nakon Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine Donny se u jednoj glazbenoj emisiji na američkoj TV pojavio u Šukerovu dresu. Nekoliko tjedana nakon toga na koncertu u Chicagu, prilikom dolaska na stage primijetio je skupinu od pedesetak fanova odjevenih u crveno-bijele kockaste majice – dresove “vatrenih”!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here