Čuvanje seoske arhitekture

kamene-kuceFilozofija obnavljanja kuće od kamena
Imotski – Kamena gradnja napuštenoga sela počela je sve glasnije pričati otkako oko nje utihnu vikanje djece, udarci čekića i zvon odbačene špice iz umorne ruke majstora. Života nije nestalo, samo se preselio preko brda, bliže k polju.
Nesumnjivo je vrijednost otisaka u kamenu i drvu jedinstvena jer nosi znanje, tehniku, alat i upornost koje danas nitko nije spreman platiti ni replicirati. Jedino što ostaje je poslušati priču seoske kulture koja postaje vrijednom Novom čovjeku te je prepoznaje samo zato što je preporođen suvremenošću.
{sidebar id=4} Čovjek prošlosti, onaj koji iščašeno poteže naprijed u vlastitoj neimaštini-neznanju, vidi kulturne artefakte kao materijalne vrijednosti. Kroz sklad kamene kuće, neobično lijepo okrenute prema suncu, vidi električni bojler, televizor i keramičke pločice, krov mu curi pa razmišlja o betonskom, drhti od hladnoće pa želi aluminijske otvore. Na kraju potroši zarađeni novac na nepotrebnu modu, jer čemu vikendica u kojoj su problemi kao i u kući, u kojoj se morati informirati o prolaznom, mijenjati grijač ili osigurač i udisati lak.
Novi čovjek ne razmišlja o kompromisima, čini ih točno koliko i arhitekt-graditelj i zaslužno ga nasljeđuje. Ne boji se raditi, utrošiti vrijeme, žrtvuje godinu više i očekuje trošiti određeno vrijeme do svoje smrti na održavanje objekta, nije lijen i nestrpljiv da bi strahovao kako će naći hrast ili jasen za gredu ili novu ploču za krov jer je siguran da su tu jasen i hrast nekada bili. Ne boji se zmije niti puta koji iznenada nestane u grabovini i stijenama. Čovjek prošlosti oponaša stvarnost i nadgradnja mu počiva na ruševini koju će možda netko nekad teško obnoviti.

Slogan pravoga obnavljača je: Ne mijenjam ništa što ne moram promijeniti, zamjenjujem uvijek istim, ništa ne dodajem što ne pripada ovom vremenu i prostoru.

Stipe M.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here