Felgaške kronike by Boško Jović: Četvrto poglavlje – “Prvi (i jedini) Felgaški rat“

zupcanici_th_230411Kada sam pokrenuo već spomenuti prosvjed, nisam ni slutio u što će isti prerasti i koliko će to značiti budućim felgašima…

Prosvjed sam pokrenuo zbog uvjeta koje su tadašnji mladi felgaši imali, a bili su, blago rečeno, mizerni, nula, ništa, jad i bijeda… Iz početka su dolazili pojedinačni prosvjednici sa natpisima kao „Stop Felgašima“, ili „Felge dolje – Bicikla gore“, želeći promovirati zdrav život. Mi smo naravno znali da je to zbog ljubomore, zato što nisu mogli biti kao mi, i htjeli su nas uništiti. Za postati felgaš nije dovoljno željeti to, moraš biti odabran. Kako nas je samo nekolicina bila odabrana, nismo se mogli dugoročno suprotstavljati prosvjednicima. Na početku bi ih jednostavno gazili autima, ali što bi ih više pregazili, to bi više novih dolazilo, tako da se više nismo mogli oduprijeti.

Iz semestra u semestar, sve je manje mladih felgaša dolazilo, iz straha da ne budu prozivani po ulicama svoga grada, sve dok jednog dana, na početku novog tečaja, nitko nije došao. „Da li je to kraj?“, pitali smo se… Nismo to mogli prihvatiti!!!

Nakon što smo se neko vrijeme pritajili, nas 9 istinskih felgaša, onih 8 sa prvog tečaja i dekan, koji je već bio u invalidskim kolicima, ali je i s njima znao ‘sprčiti zemlju’ (izraz koji je smislio naš dekan, a čije je značenje do danas postalo simbol felgaštva), te ih bokati na mnogim nezamislivim mjestima, sklopili smo dogovor! VRATITI FELGAŠTVO NA OVE KRAJEVE POD SVAKU CIJENU!!!

Najprije smo se malo pritajili, da se prosvjedi smire. Zatim smo počeli na adresu svih koje smo odabrali slati pisma da se ne boje nikoga, ta oni su odabrani da postanu pravi felgaši. Odaziv je bio, u najmanju ruku, jadan. Ljudi su se jednostavno još bojali. Kad smo počeli slati slike felgi i naših najpoznatijih felgaša, stvari su se malo promijenile. A onda sam se sjetio ideje koja će zauvijek promijeniti pogled na felgaše na ovim prostorima: svima smo poslali po 4 ganjci gal felge. Taj je čin odjeknuo kao bomba! Svi su željeli doći upisati tečaj. Vidjevši felge, u svima se probudila želja da nauče sve što jedan moderni felgaš mora znati o svojim felgama. Ali nisu svi mogli biti primljeni.

Sada, kad nas je već bilo dovoljno, bili smo u stanju izazvati antifelgaše na jedan dvoboj, koji će značiti trijumf za jedne, a smrt za druge. Taj je dvoboj u povijesnim knjigama prigodno nazvan ‘Prvi felgaški rat’, i danas mogu s ponosom reći da su felgaši trijumfirali.

Pravila su bila veoma jednostavna: felgaši će voziti vozila koja pokreće gorivo, a antifelgaši vozila koja ne pokreće gorivo, a to su bili bicikla, koturaljke, karijole, itd., a oni koji bolje izvrše zadatke, biti će pobjednici.

Dvoboj se sastojao od više disciplina:

Bokanje

Paljenje guma

Anatomija vozila

Gaženje pješaka

Ubrzavanje

Parkiranje

Rastavi i sastavi

Bokanje:

 

Za tu je disciplinu stručni žiri, sastavljen od 2 felgaša, 2 antifelgaša i 5 neutralnih sudaca (sportaša, tako da nitko nije imao pojma ni o felgama, ni o bilo kojoj vrsti vozila, samo su znali piti i spavati) odabrao lokaciju kod Divne ispod Posušja. Za taj zadatak se javio The Felga Boy, kojeg je dekan onda vješto nasamario. On je u bokanju kod Divne bio apsolutni prvak u Hercegovini, što znači da mu na svijetu nije bilo ravnoga. Naime, oduvijek su najbolji felgaši dolazili iz Hercegovine, i, ako si, po pitanju felgaštva, u nečemu bio najbolji u Hercegovini, bio si najbolji u cijelom svijetu.

Antifelgaš je, kontroliranim ždrijebom (bacanjem kovanice jedne konvertibilne marke) dobio zadatak da prvi uđe bokom. To je bio neki mladi vozač bicikla koji je, usput rečeno, mogao praćkom pogoditi limenku pive na 77 metara, usput pjevajući najnovije narodne hitove. Zaletio se 200 metara, koliko je bilo dopušteno, i kad je došao do zavoja, stvarno ga je uhvatila sila, tako da nije skrenuo u lijevo, već je produžio ravno do benzinske pumpe Lager, zaključao se u WC i nije izašao barem 2 sata. Za to je vrijeme naš predstavnik izveo to tako genijalo da su čak i  antifelgaši pljeskali. Ovdje neću ići u detalje, jer prva stvar koju vas nauče na tečaju je da se ne hvalite kako dobro nešto možete izvesti, jer biti felgaš znači biti skroman.

 

Paljenje guma:

 

Lokacija održavanja ove discipline je bila ispred Hard Rock-a. Prvi je bio neki antifelgaš, također na biciklu. Sjeo je na biciklo i, dok su ga dvojica prijatelja držala da ne pođe naprijed, stao okretati pendale. Dobro mu je išlo nekih 20-ak sekundi, ali onda se nešto dogodilo. Nekome je popustila koncentracija, svizac je zamotao kravu u rizlu, i odjednom su ga prijatelji pustili. Kako se zadnja guma okretala dosta brzo, onog časa kad su ga pustili, njegov se volan naglo podigao u zrak, tako da je on, zajedno sa biciklom, poletio, okrećući se oko 3 osi, i pao iza Rocka, točno u galebinu koju je tu ostavila Brašnarevića krava. Svi su gledatelji skoro umrli od smijeha, a nama felgašima je bilo smiješno to što se okretao samo oko 3 osi.

Kad je došao red na nas felgaše, Felgan je sjeo na svoj motor na određenom mjestu. Stisnio je kočnicu, ubacio je brzinu, kresnuo mašinu, dao gas do kraja, pustio kumplug. Gume su počele proizvoditi takav zvuk, da su svi, osim naravno, nas felgaša, pobjegli 200 metara od toga, i iz daljine sve to promatrali. Kolega nije zapalio gume, nego je napravio rupu od 45 centimetara u zemlji.

Nakon što smo, očekivano, pobijedili i u toj disciplini, kolega Felgan je poklonio svoj motor kafiću Hard Rock, koji vjerujem, i dan danas tu stoji kao podsjetnik da s felgašima nema zaj…!

 

Anatomija vozila:

 

Za ovaj sam se zadatak ja javio.

Trebalo je u 15 minuta napisati što više dijelova svoga vozila. Antifelgaši su pomislili da nam aviomotor_220411ovdje nema spasa. Doveli su čovjeka koji vozi koturaljke, zato što na njima baš i nema puno dijelova, a mislili su da ja neću moći napisati sve dijelove svoga vozila. Ja sam odabrao avion F-18 Eagle.

3—2—1—SAD!

Da vam puno ne duljim, sve što je taj čovjek uspio napisati u 15 minuta bilo je „točkovi“, „ono s čime se stegneš oko noge“ i „ono što koči“.

Ja sam lijevom rukom napisao 1843 dijela aviona, uključujući svaki šaraf,  abecednim redom, tako da sam došao do slova „K“, a desnom sam napisao 1768 dijelova, tako da sam opet došao da slova „K“, ali sam desnom rukom počeo pisati od slova „Ž“. Nije falio nijedan dio.

 

Gaženje pješaka:

 

Ova pobjeda je bila najlakša od svih. Antifelgaš je pokušao nekom specijalnom karijolom pregaziti čovjeka, koji je bio odabran između stotina drugih koji su željeli biti na njegovom mjestu, ali ga je promašio i završio u jarku ispod ceste, a The Felga Man je sretnika koji mu je stajao na putu odbacio 72 metra, preko Jim Benza na ledinu. Iako to ničim nije pokazao, bio je ponosan na sebe. Ne zato što je to izveo tako dobro, nego zato što je ta pobjeda značila ukupnu pobjedu felgaša.

Pobjedom u ovoj disciplini, felgaši su pobijedili. Radost i veselje na svakom koraku. Paljenje guma i gaženje pješaka po cijeli dan. Felgaši su dokazali da  mogu sve što žele i da su oni ti koji će vladati ovim krajevima nadalje, kako i treba.

Da ne bi bilo zabune oko toga tko je pravi gazda, naš je dekan, u 93. godini života, sjeo u svoja invalidska kolica s novim felgama i izveo zadnja 3 zadatka zadivljujuće. Prvo je ubrzao do 48km/h (maksimum kolica je 35 km/h), zatim se 7 puta okrenuo za 360 stupnjeva i uparkirao se ispred Hard Rocka između 2 auta, između kojih ne bi stala više ni čačkalica, te odatle poviknuo, tako da ga je cijela Hercegovina čula:“DAJ RAKIJU!!!“ Naime, pod stare dane je počeo puno piti. Zatim smo mu zavezali oči, nakon čega se dovezao do jednog automobila, a zatim ga rastavio do najsitnijeg dijela, i ponovo sastavio. Sve zavezanih očiju, sve u roku 90 minuta.

Nakon toga je sve ponovo bilo po starom. Žene, gaženje pješaka, opijanje i razbijanje auta, sve je bilo isto. Tečaj još traje, iako nema mnogo polaznika. Ne može svatko dobiti poziv da pristupi tečaju. Svi novi felgaši dolaze učiti o felgama, iako se neki od njih nisu još bili ni rodili kad sam zajedno sa svojim kolegama, danas njihovim profesorima, redom vrsnim felgašima, vodio ogorčenu bitku koja je značila opstanak za felgaše. Pobjedom u tom ratu smo stvorili uvjete koje danas oni imaju.

Nakon toga su neki antifelgaši pokušali pokrenuti novi rat protiv felgaša, ali su se brzo opametili. U Prvom felgaškom ratu su skužili da s felgašima nema zaj…!

Nekoliko godina nakon Prvog felgaškog rata, naš je dekan poginuo nesretnim slučajem. Naime, u 99. godini, dok je u svojoj garaži sastavljao prototip invalidskih kolica na nuklearni pogon, na glavu mu je pala felga od Boeinga 747, koju je držao u svojoj garaži. Na sprovodu su bili svi felgaši Hercegovine, a kao nadgrobna ploča postavljena je felga njegovog prvog automobila.

A ja… Ja sam se ubrzo nakon tog nemilog događaja povukao u mirovinu, ali nemojte ni pomisliti da sam prestao živjeti felgaškim životom. Još uvijek ga svaki dan bokam, rastežem, još uvijek ‘prčim zemlju’, ali sam se zasitio podučavanja. Jednostavno nemam više energije izlaziti na kraj sa mladim felgašima svaki dan.

Biti felgaš znači živjeti brzim životom, živjeti blizu smrti, a ne bojati je se, živjeti na rubu, a ne pasti. Biti felgaš znači biti spreman na sve, i svemu se moći u rekordnom roku prilagoditi. Živjeti felgaškim životom znači živjeti onako kako smo svi poželjeli jednom živjeti, ali je malo tko to uspio.

I nakon svih tih godina felgaškog života, nakon toliko pregaženih pješaka, nakon toliko usklika mladih djevojaka, najmilije mi je kad se sjetim onog neobičnog, hladnog jutra, one igre mačke i nadrogiranog miša, i onog časa kad je vrijeme u Jovićima naizgled stalo…

Najmilije mi je kad se sjetim ‘SPUŠĆANE STODVAJSTRICE.’

 

ne slijedi nastavak, tj. kraj…

 

PRIPOMENAK:

Svi događaji i osobe iz priče (osim mene) su          izmišljeni.

Svaka sličnost (ako je uspijete pronaći) sa stvarnim           osobama i situacijama je slučajna.

Ispričavam se ako sam ovom pričom uvrijedio nekoga, to mi zaista nije bila namjera.

Ispričavam se zbog nekih izraza koje sam koristio,            ali to je Književni felgaški jezik, a od Vas ne očekujem da ga shvaćate.

03. veljače idem na prvu terapiju kod psihijatra.

Nisam ja lud.

 

O autoru:

Boško Jović se rodio kad je imao 3 godine. Sa 5 godina je odlučio postati felgaš. Nakon 12 godina to je i uspio. Njegov daljnji život je tajna. Jedino što trebate znati je: ma znate šta, bolje da ni to ne znate… FF (Felge Forever)!!!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.