Dok su vladini stručnjaci gradili nove sustave, i dinastija je tražila nove načine da poveća vlastitu popularnost među svojim sve buntovnijim narodima. Godine 1849. samo su mađarski i sjevernotalijanski pobunjenici izravno odbacivali Habsburgovce. Mnogi Austrijanci – pogotovo seljaci – i dalje su bili lojalni dinastiji.

Inspekcija u Galiciji

Tijekom 1850-ih carski je dvor svjesno oživljavao, obnavljao ili izmišljao niz javnih svečanosti imajući na umu aktivniju mobilizaciju javnog mišljenja u korist carstva. U sklopu te nove kampanje na području odnosa s javnošću Franjo Josip mnogo je više putovao svojim zemljama od svih svojih prethodnika nakon Josipa II. Samo u tom desetljeću vodio je takozvane inspekcijske turneje u Galiciji, Bukovini, Bohemiji, Moravskoj, Lombardiji, Veneciji, Trstu, Tirolu, i dvije po Ugarskoj.

Iako su ga početkom vladavine donedavno buntovne lokalne elite u Ugarskoj, Galiciji i Lombardiji rijetko dočekivale toplom dobrodošlicom, okružni službenici izvijestili su o oduševljenom dočeku kod seljaštva za vrijeme galicijske turneje 1851. godine. Budući da željeznička pruga za Galiciju još nije bila dovršena, car i njegova pratnja putovali su polako, kočijom sa zapada na istok preko cijele pokrajine, pa je seljaštvo često imalo priliku izbliza vidjeti svoga vladara. Bachovi špijuni izvijestili su da su carevi posjeti “pobudili u javnosti potpuno zadovoljstvo”…

Kako nam govori povjesničar Daniel Unowsky, galicijska turneja otkrila je koliko je pažljivo dvor planirao svoja nastojanja da riješi sukobljene društvene, vjerske i nacionalističke zahtjeve lokalnog plemstva, klera i obrazovanih klasa. Na primjer, aktivnosti Franje Josipa u Galiciji većinom su uključivale inspekciju vojnih postrojba. No, povremeno je obilazio i mjesta važna za poljsku nacionalističku mitologiju, poput grobova poljskih kraljeva u dvorcu Wawel u Krakovu….

Ukrajinski nacionalisti (uglavnom pripadnici Unijatske ili Grkokatoličke crkve) stekli su nadimak “Tirolci istoka” zahvaljujući dojmu neupitne odanosti dinastiji 1848., za razliku od svojih buntovnih poljskih nacionalističkih suparnika u Galiciji. Bilo im je dopušteno čak i da caru podnesu peticiju u kojoj su od njega tražili da podijeli Galiciju na dva dijela, na poljsku i rusinsku…

Godine 1853. Franjo Josip vratio je dio sjaja ugledu dinastije i vjenčanjem sa svojom mladom sestričnom Elizabetom Bavarskom (1837.-1898.). Taj događaj pružio je bezbrojne prilike za veličanje dinastije, kao i za stvaranje popularne mitologije o njezinoj najnovijoj pripadnici, šesnaestogodišnjoj carici, kasnije poznatoj pod popularnim nadimkom Sissi.

Sissi omiljena kod Ugara

Unatoč tome što je Elizabeta cijeli život bila u nategnutim odnosima s bečkim dvorom, povremeno je služila kao jako oružje u nastojanjima dvora da popularizira i dinastiju i Carstvo. Za razliku od muža, za kojeg su mnogi mađarski domoljubi smatrali da je prolio krv nacionalnih mučenika, Elizabeta je postala vrlo popularna u mnogim dijelovima Ugarske, uglavnom zbog svog naglašenog truda da nauči mađarski jezik i ustrajnog uključivanja mađarskih plemića u svoju pratnju, ali i zbog popularnog vjerovanja da se 1867. osobno zauzela kod svog muža u korist mađarske nacionalne stvari. Elizabeta je do kraja života bila predmet fascinacije i nacionalističkih kalkulacija u Ugarskoj, a 1894. kolale su glasine da je čak potajno položila vijenac na grob nedavno pokopanog Lajosa Kossutha. U travnju 1857. Franjo Josip prvi je put poveo Elizabetu sa sobom na turneju po Ugarskoj, a ona je izazvala senzaciju kad su promatrači uočili da je u odjeći posebno istaknula mađarske nacionalne boje (tada crvenu, bijelu i zelenu).


IZVOR kliknite ovdje

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here