gospin.dolac-090110Sama ideja je došla od našeg sugrađanina Fuđe Vučemilovića koji je uvijek govorio kako je Jelavića dolac idealna lokacija za izgradnju gradskoga stadiona. To je bio njegov san još od 1975. godine koji se, eto, i ostvario. Uvijek se rado sjetim vremena kada sam s ekipom igrao na buće u Gaju, dok su se braća Ivica i Boris Đuzel te Dražen i Zvone Boban, mali Robert Šalinović, Albert Ožić-Bebek i još neki klapci igrali loptom koja im je stalno bježala na naš teren. Komentirali smo tada kako je potrebno da ta djeca dobiju pravi teren, jer su pokazivali izniman nogometni talent – kazuje Luka Rajič, inženjer geodezije u mirovini i tadašnji rukovoditelj Katastra. Nedugo poslije napravljeni su i prvi konkretni koraci. Osnovan je odbor za izgradnju pri tadašnjoj Mjesnoj zajednici Imotski koji je imao 15 članova. Nakon sastanka na kojem je odlučeno da će se raspisati referendum o potrebi izgradnje stadiona, isti je i održan 11. travnja 1976. Referendumom je odlučeno da se uvodi mjesni samodoprinos za područje MZ Imotski (koja je uključivala samo uži dio grada, bez Glavine Gornje i Donje te Medvidovića Drage) po stopi 3% na neto osobne dohotke i druga osobna primanja na rok od tri godine. Krenulo se potom u otkup privatnog zemljišta izravnom pogodbom, a onda i u detaljno snimanje terena od strane Katastra, gdje su pod vodstvom našega sugovornika veliki posao odradili geometri Ante Raos i Aljoša Rako Cici. – Sve je detaljno snimljeno, svaki zid i veći kamen, velika je ljubav uložena u taj posao. Zapravo se i tražio takav pristup zbog nenarušavanja izgleda tvrđave Topana kao zaštićenog spomenika kulture. Na našu veliku sreću, Hidroelektra Zagreb i njihova operativa u to vrijeme rade na izgradnji stadiona Poljud.

Iz te ekipe izdvajaju se tri projektanta: Palaversa, Milić i Preučil, koji su oduševljeni samom idejom i lokacijom, izradili glavni projekt stadiona u Jelavića docu, priča Luka i dodaje: Organizacijski odbor je bio svjestan vrijednosti projekta te je zatraženo da račun mjesnog samodoprinosa bude odvojen od glavnog računa Mjesne zajednice, kako ne bi došlo do zlouporabe sredstava. Imenuju se tri člana odbora kao potpisnici za raspolaganje sredstvima. To su bili pok. Josip Đurđević, Josip Mršić-Markelić i Ivo Tonković i bez potpisa svih trojice novci se nisu mogli podizati. Godine 1979. samodoprinos je istekao te se već raspolagalo određenim sredstvima, a koja su bila nužna za dobivanje dodatnog novca iz republičkih SIZ-ova. Iste je godine poravnata površina budućeg stadiona, a za što je utrošeno više od 60 tisuća m3 zemlje i to uglavnom iz okolne vrtače. To znači da je visina od dna nasute vrtače do izravnatog terena bila oko 12 metara, što otprilike odgovara visini četverokatnice. Po dovršetku glavnoga projekta, ishodovana je građevinska dozvola i počeli su radovi od strane Melioracije iz Splita koja je bila izvođač radova. U prvoj fazi izgrađen je zapadni i južni dio tribina, a u međuvremenu je stigla nesretna zabrana o izgradnji neprivrednih objekata (u što su spadali i stadioni). Bilo je to 1983. godine.

luka-rajic-090110– Kad je silom zakona nastupila zabrana izgradnje neprivrednih objekata, time je prestala i naša aktivnost oko stadiona. Bilo je to rušenje snova cijele jedne generacije. Poslije toga ne bih se rado sjećao završnih radova na samom travnjaku jer sam bio duboko razočaran. Teško mi je prihvatiti činjenicu da nakon više godina rada i 95 % izvršenih radova sve krene naopako. Primjerice, završni sloj koji je već nekoliko puta mijenjan, još uvijek nije izveden po projektu, ali ipak se nadam da će se buduće generacije držati projekta. Posebno mi je žao što nije izgrađen istočni dio stadiona gdje su projektirani najvažniji sadržaji. Logično je bilo da izgradnja krene baš od istoka, no bojali smo se da se već načeti dio zapadnog dijela ne obruši uslijed nevremena – kaže Rajič. Projekt izgradnje stadiona Gospin dolac zaustavljen je prije 26 godina, no istok, zapad i jug imaju izvedbenu dokumentaciju i građevinske dozvole što je olakotna okolnost za njegovo dovršenje. Istočni dio tribina je idejno razrađen, a predviđa izgradnju četiri terena za male sportove. I ovakav, nedovršen i devastiran, stadion je uvršten u „svjetske ljepotane”. A što će tek biti kada dobije ono što mu je oduzeto!?

Piše: Ante LONČAR

Lažna obećanja
Iako je posve upitno treba li se u ovo vrijeme globalne, nacionalne i lokalne financijske krize uopće razmišljati o konačnom dovršetku stadiona, a kamoli to i učiniti, ostaje činjenica da je imotski gradonačelnik ne tako davno javno obznanio da će “radovi uskoro početi”. Ostaje po onoj staroj: “obećanje ludom radovanje”, ali i razmisliti u koju su svrhu izrečene te njegove riječi.

Prva službena utakmica
Nogomet je u nedjelju 22. ožujka ispisao novu stranicu povijesti grada Imotskoga – odigrana je prva utakmica službenog karaktera. A zamislite, klub je osnovan još 1926. godine!… Promovirana je klupska himna, nastupila je Gradska limena glazba, a početni udarac izveo je Luka Rajič, čovjek koji je dio sebe ugradio u velebno zdanje stadiona…, navodi Braco Ćosić (tajnik organizacijskog odbora za izgradnju stadiona) u novinskom izvještaju Slobodne Dalmacije 23. ožujka 1993. godine.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here