IMOTSKI TRIMOT: S MAJICAMA I GAĆICAMA IZ PEPELA

Tri su važne stvari za izlazak iz stečaja — mladi kadrovi, suvremena tehnologija i tržište, a mi smo to sve ostvarili, kaže direktor Zvonko Silić, kojega radnici smatraju najzaslužnijim za uspjeh tvrtke

Piše: Sofija PRELJVUKIĆ


Tvrtka uspješna zbog uspješnog direktora Zvonka Silića Snimio: Antonio BAČIĆIMOTSKI — Stečaj, riječ koja među osiromašenim hrvatskim radništvom zvuči kao najcrnja mora, paravan za konačnu rasprodaju poduzeća i uništenje dugogodišnjih radnih mjesta, u imotskom Trimotu, bivšoj Pionirci, ima posve suprotno značenje. Ako je vjerovati brojkama koje nam je iznio Zvonko Silić, stečajni upravitelj Trimot, posljednjih 16 mjeseci donijelo je ovoj tvornici trikotaže na zadnjem izdisaju pravi procvat, posve obnovljenu tehnologiju, izvoz i zaradu.
Trimotove gaćice i majice opet su izgleda svijetla točka katastrofalnog imotskog gospodarstva. Da li se u Trimotu od 9. rujna 1999., kada je proglašen stečaj, pod novom Upravom uistinu dogodilo hrvatsko privredno čudo?
— Tri su komponente koje su važne za uspješan stečaj — kvalitetni mladi kadrovi, suvremena tehnologija i pronalazak tržišta. Ostvarili smo sve tri. Naši radnici, koji su već bili zaboravili što znači primiti plaću, sada svaki mjesec dobivaju svojih 2000 kuna, a na normu mogu zaraditi više. Prosjek plaće nije visok, ali takvi su prihodi u tekstilnoj industriji, a vjerujte, u ugašenom imotskom gospodarstvu to puno znači. Protekle blagdane podijelili smo čak i božićnice, što je prije stečaja bilo nezamislivo — govori Zvonko Silić.
— Gotovo sve što proizvedemo — nastavlja on — ide nam u izvoz, u Njemačku, a dobivamo i nove velike narudžbe iako su naši inozemni partneri bili u početku jako skeptični. Radnici su zadovoljni, osjeća se elan u pogonu, nitko više ne zabušava, nema fiktivnih bolovanja, plaćamo sav porez državi, zdravstveno i mirovinsko radnicima.
Proizvodnja u Trimotu u punom usponu Snimio: N. VILIĆGodišnji prihod u 2000. godini bio nam je 6,5 milijuna maraka sa samo 283 zaposlena, a za usporedbu, u kritičnim godinama poput 1996. sa čak 750 radnika uprihodilo se jedva 2,8 milijuna maraka. Do kraja 2002. Bit ćemo posve zdravo poduzeće bez financijskih opterećenja — reda podatke o gospodarskom uspjehu Silić.
O obnovi tehnologije u Trimotu koja će biti dovršena u ožujku Silić je kazao kako je u pogonima napravljena prava industrijska revolucija jer su stari strojevi bili čisti muzejski primjerci. Sve se kupilo sa 3,2 milijuna kuna kredita dobivenih od Vlade RH.
Kredit će se vraćati tek nakon dvije godine, a novac je uložen u proces dorade, strojeve za pletionicu i šivaonicu, gradnju novog kotla i pročistača otpadnih voda.
U Trimotu rade sve, od pletenja tkanine preko bojenja i šivanja do pakiranja. A njemački partneri su njihovim radom toliko zadovoljni da razmišljaju čak i o kupnji čitavog poduzeća.

Gdje je otišlo 45 milijuna
državnog novca?

O krivnji njegovih prethodnika u Upravi Trimota čije je poslovanje dovelo do totalnog rasula u nekad moćnoj tvornici Zvonko Silić se nije htio izjašnjavati. Iako je gradonačelnik Imotskog Ante Lončar do stečaja bio predsjednik Nadzornog odbora Trimota, upravitelj Silić nije htio komentirati priče o sprezi gradske uprave s Upravom Trimota. Iznio nam je tek podatak da je Trimot prije stečaja gotovo četiri godine od države dobivao po gotovo milijun kuna mjesečno, odnosno da je iz državne blagajne kao pomoć Trimotu otišlo više od 45 milijuna kuna. Gdje je otišao toliki novac, nije jasno, rekao je Silić.
— Istina je da sam čim sam stigao podijelio otkaze Titu Jonjiću, direktoru proizvodnje, i Romanu Knezoviću, tehničkom direktoru, jer smatram da snose odgovornost za stanje u poduzeću. Glavni direktor Vlado Marinović premješten je u proces dorade, gdje radi kao inženjer. Ne želim nikoga optuživati. Moje je da Trimot opet osovim na noge, a hoće li financijska policija i drugi nadležni obaviti svoj posao, vidjet ćemo.

   

Rade oni koji su zaista spremni

Crnilo uništenog državnog poduzeća najbolje je ocrtala procjena njegove vrijednosti prije stečaja — sedam milijuna kuna. Dugovi su iznosili čitavih 47 milijuna kuna, a račun je bio blokiran već sedam godina. Od tog iznosa Trimot je najviše dugovao državi, 28 milijuna kuna zbog nepodmirenih plaćanja poreza, mirovinskog i zdravstvenog te na ime kreditnih zaduženja, ali i čitavih 11 milijuna kuna Trimot je ostao dužan radnicima.
— Iako su radnici svoja potraživanja na ime neisplaćenih plaća, bolovanja i otpremnina zatražili i sudski, svjesni su da im samo zdravo poslovanje Trimota može isplatiti novac — pojašnjava Zvonko Silić. U slučaju klasičnog stečaja i eventualne rasprodaje svih pogona, sve dobiveno pojela bi država, koja se po zakonu prva namiruje.
Ovako smo išli u stečaj s preustrojem uz prodaju manjih pogona, jednog u Zagvozdu i dva u Cisti. Većina će toga novca otići randicima, a ostalo ćemo im isplatiti s vremenom. Žao nam je i onih koje smo morali otpustiti, a zbog toga sam osobno imao iznimnih neugodnosti, pa i ozbiljnijih prijetnji, priznaje upravitelj Silić. Ali od 363 radnika koja smo kod otvaranja stečaja zatekli na listi zaposlenih, kaže on, samo ih je 220 zaista radilo. Ostali su bili na bolovanjma i čekanjima. Ostavili smo sve koji su zaista bili spremni raditi. Danas ih radi 283, a upravo radimo na zapošljavanju još 100 radnika. Straijim otpuštenim radnicima poručujemo neka nam pošalju svoju djecu i ti mladi ljudi će sigurno imati prednost pri zapošljavanju, obećao je Zvonko Silić.


Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here