Ljeto je doseglo vrhunac. Otišlo. Navukla sam tri sloja odjeće, pokrila se dekom, skuhala čaj i upalila računalo. Vani kiša neumoljivo pada. Ja sam ljetni tip. I tip od putovanja.

Može i po kiši, ali više volim sunčana jutra. Može i na neku top destinaciju, ali više volim putovanje koje je ujedno i povratak. Povratak u zavičaj.

Zašto bi tebi bilo zanimljivo putovanje u moj zavičaj? Ako nisi osoba kojoj je ljetovanje samo hotel, izležavanje na plaži, pokoji koktel u kasnoj noći i povratak kući s par nijansi tamnijom kožom onda bi ti moglo biti zanimljivo.

Zemljopisno, Imotski je smješten u srce dalmatinske zagore s jednim vratima prema Hercegovini, a drugim prema Makarskoj rivijeri. Povijesno je smješten u srce događanja vladanja Turaka prostorima Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Prema nekim teorijama dobacivanjem topovske kugle s imotske kule ”Topana” je obilježena današnja granica s Bosnom i Hercegovinom. Ispod kule se nalazi jedno od 50 najljepših nogometnih igrališta na svijetu.

Stazicom desno od igrališta stižeš na biser krškog kraja u kojem su prema legendi živile vještice, vile i čarobnjaci, Modro jezero. E na tom dijelu grada možeš uhvatiti onu tri broja tamniju put ako želiš. Usput možeš i odraditi trening. Spuštanje u jezero, kupanje u bistroj vodi i ponovno penjanje gore je najbolji mogući stadij meditacije i treninga kojeg možeš zamisliti.

Ako imaš sreće i zatekneš se u Imotskom kad jezero presuši imaš prigodu prisustvovati jedinstvenom događaju – nogometnoj utakmici na tlu jezera.

Uskom stazicom dalje od Modrog jezera put te nanosi na još jedan prirodni fenomen, Crveno jezero. Za Crveno jezero rijetko tko ne zna. Poznato je da se u njega ne može ubaciti kamen kako god da mu odrediš putanju. Poznato je i da mu se ne zna dubina ni kraj. Kad se nagledaš jezera možeš se istim putem vratiti u grad. Mali grad na padinama brda ”Podi”. Tu ćeš naići na tradicionalne dalmatinske građevine, na tisuću skalina i na centralni trg. Pogledom na spomenik našem najdražem pjesniku, rodom iz sela kod Imotskog , Tinu Ujeviću, čije ime i nosi sam naziv trga jasno ti je da si došao u grad boemske i bogate povijesti.

Građevine su svakako fascinantne. Još malo više od toga su fascinantni stanovnici tog malo mjesta.

Nećeš proći nezapaženo kao turist. Šanse nema. Neće ti nedostajati pomoći, smijeha i zabave. Imoćani su ti odlični domaćini i veliki lokalpatrioti. Ako si ti kao furešt odlučio doći u naše mjesto nema šanse da odeš nezadovoljan. Ne dao Bog da odeš, pa po svijetu pričaš kako ti je u Imotskom bilo katastrofa. Daj bježi! To se ne bi lako podnijelo. Domaćini ti stave svoja leđa na raspolaganje, iznesu buklije domaćeg vina, pršuta, sira, pašticade, uštipaka, imotske torte, rafiola…

Ne,ne. Ne možeš gladan i nezadovoljan otići, a ni ostati. Ako kojim slučajem ne znaju jezik kojim se ti služiš imaju ruke i noge za objasniti. Staro je pravilo da za ljubav i dobru hranu nije potreban jezik kao oblik komunikacije. Mada, u zadnje vrijeme znamo rabiti i jezike jer se Imotski munjevitom brzinom prilagođava novom načinu života. A novi način života je turizam. Turizam u kojem je bitan čovjek, a ne novac. Nemamo more, ali imamo kuće s bazenima za iznajmljivanje i tunel sv. Ilija. Iz bilo kojeg mjesta u krajini da pođeš na more dolje si za cca 20 minuta.

Imotski nudi i predivno polje

Kad se poželiš mira i tišine Imotski ti ponudi rijeku Vrljiku sa svojim izvorima na kojima možeš sjediti bez da te netko nešto pita ili te zamoli da pomakneš ručnik. Možeš uživati i u vožnji kajakom. Ako voliš Vinyl glazbu možeš prisustvovati na Magic Time Vinyl Festivalu koji se održava baš na toj rijeci svakog zadnjeg vikenda u srpnju.

Vjerojatno ti kroz glavu prolazi da bi volio i koju sliku objaviti kad se već nalaziš u tom malom mjestu. Ne brini. Imamo internet i milion mjesta na kojima možeš izraditi svoje najljepše fotografije s ljetovanja ikada igdje. Pored spomenutog, Imotski nudi i predivno polje na kojem rastu poznate sorte grožđa od kojih se pravi naše poznato vino, kujundžuša. Da, ono koje se lije u već spomenute buklije i koje je othranilo veliki broj imotskih obitelji i poslalo u svijet mnogo doktora, novinara, povjesničara, sportaša…

Tome u čast svakog ljeta Imotski nudi i tradicionalnu manifestaciju vina lokalnih proizvođača. Manifestacija se zove ”Cvit razgovora”. Lokacija joj je u samom srcu grada pod kamenim kućicama, a ime ti svakako odaje koliko su Imoćani dobri domaćini.

Kako da ti još dočaram Imotski?

Možda da ti pričam o onom što meni znači? To ti ne bi bilo zanimljivo.

Da ti pričam o dijaspori i mercedesima? To si sigurno već čuo.

Možda da dođeš pa da ti meni pričaš o tom kako si doživio jedan drugačiji odmor?

Da mi otkriješ ono što ni sama nisam uočila.

Kad dugo gledaš u nešto postaneš slijep.

Pa taman to bila i ljepota kakvu samo Hrvatska ima.

Vidimo se.

:::::::Ines Miličević možete pratiti na njenom blogu OVDJE:::::::

2 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here