ino livajicIN: Gospodine Livajić, predstavite se čitateljima Imotskih novina i ukratko nam kažite razloge kandidiranja za čelno mjesto u Gradu Imotskom.

Rođen sam 1969. u Imotskom, a nakon završetka osnovne i srednje škole odlazim u Zagreb na Fakultet strojarstva i brodogradnje gdje završavam brodostrojarski smjer. Osim diplome na strojarstvu, položio sam i pedagoške predmete na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, što mi je omogućilo nastavak rada u školstvu. Prije pola godine sam od Ministarstva graditeljstva dobio ovlaštenje za energetsko certificiranje u graditeljstvu. Suradnik sam dviju udruga koje rade i provode projekte, kako one financirane iz fondova EU, tako i one koje financiraju državne institucije. Nakon 17 godina života u Zagrebu, spakirao sam stvari i u dva-tri  dana se vratio u Imotski. Zašto? Jednostavno zato što mi je rodni grad mjesto gdje mogu slobodnije živjeti, ugodnije se osjećati i normalno odgajati svoju djecu. To je grad koji je na pola sata od mora, sat vremena od Kupresa, Međugorja i Splita. Govorili su mi da nisam normalan jer sam se vratio, i djelomično su bili u pravu. Ovaj grad nije u potpunosti onakav kakav želim, ovo je grad u koji se djeca ne vraćaju kad završe studije. Želim da ovo postane grad u kojem vam neće reći da niste normalni jer ste se vratili.

IN: Po vama, što bi u gradu trebalo mijenjati kratkoročno, a što dugoročno? 

Kratkoročno, tj. odmah – vlast i način vladanja, to mora biti služenje a ne vladanje. Gradonačelnik mora biti okružen sposobnim i obrazovanim ljudima. Odmah treba zaposliti osobu koja će biti voditelj za financijsko upravljanje i kontrole, a to trenutna vlast već godinama izbjegava unatoč nalogu Državne revizije. Osim toga, treba formirati tim od četvero-petero  mladih, fakultetski obrazovanih ljudi koji će se u što kraćem roku osposobiti za pripremu i provođenje projekata. Ovih dana smo svi pričali o EU projektima. Nije jedini problem dobiti projekt, problem je i sprovesti  isti u djelo. Za tako nešto morate imati sposobne ljude, a sad ih u gradskoj upravi po tom pitanju nema. I zato nije ni čudo da se trenutna vlast ne trudi raditi projekte tog tipa – za to treba znanje! To ne funkcionira po principu „brajo, lako ćemo“. Također, ovaj grad treba park, a Gaj je idealno mjesto. Ta pluća grada ne smijemo asfaltirati i betonizirati. Tamo treba osmisliti prostor za druženje ljudi, kako u kulturnom, tako i u rekreativnom smislu.  Krajinu treba pripremiti na jednu neminovnost, a to je preustroj lokalne zajednice. Imamo općine čija su zaduženja veća nego prihodi. U normalnom svijetu se to zove bankrot. Neće proći puno vremena i ta besmislenost će nestati  i moramo se svi pripremiti na novi preustroj, tj. nestajanje nekih općina, odnosno ponovno udruživanje u veće lokalne jedinice. Zbog toga već sutra moraju čelnici trenutnih općina sjesti za stol i početi dogovarati zajedničke projekte, a jedan takav je autokamp uz Vrljiku. Nekome će biti smiješna ova ideja, ali današnji kamping turizam se bitno razlikuje od prvobitnog oblika kampiranja sredinom 20. stoljeća, pa ni u kojem slučaju nije znak siromaštva, već simbolizira drugačiji životni stil (opušten aktivnostima ispunjen boravak u društvu i u prirodi) i prelazi u kategoriju sve skupljeg odmora. Suvremeni  autodomovi,  tzv. kamperi i pokretne kamp-kućice i tehnički i tehnološki su jako dobro opremljeni sa svim uobičajenim kućanskim aparatima, modemskim i ostalim priključcima i izrazito komforni. U Europi ima 28 tisuća kampova u kojima se može smjestiti oko 10 milijuna gostiju, što samo po sebi govori o snazi kamping turizma. To je 37% smještajne ponude u svim komercijalnim smještajnim kapacitetima. Autokamp je jedan od načina kako zaustaviti gosta u Imotskoj krajini. Ali to ne znači ograditi livadu žicom.

Puno toga se da i može napraviti, samo trebaju ljudi dobre volje i znanja, treba suradnja među općinama, suradnja sa Županijom i državom. Neke moje ideje se podudaraju s onima što su ih rekli ostali kandidati za gradonačelnika odnosno liste građana, i to nije čudno, sve nas muče isti problemi. Osim vladajuće garniture. Kad njih slušate, teče med i mlijeko. Nema veze ako slomite  nogu… tada vas upute na jednodnevni izlet u Split da vam stave gips. Nije to tako strašno i skupo, možete podijeliti troškove sa susjedom koja rađa. Tko zna, možda budete i kum djetetu!?

IN: Neki vam prigovaraju da ste “crveni” zbog koaliranja s SDP-om. Što imate reći na to?

Zbog koalicije sa „crvenima“ ja se ne crvenim, neka se crvene oni koji su proveli privatizaciju firmi iz Imotske krajine, neka se crvene oni koji mijenjaju političke dresove, a pogotovo neka se crvene oni koji prodaju svoj glas za dvjesto kuna ili kilo pečenja. Nažalost, time prodaju i budućnost ovog grada i budućnost naše djece. I nadam se da je u gradu napokon ljudima došla do glave misao da te političke šibicare treba kazniti na izborima, jer njihovo prigodno zavijanje prije izbora o žutim i crvenim vragovima nije ništa drugo nego njihovo duhovno naslijeđe. Mene kroz politiku ne usmjeravaju ni crveni ni žuti, ni plavi ni zeleni, meni su orjentir riječi Bruna Bušića i Vlade Gotovca, a obojica su bila borci protiv ideoloških zabluda. Zapitajte se zašto nikada vlast u RH nije provela lustraciju, koja stranka bi najviše time izgubila? Odgovor? Zna se… no, dosta više priča o ustašama i partizanima, ubrzo će sv. Ante pa ih ja pozivam na dernek i kupit ću im par plastičnih pušaka te neka lijepo odu u šumicu i tamo se igraju, a ljude koji žele nešto napraviti za ovaj grad puste da žive u miru. Kape sa petokrakom će već naći na svom šufitu.

IN: Možete li predvidjeti rezultate izbora?

Što se tiče Gradskoga vijeća – ne, pitanje je koliko će uopće ljudi izići na izbore. S jedne strane imate gradsku mašineriju koja radi u interesu trenutnog gradonačelnika, a s druge strane nadam se da su građani shvatili nužnost promjena i da će izići u što većem broju. To je jedini put kako se može promijeniti vlast. Ukoliko iziđe više od 55-60% ljudi, vjerujem da će biti drugi krug što se tiče izbora za gradonačelnika. Ono na što bih upozorio birače jest činjenica da po novom zakonu, ako se dogodi da većina članova Vijeća podnese  ostavku, tj. raspusti se Vijeće, pada i gradonačelnik. Time Vijeće dobiva još jednu dimenziju kontrole nad samovoljnim čelnicima, i to vrlo bitnu. Zato je i vrlo bitno tko će biti vijećnik, tj. tko su ljudi na listama za Vijeće.

IN: HSLS je nekada bio ključan faktoru u lokalnoj vlasti, uvijek je imao kvalitetan kadar. Kako sada vidite svoju stranku na lokalnoj i državnoj razini?

HSLS  trenutno nema ni gradskih vijećnika ni saborskih zastupnika, i to sa pravom. Za  političko šurovanje sa svim i svakim, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini, platili smo cijenu i neka smo. Da smo se dogovarali oko ideja i ciljeva, vizija i projekata, danas ne bismo bili u ovoj situaciji. Drugi problem je što su u našim redovima bili ljudi kojima je politika bila cilj, način da dođu u bolju pregovaračku poziciju što se tiče vlastitog probitka, tj. interesa. 

IN: Predstavite nam vašu listu za Gradsko vijeće.

Osim liste Mi za Im, imamo u prosjeku najmlađu listu, onu na kojoj imamo diplomirane inženjere, profesore, ekonomiste, pravnike, poduzetnike, student, zaposlene i nezaposlene. A da se vratim još malo na ono pitanje o crvenima – trećinu liste čine branitelji, ali ne oni iz Frankfurt-bojne.

IN: Drugi ste na zajedničkoj listi HSLS, SDP, HSU. Predizbornu koaliciju ste već potpisali, što će biti nakon izbora? Planirate li proširivati krug koalicijskih partnera?

Ne. Postizborne koalicije su, po meni, prevara birača. U Vijeću možemo podržati dobru ideju, dobar projekt i dobru inicijativu, bez obzira koja stranka ili grupa građana ga predloži. Pa čak i ako ga predloži HDZ, tko zna, možda se i njima zalomi. Onaj tko je želio, mogao je s nama koalirati prije izbora, i nismo bili selektivni po stranačkom principu. Bitno nam je kakav je tko čovjek, a ne u kojoj je stranci. Oni koji su to prepoznali, oni su u ovoj koaliciji i tu sva priča o koalicijama prestaje. 

IN: Politika se u javnosti percipira kao nešto prljavo. Je li uistinu tome tako, i ako da, što se može promijeniti na tom polju? 

Nije prljava politika, prljavi su neki ljudi koji se bave njome. I nije samo njihova krivica i njihov grijeh. Kao i u ljubavi, tako i u politici, uvijek trebaju dvoje. Ovaj drugi je glasač, birač. Što promijeniti po tom pitanju? Ako biračko tijelo i dalje bude hranilo nepoštenje i nesposobnost političara tako što će ga iznova birati – onda će promjena biti teška. Pogledajte samo Keruma, rastao se, o primitivnim ispadima da i ne govorim, živi u divljem braku… i on takav u gradu u kojem se preko 90 % ljudi izjašnjava da su vjernici, očekuje pobjedu?! Osim birača, moraju se promijeniti i političari. Nisu oni vijećnici, tj. zastupnici svoje stranke, već svojih birača i zato prioritet trebaju dati interesima građana, a ne stranaka. Kako ostvariti to? Dovoljno je u Vijeću imati jednog čovjeka koji će biti dosljedan, provokativan i koji će o svemu informirati javnost pa da ostali počnu pomalo „kočiti“. A sad zamislite da ih je takvih dva ili tri!?

IN: Poruka biračima?

Izađite na izbore i birajte za, a ne protiv. Birate čovjeka i ljude koji će godinama upravljati s milijunskim iznosima, a to su vaši novci. Zapitajte se tko su ljudi kojima bi sutra povjerili svoje novce, kome bi povjerili budućnost svog djeteta. I nije bitna stranka, nije bitna stranačka boja, bitni su ljudi. Nije bitno hoćete li dati glas meni i mojim koalicijskim partnerima, birajte one za koje vjerujete da mogu nešto promijeniti u ovom gradu, birajte one koji neće izdati svoje koalicijske partnere i svoje birače, birajte one koji govore o konkretnim i ostvarivim ciljevima i realnim stvarima. Ja vam ne mogu i neću obećavati nemoguće stvari, nebeske šetnice i olimpijske bazene, stotine projekata i tisuće zaposlenika. Oni koji i dalje vjeruju u bajke, neka ne izlaze na izbore, neka ostanu doma i čitaju djeci ili unučićima Hansa Christiana Andersena. Za početak preporučujem “Carevo novo ruho”. 

Tekst i foto: Imotske novine 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here