zdravko-tomac240409Sve više živimo u svijetu vladavine ateističkog liberalizma, negiranja religije i umjesto religije stvaranja nove ateističke vjere – vjere u svemogućnost ljudskog uma i vladavine scientokracije koja je navodno sposobna stvoriti savršeno društvo, ali i pretvoriti čovjeka od slabog bića u nadčovjeka. Umjesto Boga sve više znanost postaje najviša vrednota, odnosno vjera u svemogućnost znanosti nadomješta čovjeku vjeru u Boga.Dakle, moderno društvo sve više se utemeljuje na novoj ateističkoj vjeri u svemoć ljudskog uma i znanstvenog projiciranja sretne budućnosti. Suvremeno društvo više nije utemeljeno, odnosno sve manje je utemeljeno na vjeri i Bogu, a sve više na novoj ateističkoj vjeri u znanost. Sve više se tvrdi da se vjera u Boga i znanost međusobno isključuju. Ateisti polaze od teze da se čovjek teško miri s činjenicom da je život čovjeka dolina suza, tmine i patnje s rijetkim trenutcima sunca i sreće. Odnosno, da se teško miri s činjenicom da čovjekovim životom upravljaju nemilosrdni prirodni zakoni, da je život igra slučaja u kojoj preživljavaju jači, i da sve završava umiranjem i pretvaranjem čovjeka u veliko ništa te da zato čovjek stvara Boga kao iluziju, odnosno tvrde da je čovjek stvorio Boga, a ne Bog čovjeka. Međutim, sva ta znanost koja negira Boga nije uspjela dokazati da Bog ne postoji, a upravo činjenica što ljudi teže za Bogom, ljubavlju, smislom, humanosti, ruši njihovu kritiku. Sve je jasnije da nema suprotnosti između moderne znanosti i religije, ali je isto tako sve jasnije da je potreban novi dijalog teologije i znanosti, modernog mišljenja i moderne filozofije i teologije kako bi se došlo do korekcije teološke teorije i crkvene prakse. Treba pronaći novu sintezu između uma i vjere. Nova teologija mora dati nove odgovore na ciljeve ateističkog liberalizma kao svjetonazora i na globalizam kao sustav vladavine nadnacionalnog kapitala. U Hrvatskoj su učinjeni prvi koraci u tom pravcu. Zakon o sprječavanju diskriminacije i Zakon o umjetnoj oplodnji idu u tom pravcu. Taj proces će se vjerojatno nastaviti. Pod pritiskom ateističkog liberalizma spremaju se izmjene zakona koje će još više biti proces rušenja obitelji kao zajednice muškarca i žene, u kojoj se “stvara dijete” kao dijete ljubavi, koje ima pravo na biološkog oca i majku, i na svoje korijene, na svoj identitet, na svoju osobnost. Ako se uništi obitelj kao zajednica ljubavi muškarca i žene, dijete neće poznavati svojega oca niti će poznavati svoje korijene; dakle, djetetu se osporava bitno ljudsko pravo: imati, poznavati i voljeti svojega oca i biti voljeno od svojega oca. Bez imalo humanosti prema ljudskim, istinskim pravima “stvaranje” i odgoj djece prestaje biti temelj društva i smisao ljudskog života. Sve se svodi na rasplod i do čovjeka se dolazi na umjetan način kao što se to radi sa životinjama. Moderna znanost ukinula je funkciju rasplodnog bika, a sada se ukida i uloga muškarca pa se može parafrazirati i za te nehumane ljudske odnose pjesma koju su seljaci pjevali slaveći umjetnu oplodnju krava: “Više vrijedi veterinar Mika nego stotinu seoskih bika”. Tu ulogu i kod ljudi će preuzeti “ljudski veterinar”. Razbijanjem obitelji kao temelja društva i “proizvodnje” ljudskih bića na umjetan način, ruši se kontinuitet čovjeka. Nema više pradjeda, djeda, oca, sina… Nema više korijena. Čovjek postaje biće bez korijena i identiteta. Ako umjetno proizveden čovjek nema oca, onda nema ni obitelji, onda nema ni rodnoga kraja, ni domovine, ni nacije. Čovjek se dehumanizira, gubi svoje korijene, porijeklo i identitet. Čak je manje vrijedan od običnog proizvoda jer svaki proizvod ima svoje porijeklo – to je zakonska obveza, samo umjetno proizvedeni čovjek nema čak ni to. Nema porijekla ni svojeg identiteta. Logika ovakvih procesa je nezaustavljiva. Ona proizlazi iz biti ateističkog liberalizma i “ubojstva” Boga. Svi ljudi, da bi opstali i dobili pravo na život, morat će imati određeni koeficijent inteligencije, određene karakteristike. Svaki koji to ne bude imao bit će izbrisan, eliminiran kao pogreška. Sustavno se ukidaju razlike među ljudima i ljudi se standardiziraju. Čovjek ne smije biti različit, mora isto misliti, mora na standardni način postupati i više sličiti robotu nego čovjeku. Mora se odreći svojeg identiteta i osobnosti, svoje nacije i religije. Vrijeme je ispiranja mozgova, nametanja novog totalitarizma kao navodno najvećeg dometa u razvoju sretnog čovjeka i savršenog i sretnog društva. Nastupa vrijeme genetski modificiranog čovjeka. Ne taji se da je cilj postići biološko savršenstvo čovjeka, da je cilj primijeniti na čovjeka do kraja kriterije selekcije i genetičkog inženjeringa koje čovjek već uspješno primjenjuje u proizvodnji hrane. Dobro funkcioniranje čovjeka bez greške nameće se kao smisao života, kao što je smisao automobila ili bilo kojeg stroja da funkcionira bez greške. Tako i čovjek treba funkcionirati bez greške, po određenim standardima. Na nov način se tumači i sreća kao stanje savršenog obavljanja svojih funkcija. Ukidaju se sva religijska i moralna načela. Nema više Deset zapovijedi Božjih kao kriterija razlikovanja dobra i zla i obveze činjenja dobra. Umjesto toga u suvremenom društvu postoji samo jedna, jedina zapovijed: “Obavljaj savršeno sve svoje dužnosti i obveze, i budi sretan što funkcioniraš bez greške jer tada nećeš biti eliminiran, odnosno, izbrisan kao greška, kao smetnja u savršenom i sretnom funkcioniranju društva.” Ako postoji samo jedna moralna zapovijed, ako je sreća besprijekorno funkcioniranje čovjeka kao stroja, onda se ukida razlikovanje moralnog i nemoralnog, dobra i zla. Nema više morala i nemorala. Postoje pravila igre, tko ih iz bilo kojeg razloga ne može slijediti bit će eliminiran, bit će izbrisan. Čovjek već danas sve manje živi svoj život kao prirodni događaj, a sve više kao tehničko-biološki projekt, bez osobnosti i posebnosti, bez iluzija, bez transcendencije. Sve više žrtvuje svoju osobnost funkcionalnoj egzistenciji. Ljudi ispranih mozgova sve više prihvaćaju da je sreća i smisao u ostvarivanju maksimalne učinkovitosti i racionalnosti, koju ugrožava svaka osobnost, individualnost, emocionalnost i subjektivitet čovjeka. Genetički modificirani i usavršeni, i na umjetni način proizvedeni čovjek, u budućnosti vjerojatno u laboratoriju, a ne u obitelji kao dijete roditeljske ljubavi, bit će čovjek bez emocija, bez ljubavi – što će biti strogo zabranjeno, jer svaka emocija ruši funkcionalnost čovjeka. Nismo daleko kada će se tražiti da se omogući da inkubator u potpunosti zamijeni obitelj. Dakle, biološko-tehnološki čovjek kao znanstveni proizvod neće se rađati u obitelji, neće se odgajati kao čovjek ljubavi u obitelji već u laboratoriju i u inkubatoru. Ubojstvo Boga znači ukidanje odgovornosti čovjeka za dobro i zlo prema Bogu. Odgovornost ostaje prema samome sebi, svojoj savjesti i prema drugim ljudima (društvu). Dobro i zlo nisu više povezani međusobno u transcendenciji. Relativizira se razlika između dobra i zla. Sreća kao cilj života, radikalni hedonizam kao smisao života, odvaja se od morala. Sreća je iznad morala. Čovjek postupa na načelu: sve što usrećuje mene ili moje bližnje je dobro, a što to sprječava i ograničava je zlo. Dakle, umjesto dobra i zla kao sustava vrijednosti postupanja čovjeka, centralno mjesto u životu čovjeka zauzima borba za materijalnu dobit i za sreću tako da se dobro i zlo u životu čovjeka tumači na novi način, amoralan način – izvan morala. Dobro je ono što omogućava ostvarivanje moje sreće ili sreće mojih bližnjih, moje grupe i zajednice, a zlo je sve ono što tu sreću ugrožava. Drugi koji onemogućavaju moju sreću i sreću moje grupe su neprijatelji, i sve ono što oni rade je zlo. Umjesto Deset zapovijedi Božjih koje se ukidaju, piše Jean Bauidrilla, vrijedi u suvremenoj bezbožnoj civilizaciji jedanaesta Božja zapovijed: “Budi sretan i pokazuj sve znakove sreće”.

 

Prof.dr. Zdravko Tomac

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here