Ej, a znate onaj: „Ćaća, imam jednu dobru i jednu lošu vijest… „Aj lošu!“ Ćaća, ja sam peder! Ali dobra je da je naš, s Lovreća!“

Slab mi je ovo skandal što potresa domaću i međunarodnu dušebrižnu zajednicu oko imotskog krnjevala. Da su zapalili čovika s Lovreća i nekako, vako – mlako.

Mogla bih možda svojim prijateljima iz  Bakova društva reć’, da ih parafraziram, da su ga „zabili sebi iz kosa“, ali nije me red, na koncu, i sama sam umačkarana i s kćeri obučenom u proljeće hodala koji metar iza spornog Krnje i toplo se smijala starom Baku Braji Maliću, a eto i unaprid znala ‘ko će planit’ pokladne nedilje iza leđa velikog Tina Ujevića.

‘Ko se s kim šiška

Iskreno, briga me ‘ko se s kim šiška, ‘ko prima, a ‘ko daje i nemam nikakav problem ni s čijim afinitetima. Osoba drugačijih seksualnih sklonosti od moje može me razljutiti na isti način kao i hetero pokvarenjak, a ‘ko o kome mašta kad skine masku s lica i pod okriljem noći ispod jorgana, oprostit ćete, nije moja stvar. Ali moja je stvar, kad gori u Gradu na gori.

Dobrodošli u pokladni Imotski

Silno mi je drago da se napokon napravila velika koalicija svih postojećih političara ujedinjena u namjeri da se Imoćane pucne po prstima. Da ih se ošine tamo di su imotski primitivci najranjiviji, u okvirima imotskog mrziteljsko-zatucanog djelovanja, namjerne provokacije i žešće mržnje. Da se dvostruka mjerila primijene baš u Imotskom. Jedva dočekali.

Stoga, strastveno zagovaram dizanje na zadnje noge širokih masa ljudi i čitavog spektra duginih i inih boja koje u imotskom pokladnom činu vide burno preziranje, a ne vide podsmijeh.

Razmišljam, ‘nako, što se ne dignu na noge bilo koje godine kad se zapali bilo koji političar – pa i  Plenković/Milanović/Sanader/nastavi niz, nečiji je sin. I njihova mater pati i crnu vunu prede kad ih se napuni slamom i na gradskim trgovima užegne kockom za potpalu.

Nego, što su nečiji sinovi jednakiji od drugih? Čemu (krnjevalska) diskriminacija?

Kad sam podigla petogodišnju ‘ćer da vidi kako gori imotski krnjeval, virujte mi, u meni nije bilo kapi mržnje. Kad sam je podigla da vidi kako vatra lize po kamenu na Trgu, nisam joj rekla, i ti ćeš kad narasteš, skandirat’ „zapali pedera“.

Niti je itko u Imotskom to vikao, a šokirajte se sad, uvjerena sam, ni pomislio.

Mačkare služe da bi se intrigiralo, polemiziralo, rugalo i bucalo – da bi se bockalo i ljutilo pa opet sutradan zaboravilo.

Sindikat za krnjevale i prvorazredno pjenjenje

Krnje se i mene, buntovnice (s razlogom), sitio ove ture (fala mu), ali isto mu ne mogu puno zamirit’ pa što bi i cili svit?

Prvorazredno pjenjenje bilo je, doduše, očekivano. Reakcija Imoćana također. Od sljedećih aktivnosti, očekuje se osnivanje povjerenstva za ironiju kako bi se kroz cidilo protresli imotski mačkaduri, očekuje se i apsolutni zaborav svih drugih tema i dilema dok se ne riješi ova izvanredna situacija.

Apeliram na sve dosadašnje spaljene krnjevalske likove da se ujedine u sindikat i glasno se usprotive budućim mačkaravanjima dok još netko nije nastradao, jer, ‘ko zna koga će se sitit’ zapalit’ dogodine? Reagirat’ na vakat.

Krnjevalska lustracija

Također, medicinskim povjerenstvima, predlažem da se ostave manitanja oko korona virusa i krenu u obilazak obitelji svih koji su do sada plancali  te da im se pruži adekvatna medicinska pomoć, a možda i financijska naknada za pretrpljenu bol.

Nadalje, obavezno ‘odat po kućama i provodit ankete ‘ko se osjeća povriđenim i kroz koju godinu napravit lipe, politički korektne mačkare.

Nije u Imotskom problem ako ste gej, majkemi. Problem je ako ste licemjerni peder.

Piše: Josipa Rimac Vlajčić    

Foto: Boško Ćosić

1 KOMENTAR

  1. Budući da se svrstavam u red licemjernih pedera, koliko sam shvatio to smo svi kojima je bilo ogavno paljenje dvoje pedera koji su, grijeha li, htjeli jednom djetetu dati dom, ponukan sam odgovoriti na prozivku.
    Imoćaninin sam po genetskom kodu a i po ženi. Dakle, grad i ljude koje volim, s mnogima sam i u rodbinskoj vezi, nikako ne mogu generalno nazvati zatucanima, primitivnima, itd čime ih se častilo ovih dana u javnosti.
    Ali krenjeval, nije bio političar, javna ličnost, lokalni dužnosnik(bože sačuvaj) nego dvoje ljudi koji su djetetu htjeli dati dom. Kad imaš iskustva sa posjetama domu, i kada doživiš da te nepoznato dijete uhvati za ruku i kaže, Striček povedite me doma bit ću dobra, e onda vam paljenje nekoga tko je tom djetetu htio dati pažnju i ljubav sve samo ne smiješno, zabavno i satirično. Sjećam se monodrame jedne cure od 18 godina koju nitko nije htio usvojiti a niti udomiti. Prepričava trenutak kada ju je sa sedam godina (u toj dobi nema više nade da će vas netko usvojiti) jedna volonterka preko vikenda odvela u svoju skromnu kuću i slijedeće jutro servirala doručak. Priča ta curica da iako je taj doručak bio iznimno skroman, marmelada i kakao, da je to pamtila godinama kao vrhunac svoje sreće naime, to je bio prvi put u životu da je netko spremio doručak samo za nju.
    Da je ta volonterka bila lezbejka njena figura gorila bi na opće oduševljenje Bakovih sljedbenika, bez obzira što je je djetetu kojeg nitko nije htio usvojiti, a kamoli udomiti, omogućilo trenutak sreće koji je pamtila cijeli život.
    Tvoj licemjerni peder.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here