Jednom sam čula, kako Runovići imaju najviše stanovnika s magisterijem po glavi stanovnika. Ne znam koliko je to zaista i potvrđena činjenica, ali mislim kako nije daleko od istine čak i ako je malo uljepšana.

Naime, silnog sam dojma i to zato što vidim, čujem i osjećam da nema kraja koji je toliko produktivan i raznovrstan. Imoćani su, to se zna, k’o vegeta, nema di ih nema.

‘Oćeš vrhunskog sveučilišnog profesora?  Bi li malo najboljeg menadžera? Slikara, pjesnika, inžinjera? Političara, revolucionara, sportaša, idealista, ratnika? Šta ti triba? Samo reci, znam čovika.

Nevolja je htjela da je Imoćanin najčešće velik i uspješan negdje tamo daleko od svog kraja, ali volja, htijenje i strast uvik su kikaše vraćali u škrtu kršku zemlju kojoj je često manjkalo kruva, ali ne i duha.

Ali to nije sve – daj mi jednog doktora

Ne znam sasvim sigurno, kako stojimo s doktorima, ali i tu bih se kladila na kakav imotski zaseok.

Je li možda Župa Biokovska dala najviše vrhunskih liječnika ili se pak bori s nekim drugim imotskim selom za prvo misto nisam baš načistu, ali brate mili i tu, u najmanju ruku, znam čovika koji zna čovika da je na vrhunskoj poziciji. I opet naš. Rekli bi zlobnici sarkastično – imotska veza.

Imotska šnjura

Doktor Milan Kujudžić, imala sam čut’, vrhunski je liječnik. Imotska šnjura vezala je mnoge potrebite uz zahvalnost poznatom imotskom doktorskom izdanku koji se kunu u ministra – čovika i doktora.

Pa o šta se Ministru sad s ovim bakćat?

Ružna je, dakako, situacija ispred žute kuće u Ivanbegovini i sigurna sam kako je i  doktor pomislio u nekom trenutku, baš kao u onom vicu brajo, molim te, nemoj me više branit’.

Ali nije to poanta. Baš kao ni raščlanjivanje koliko je doktor blokova ugradio u žutu kuću iza kapije između Varuša i Bijakove i je li novinarka prišla s ceste doturov mejaš. Ne bi se štel mešat.

Povod za nabrajanje

Nego, to me nagnalo da se baš moran zapitat’. Muči me, dokle? Dokle više šale, pošalice i snimke  u kojima je imotski puk definiran kao sirovi, neuki i bezubi (svaka sličnost sa stvarnim likovima je slučajna)?

Dokle više jedvačekanje na najnoviji vlaški posrtaj dok nam kroz grozomorno hihotanje pokušavaju omalovažiti svaki onaj segment u kojem je Imoćanin tamo negdi najbolji u svom poslu?

Zato, evo jedna nabrajalica, kontra sili, kontra mraku za sve one koji Imotski vide kroz usku varoš i uske grudi. I to nabrajalica s lica mjesta – ekskluziva iz “zaostale”  Vlaške ( da nam mater snalažljivu).

Jeste li znali i zašto niste?

Jeste li znali da grad Imotski i Imotska krajina imaju more društava i pojedinaca koji promiču kulturu, znanost, sport, volonterstvo  i aktivno se bave tim stvarima, ne samo na papiru?

Znate li da je jedna od najboljih glazbenih škola i najbolji  puhački orkestar u Hrvatskoj i šire na sri’ Đirade?

Znate li da svako lito Glumci u Zagvozdu dovode najizvođenije predstave i najbolje glumce u to malo misto kraj šube tunela?

Koliko znate o ekologiji, planinarenju i entuzijazmu brojnih lokal patriota što s pomnjom okreću i ljube svaki kamen iznad Crvenog jezera? Jeste li u Ljubičića vozali električni auto?

Padnu li vam vilice od uzbuđenja kad  vidite slikovitu mačkaranu povorku s Bazane?

Jeste li litos gledali Hasanaginicu s vrva kule? ‘Ko se od vas voza u Prološcu na humanitarnoj biciklijadi svake godine?

Kakvi su vam planovi za Imotska sila? Pratite li folkor u Zmijavcima, di ste na Cvitnu nedilju?

Što mislite o imotskoj trkačkoj školi? Časopisu za mlade? Kupate li se u Vrljici? A u Modrom jezeru? Idete li na kviz, plešete li tango? Kakvi ste u ritmici, koliko medalja iz taekwondoa imate?

Koliko imotskih snažnih žena poznajete u ovom „zaostalom“ kraju?  ‘Ko vam je najdraži imotski pjesnik ili pjesnikinja? A slikar? Pivate li s klapama, svirate li mandolinu, recitirate li Tinove pisme, citirate li Gotovca, gledate li Rendića? Sudjelujete li u večerima poezije, ‘odate li po promocijama knjiga, pišete li monografije?

I na kraju, ‘ko vam je iz Imotskog? Nema čovika koji se nije prisadio baš iz ove zemlje, a i onaj što tu raste ima se s čim dičit’.

Jer, ono sve što znaš o Njemu, to je samo stara priča.

Vidimo se u Imotskom.

Piše: Josipa Rimac Vlajčić

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here