Ono kad već zaboraviš što se jelo za nedjeljni ručak, a slegnu ti se rezultati izbora, kad već odradiš dva-tri dana i popiješ pet-šest kava, a i prospavao si ili probdio koju noć. Ili si sve skupa prespavao pa te ne briga, ali ovo nije tekst za takve sretnike.

Kanit ću se i neumoljive statistike, barem u onom egzaktnom obliku. Nije to za mene, jedva dvica na faksu – zadnji ispit, druga apsolventska. Nemam se s čim hvalit’.

Dojam je kad se podvuče crta – sve

Ali, mogu o dojmu. O tome uvik mogu, to sam apsolvirala, uostalom, životno maturirala, diplomirala i doktorirala. S čistom peticom.

Kada gledam političku statistiku, ali ovu najprimitivniju koju dobro ‘vatam i usporedbe rezultata izbora nekad i sad, mogu sa sigurnošću utvrditi kako je jednoglasni zaključak svih opcija, Eppur si muove.

Ovisi s koje strane gledaš, nekom naprid, nekom nazad, nekom ulivo, nekom udesno, ali da se odluke birača kreću, minjaju i iznenađuju, svi će se složiti. E sad, perspektiva, perspektiva.

Palim se na lokalne izbore, since 2009.

Dakle, kao što to pjesma kaže, svima nam je siva perspektiva u ovim crno-bijelim svjetovima esdepe/hadeze pola/pola mandata izmjenične stvarnosti. Od izbora do izbora, od sjevera prema jugu ususret.

Pardon, ususret  Zapadu i bijegu od (Jugo)Istoka.

A i ta Europa, nikakve koristi od nje; niti para od fondova, a niti smo se pogospodili. Puno sam više očekivala. I zato, skroz razumin slabu izlaznost na izbore. I ja sam se razočarala i zanimljivo mi čisto sociološki zdravoseljački – ‘ko je za koga i ‘ko je koga ovaj put. Izabrao, je l’.

Nisu mi đir ovi europski, palim se samo na lokalne izbore još od vremena progresivnog Joška Kraljevića i antologijskih slogana njegovog političkog djelovanja.

„ Meni će biti bolje, vama će biti isto.“

Tko se sjeća Rise još ?  Risin poučak kao početak demokracije

Joško Kraljević Risa, prološki vizionar, čije je vrime prošlo i prije nego je uopće došlo, 2009. godine, prije cijelo desetljeće. Tada su se  pokazali znakovi prve imotske demokracije, podvrsta prološke, koja je do tada bila apsolutno nepoznat pojam na ovim prostorima.

Risu njegova osebujna kampanja nije prometnula u općinskog načelnika, ali njegov nastup, napose slogan „Meni sve, a vama ništa!“ zlatnim su se slovima upisali u političku promidžbu u Hrvata, ne samo Imoćana. Joško Kraljević je zakoturao stvari naprid, a njegova legendarna kampanja stoji u udžbenicima kolegija koji se bave političkom kulturom i marketingom.

U svemiru i Imotskom Anno Domini 2013.

Davno je to bilo. Nakon Rise, opet smo zakočili; izbori živa dosada, za mene malog čovjeka/promatrača političkog početnika. Na državnoj razini SDP/HDZ vlak, na lokalnoj zna se. A onda 2013.

Grad na gori, MI za IM i Ivica Kukavica – opet se pokrenulo, nova stranica imotske demokracije.

Nosanje s HDZ-om, drmaju jedni druge, drugi treće. To najviše volim. Kad gori. Mali korak za svijet, veliki za Varuš. Od svega mi najdraže kad je bućkuriš i drama i kad se ne zna ‘ko tu koga.

„Oaza slobodne svijesti“ i za svakoga ponešto

Kad se došuljala 2017. sukob mišljenja i drugačijeg poimanje politike, čak su i za Imotski postali standard. Sjetim se jednog pajde koji je Podbablje nazvao oazom slobodne svijesti još od spomenute 2013. (godinama smo se smijali tome). Podbablje i Runović i njihovi Nezavisni na čelu s Kujundžićem i Repušićem gone svoj đir i to iznimno uspješno, Proložac je imao Tonija Garca i njegovu vrhunsku kampanju, izvrstan rezultat i Joze Ćorića i prološke podružnice Mladih. MI za IM projurio kroz politički pubertet i stasao u ozbiljnu opciju, Kukavica i dalje bitan faktor. HDZ je naravno prisutan, ali nije više apsolutni izbor.

I zato, kad se okrenem i pogledam kroz minulo desetljeće, sve do vremena kad me politika i počela zanimati, pomislim kako je švedski stol lokalne politike uvijek i svima nudio izbor – ali nije to ono što me veseli niti je to demokracija.

Raduje me što smo se nekako naučili uzeti pijat i natrpat ga vlastitim odabirom – ne’ko voli biftek, ne’ko tripice, a ja ću šta je mene volja.

I zato, ne diraj mi demokraciju dok je ručam za biračkim stolom. Niti ću ja dirat tvoju. Ali zavirit ću ti u pijat političke juhe i šta mi mo’š.

E to je demokracija i počastit ćemo se i u Imotskom.

Piše: Josipa Rimac Vlajčić

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here