vjetarProšlo je tako malo vremena, tek dvadesetak dana, još uvijek naiđemo na pokoju ukrasnu trakicu, šareni papir ili borovu iglicu, a već ni traga blještavilu, radosti, dobrom raspoloženju i dobrim željama, od gomile kojih baš niti jednu nismo prigrlili, nastavili je njegovati, maziti i paziti.

Svakodnevnica se, malo pomalo, ispunila starim navikama, svatko se  upregao u poznatu brazdu, stavio jaram izrađen po uputama „sam svoj majstor“, i nastavio trošiti dan za danom, sa nijemim emocijama ljutnje i tuge za nečim nedefiniranim, pa i tračkom srama pri pomisli da se, u nekom radosnom trenutku, nadao drugačijem.

Nastavili smo vući kofere pune svega i svačega, jer nismo imali „ni živaca ni vremena“ srediti misli i stvari, odrediti se. A dobro bi bilo da smo krenuli bez velike prtljage, sa samo pomno izabranim stvarima, saznanjima, navikama, ljudima i odnosima, a ostalo, brige, frustracije, intrige, ostavili prošlom vremenu kojemu i pripadaju.

Ponovo sve izgleda isto kao i lani;  ljudi zaraženi mentalitetom žrtve ne žele preuzeti odgovornost za svoje postupke, za svoj život, i to samo svoj drugo ničiji.

Velika strašna i ujedno divna istina je da nam nitko na svijetu nije ništa dužan, da smo mi sami jamstvo za svaki rezultat, da nam se ništa ne može dogoditi bez nas i da nam se, tek tako, ne može ostvariti ono što ovlaš samo poželimo.

Stara anegdota govori kako je neki čovjek, u noći punog mjeseca, kada se kažu ostvaruju želje, provirio kroz prozor sa željom da dobije veliko blago, ali umjesto da kaže „Bože, daj mi veliko blago“ zbog uzbuđenja i brzine, rekao je „Bože, daj mi veliku glavu“. I ostao tako do slijedećeg punog mjeseca.

Dakle, sreća da nam se ne ostvaruju tek ovlaš izgovorene želje, jer bi se čuda događala oko nas, nego je potrebno uskladiti cijeli naš orkestar u tom pravcu.

Svaki put započinje prvim korakom, bez obzira koliko je dug i koliko važan. Životni cilj nam je da budemo dobro u smislu da radosno kličemo svakom novom danu, da uživamo u životu i ako dnevno doživimo trenutke radosti, jedan, dva, pet, u tim trenucima smo ostvarili životni cilj. Zato naš prvi korak nek bude razmišljanje na dnevnoj razini.

Ostvarenje dnevnih ciljeva nas pokreće, ruši rutinu, vodi u ravnotežu i bolji život uopće. Razmislimo imamo li mogućnosti uključiti u dan bar neke od poželjnih aktivnosti: meditirati, šetati, gimnasticirati, kuhati zdravo, jesti doručak, jesti više voće i povrća, čitati bar pola sata, pisati bar pola sata… Zapravo, nije važna količina vremena koliko dosljednost. Svaki dan po nekoliko dodatnih minuta će utjecati na ukupnu sreću i blagostanje.
Naravno, osim dnevnih ciljeva možemo općenito raditi na kreativnosti, prijateljstvu, putovanjima, duhovnosti, financijama, obrazovanju…. I sve bez straha.
Učimo od djece. Pogledajmo kako se odlično nose sa izazovima i nezgodama u svakodnevnim aktivnostima. Ona idu u susret novim stvarima i spremna su učiniti sve što je potrebno kako bi naučili nešto novo. Hrabro istražuju svijet oko sebe, ne izbjegavaju izazove, griješe, pa što, često koriste maštu, a kad je potrebno zanemare ili promijene pravila igre.

Ovo posljednje mi se najviše sviđa. Promjena stava, mišljenja, pravila, je rezultat novih saznanja i rasta. Kineska poslovica kaže „Ako čovjek ne mijenja svoje mišljenje ili je vrlo mudar ili je budala.“
Mi odrasli, za razliku od djece, nerado prihvaćamo novo, volimo se zadržavati negdje između jer isto tako nerado preuzimamo odgovornost za ono staro, već poznato.

Ne preuzimanje odgovornosti znači zanemarivanje, a najveća tendencija zanemarivanja je prema osobnom zdravlju. Ne trebamo naglašavati koliko je ukupno zdravlje važno i kako delikatna ravnoteža koja postoji u nama, može biti narušena od strane negativnih vanjskih i unutarnjih utjecaja, kao i tjelesnih i psihičkih bolesti.
Zdrava prehrana, vježbanje i san je sveto trojstvo za dobro zdravlje. Iz tog razloga je potrebno postaviti one dnevne ciljeve.

Informirajmo se, učimo, kombinirajmo tuđa saznanja sa vlastitim iskustvima.

U pismu kolegi, Isaac Newton je rekao da je njegov uspjeh bio sagrađen na postignućima drugih. “Ako sam vidio dalje, to znači da sam stajao na ramenima divova. Uspjesi divova nam pomažu vidjeti dalje od prepreka i tobožnjih ograničenja, na koja naiđemo. Pomažu nam otvoriti naš um sa skrivenim mogućnostima koje možda prije nismo vidjeli.

„Ruku na srce“ već toliko toga znamo, toliko je već rečeno, da bi naš život bio najljepša pjesma kad bi sve to i primjenjivali.  Ali zaboravimo, ne sjetimo se, budemo malo lijeni…

 

Raduje me nastavak našeg zajedničkog putovanja. Nek nam je dobar vjetar u jedrima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here