Sastale se bake na kavi i kolačima povodom rođenja unučice jedne od njih. Ona sva ozarena, na licu joj preslik sreće njenog djeteta koje je, eto, i samo dobilo dijete, preslik nevinosti tog malog tek rođenog stvorenja i nadasve ponos.

Prvo čestitanja, a onda razni komentari… divno, čudesno, taj događaj, to maleno stvorenje nas uči čistoći razmišljanja… to je zaista čudesno… sreća je to za cijelu obitelj… ma kakva sreća, sad kad počne plakati… ništa se to ne isplati, toliki trud se ulaže u djecu, a što imaš poslije od njih…

Svaka je u svoj komentar stavila sebe, ono kakva jest, stavila je naviku razmišljanja koju joj je obojio život, a koja joj boji život. I tako, sve stvari u životu vidimo, ne onakve kakve zaista jesu, nego onakve kakvi smo sami.

Je li ugodnije i ljepše gledati stvari sa svjetlije strane i hoćemo li biti sretniji i uspješniji, ako unesemo u naš život pozitivizam?

Naravno!  No, ne možemo se tek tako jedno jutro probuditi i reći: od danas ću imati pozitivan stav o životu i od tog dana živjeti sretnije nego ikad prije.

To je proces koji zahtjeva trud i upornost. I usprkos tome može se dogoditi da nam jednog kišnog dana sve izgleda crno, da crnje ne može biti, da imamo osjećaj da se nismo makli od početka i da odustanemo. I toga trebamo biti svjesni.

Sve je stvar navike, pa i način razmišljanja kojega formiramo prema onome kako tumačimo događaje koje nam život servira. To je začarani krug u kojem ćemo se vrtjeti sve dok u potpunosti ne usvojimo ono drugo i drugačije, dok ne postanemo i ostanemo konstruktivni. Pa i tada, čak i tada…

Veliku ulogu igraju ljudi s kojima provodimo vrijeme, naročito ako nismo dovoljno snažni da se odupremo utjecaju, jer naš um obrađuje podatke kojima smo izloženi. No, nećemo se staviti pod stakleno zvono, a ponekad je i neophodno da budemo izloženi negativnostima na razne načine. Najmanje što možemo učiniti jest da smo u svakom trenutku svjesni mogućih negativnih utjecaja, jer to će biti filtar kroz koji ćemo provući sve što vidimo i čujemo. Takve situacije su također prilika za trening pozitivizma, dok u svem crnilu i sivilu koje nam se servira, pronalazimo neko dobro.
Jer zaista, u svakoj situaciji postoji nešto pozitivno i uvijek postoji nešto što možemo iz nje naučiti. Strpljivo i pribrano slušati, ponavljajući… ovo je moja lekcija koju trebam proći… što iz ovoga mogu ili trebam naučiti?

Ana Karlović

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here