Svjetski dan voda, 22. ožujka, ove je godine obilježen temom "Vode koje dijelimo – mogućnosti koje dijelimo na međudržavnim vodotocima" (Zajedničke vode – zajedničke mogućnosti). Oko 40% svjetske populacije živi na slivovima rijeka i jezerima koje razdvajaju dvije ili više zemalja. Čak 263 svjetska međudržavna sliva protječu područjem 145 zemalja i pokrivaju više od polovice svjetskih površinskih voda. Hrvatska je ispresijecana mrežom većih i manjih vodotoka koji dolaze ili završavaju u susjednim državama.

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 22. ožujka Svjetskim danom voda kako bi skrenula pozornost na neprocjenjivu vrijednost vode, ali i njezinu sve veću ugroženost budući da su zalihe ograničene, a nužna je za život. UN procjenjuje da oko 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi.

Po istraživanjima UNESCO-a (2003. god.), Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu izvora vode na vrlo visokom, petom mjestu u Europi, a na 42. u svijetu, što je značajna strateška prednost. Procjenjuje se da su prirodni i umjetni vodotoci u Hrvatskoj dugi 32.000 kilometara. U tome podzemne vode imaju posebno značenje jer su najvažnija izvorišta javne vodoopskrbe. Uz bogatstvo vode, u mnogim dijelovima Hrvatske voda iz javnih vodoopskrbnih sustava većinom je visoke kakvoće, a površinske, podzemne vode i more su u dobru stanju.

Gdje se na toj vodenoj karti nalazi Imotska krajina? Nitko nije napravio ni približnu procjenu zaliha pitke vode u Imotskoj krajini. Zadnja ozbiljna istraživanja radio je ing. Boško Petrik sedamdesetih godina prošloga stoljeća, prethodno njegov otac, ing. Milivoj Petrik i prof. dr. Josip Roglić. Velika ekspedicija u Crveno jezero 1998. nije rekla zadnju riječ budući da je istraživanje trebalo nastaviti, ali se to nije dogodilo. Ipak, procijenjeno je da samo u Crvenom jezeru ima oko 16-18 milijuna metara kubnih pitke vode. Kad tome pridodamo ostala jezera Imotske krajine, rijeku Vrljiku i rječice, poplavna područja (Krenice, Prološko blato) te ogromne zalihe vode u krškom podzemlju, možemo bez pretjerivanja utvrditi da je Imotska krajina blagoslovljena obiljem pitke vode. Tomu u prilog govore i endemske životinjske vrste koje do dandanas žive u našim vodama (imotska gaovica, mekousta pastrva i bjelonogi rak).

Srećom, voda je u najvećoj mjeri sačuvana do naših dana jer su nas zaobišli veliki industrijski valovi, pa smo tim više odgovorni sačuvati je za budućnost, ali su potrebna i znatna ulaganja za očuvanje izvorišta pitke vode i sprječavanje ispuštanja onečišćenih voda u okoliš. Nadamo se kako nećemo doživjeti krah biološke raznolikosti koja je u našim vodama.

Za Imotski i Imotsku krajinu, Svjetski dan voda trebao bi postati najvažniji datum u kalendarskoj godini, kako bi se na pravi način vrjednovalo vodeno blago za koje mislimo da nam po rođenju pripada, i često se prema toj činjenici odnosimo s pretjeranim nemarom.

Tekst: Maja DELIĆ PERŠEN

Foto: Branimir BOBAN

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here