rainy-road-borderKiša je bila upravo prestala. I toga dana pošao sam kući nešto kasnije, nastojeći izbjeći prometnu gužvu. Na gradskoj zaobilaznici, pokraj ceste, stopirao je čovjek srednjih godina. U ruci je držao maskirnu torbu, onu koju obično viđam kod vojnika. Pomislio sam da je to netko od onih što rade u vojsci. Stoperima uvijek stanem. Gotovo uvijek. Valjda je to moj pokušaj iskupljivanja pred Bogom, za grijehe koje pravim svakodnevno i u izobilju. I ovaj put sam stao.

Stoper je gotovo uletio u moj auto. Odmah se zahvalio. U očima mu se vidio sjaj. Zaključio sam da je to radost zbog moga zaustavljanja. Rekao je da stopira već gotovo dva sata. Odmah  je počeo monolog. Iz Bosne je. Kaže da ima ženu i troje djece. Rekao sam mu da ja imam dvoje djece. Čudio se. Samo dvoje?! Nisam ga shvaćao. Istih smo godina, a on ima samo jedno dijete više. Rekao je da misli kako nismo istih godina. Izvadio je osobnu kartu. Bio je petnaestak godina mlađi. Došao je u naš kraj nadajući se da će naći neki posao. Spreman je raditi sve… Fizičke poslove.

Nekoliko je dana bio u Ljubuškom, onda u Međugorju. Jučer je bio u Grudama. Svaki je dan padala kiša. Ljudi ne rade ništa u poljima. Nije našao posla. Noći je provodio vani, blizu naselja. Trudio se da ga nitko ne vidi. Malo novca kojega je imao već je potrošio za hranu. Često je gledao u nebo. Bilo je puno tmurnih oblaka. Zaključio je da će opet padati kiša. Izgubio je nadu da će naći bilo kakav posao. Mora se vratiti kući. Bio bi sretan da može zaraditi trideset-četrdeset maraka. Samo da kupi kartu za povratak. Žena i djeca nadaju se da će donijeti nešto novca. Neće donijeti ništa. Ne zna kako će obitelj prehraniti ovaj mjesec. Brzo smo stigli u grad. Ponavljao je da će kiša i dalje padati i da više ne može ostati. Nema više što jesti. Na rastanku, zahvalio se na vožnji. Opet sam vidio onaj sjaj u njegovim očima. Sada mi se činilo da su to suze. Dugo sam razmišljao o njemu, njegovoj obitelji, djeci koja nemaju dovoljno hrane… Sjetio sam se da sam zaboravio kako se zove. Ili ga nisam ni pitao.

Za IN: Marko Romić

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here