thumb_zapadni_zidIzgrađena na najvišem vrhu nad Badnjevicama, nepristupačna je osim vještom penjaču po kamenu. Autom se stiže do lovačke kuće, dvjestotinjak metara jugozapadno, a onda kozjom stazom do prosjeka prije kule.
Prirodom zavojito postavljene stijene spuštaju posjetitelja kaduljom, vrijeskom i travama do prosjeka kulinih stijena o koje se treba rukama dobro okačiti i poduprijeti nogama kako bi se popelo do velike kose litice koja na istoku leži ispred prorovanog ulaza. Pogled s ruba u kanjon s mliječnoplavim jezercima na dnu i jaka bura pojačavaju osjećaj divljine i neke davne napuštenosti.
  Ulaz je zatrpan i sužen tako da se kroz njega jedva može uvući u unutrašnjost bivše građevine. Ostatci rupa za potporne grede bezubo šište: tri kata, puškarnice okrenute u svim smjerovima od vrha do dna zidina burom žvižde kako tu nitko nije obitavao osim vojnika na straži. Unutra je mala rašeljka, jedna je i u vanjskom rubu zidine. Krov i dio obrušenih stijena zatrpali su preko pola bivšeg donjeg kata.
thumb_orlovo_pero Orlovo pero zapelo na paprati što raste u žbuci i ostaci sovina objeda na samom ulazu odaju sadašnje vlasnike, ti preuzimaju kad već ljudima ne treba. Ovo je najnepristupačnija sačuvana ljudska građevina Imotske krajine, zbog toga je očuvana, zbog toga će i propasti. Preteško je to  osvojiti, tu ni mazga ne može zamijeniti čovjeka. Dok bura brije i pomalo odnosi prašinu od žbuke, ispire kiša i drmaju potresi, prološka djeca i još neki starijii vjeruju kako gore žive duhovi. Mjesto kao stvoreno za kompromis sa strahom i astralna putovanja do udaljenih zazviježđa.

Stipe Majić


thumb_pred_ulazom_istok thumb_puskarnica raseljkin_doms_podnozjaulaz_gledan_iznutra

kanjon_badnjevica_od_kuleput_prema_kuli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here