Nisam baš upratila ove godine pa ne znam je li Milan Bandić odredio Snježnu kraljicu opet zalaufat’ s Kaptola do Trga, ali ako nije, imam ja spektakularnu ideju. Nek’ dođu svi u Grad na gori pored kojeg se ovih dana mogu sakriti i Kranjska Gora, Bjelolasica, Kupres i Garmisch Partenkirchen. Izgleda senzacionalno, a zimska čarolija je ovaj put nadmašila samu sebe. Hvala majci Prirodi, noć i osvanulo jutro bili su zaista divni. Baš se uživalo na varuškim  ulicama, rasipalo mekan i čist snijeg, smijalo i radovalo. Istini za volju, slabo se nakon što je ušao u noć i bilo ga do kolina sutradan i  očistio – u sedam ujutro na snazi je još bila Tiha noć, nisu se čuli ni bagerići, ni ralice ni lopate, ali ajde, od sriće, želje i lipote nije se baš žugalo i lajalo.

Mediteranski grad s ličkim snijegom – „more bit da i je“

Volimo mi reć’ kako smo gradić mediteranskih vizura, skladne kamene arhitekture kojem samo fali more, a i to smo dostojno imocke snalažljivosti riješili. Ali imamo mi i pokoru kontinenta i pripadajuće mu klime na grbači pa mi nije jasno kako se taj radosni snig učas pritvori u tužni kolaps. Nije da smo neiskusni. Najstariji pamte ledove i snijegove, mosurke sa žliba i smrznute bunare, a priča o probijanju do škole deset kilometara u opancima pod smetovima od nekoliko metara mojoj generaciji podiže obrve uz dozu skepse i podsmijeha.  Rekla bi jedna,“ more bit da i je“. I je. Garant je tako bilo. Čini mi se vrlo moguće iz perspektive vlastite smrznute kože i jučerašnjeg avanturističkog nastupa zvanog – vrtić, posa.  Znači, skovalo. Živi slalom.

Okovalo ceste, zebre, nogostupe, prilaze i prijelaze. Stuklo ljude, dicu, mlađariju i starčad. Ubilo pribilo. Misliš voda, ono brajo, led do vrtića, podno staklo do škole. Drago mi je bilo čuti da je najgora situacija blizu Doma zdravlja. To te ja pitam, srića u nesrići. Gradske službe odgovornost pribacile na Hitnu. Parola, snađi se.

Ajmo malo o tome di je zapelo. Kod koga i od koga. Posipa se sol tek u deset ujutro na vitalnim cestama prema školama i vrtiću. Uklanjaju se automobili s glavnih prometnica dok prestravljeni ljudi četveronoške izlaze iz istih.  Kaos u svom punom sjaju. Ne zna se ‘ko di udara i posipa, ‘ko di parkira, koči i klizi. Led, jad i grad.

Lopate za najmlađe – svi za snijeg, snijeg za sve!

A zapelo vam je, dragi moji, di zapne svaka iole zahtjevnija situacija u našem malom mistu. Kako ćemo, lako ćemo.  Nepripremljeni, neorganizirani i bez pravog osjećaja za situaciju, odgovorni su odgovornost prebacili na same konzumente ulica, vrtića, škola i ostalih ustanova. Predlažem da se ubuduće dio novca iz gradskog proračuna i od prireza utroši na kakve zgodne i efikasne lopatice kojima bi već i najmlađi članovi društva mogli krčiti puteve. Odrasli nek’ kupe kakvu priručnu ralicu. To bi svaka kuća koja drži do sebe morala imat’. Starije i nepokretne oslobodila bih rada. Nisam ja nerealna. Nek’ im susjedi očiste i pojedu snijeg.  Triba priskočit pomoć’.

Na kaju krajeva, moramo se opametiti. Ulagati u ljudstvo, mehanizaciju i poticati zajedništvo.  Ne graditi zidiće koji nas razdvajaju ( a i nezgodno ih čistit po snigu)  nego oplest’  lagano uz moto srce, ruke i lopata pa ćeš vidjet’ kaj je snijeg, kaj je Bandić kad ga se mi dovežemo na Balkanu, Mediteranu…

PIŠE Josipa Rimac Vlajčić

3 KOMENTARI

  1. Josipa,
    Možda naše komunalce ova tvoja priča i probudi,samo ne izlaze ti oni na snjig,ladno je zaboga,smrzlo a i klizavo je.Bolje sidnit negdje i malo pečenice i vina,do tri da prođe vrime.
    Desetak dana od snniga je proslo a dobar dio ulica i pločnika posebno nije ni vidio lopatua sol je skupa za imotske obrtnike da bar prid svojim vratima očiste.

  2. Josipa,
    Možda naše komunalce ova tvoja priča i probudi,samo ne izlaze ti oni na snjig,ladno je zaboga,smrzlo a i klizavo je.Bolje sidnit negdje i malo pečenice i vina,do tri da prođe vrime.
    Desetak dana od snniga je proslo a dobar dio ulica i pločnika posebno nije ni vidio lopatua sol je skupa za imotske obrtnike da bar prid svojim vratima očiste.

  3. Dobro pišeš.Imaš finu, gipku, ljupku i duboku rečenicu.Uživam čitati tvoje priče na ovom portalu. Tvoja rečenica teče poput mlijeka materina iz raskošnih prsiju. Riječi izviru iz tvoje Duše i preko pristiju slijevaju se u riječi, a u svakoj riječi odjekuje ono nešto što se htjelo reći, a nije…i svaka ozebla riječ od druge se grije…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here