the_clash_030711Prateći raznorazne medije, ponajviše kolumne koje se, kao i ovaj osvrt, objavljuju na Internetu u hrvatskom medijskom prostoru, vrlo lako se prepozna kolumnistički profil autorâ. To ni u kom slučaju nije znak kvalitete, nego skučenosti baratanja dnevnim aktualnostima i političkim pojmovnikom koji se godinama sve više polarizira na lijevi i desni stav. Ta skučenost proizlazi iz više okolnosti; osim urođene i stečene ograničenosti pogleda samih kolumnista, tu je vlasnik, tj. sam medij koji se programski opredjeljuje lijevo ili desno, te opća potreba za jednostavnošću, jednoobraznošću stavova koje je puno lakše čitanjem razumjeti ako slijede jednu ustaljenu misaonu nit vodilju kroz tekst. Valjda je to u definiciji kolumnistike kao novinskoga žanra! Rijetko je za susresti, ali nije da nema i cjelovitih, kompletnih kolumni, nekad i čitavih kolumnista. Rijedak je i dobrodošao bi jedan sveobuhvatniji pisani pogled na dnevne probleme, bar u popularnom tisku, ali takav tekst strasti često izbalansira i dovede čitatelja u neko stanje ravnoteže, umjesto ratobornosti koja se stalno servira. Osjetio sam taj balans na vlastitoj koži čitajući nedavno kolumnu jednog malo poznatog kolumnista koji je iznio jedan opširan i human stav u okruženju, u mediju od kojega bi se s predrasudom očekivao najcrnji radikalizam. Pomirimo li se s činjenicom da su mediji takvi i da ih ne možemo mijenjati, kao problem ostaju čitatelji ili konzumenti teksta koji postaju žrtve teksta, ili tekst njihova. Svakako bi puno lakše bilo disciplinirati medijske djelatnike jer je njihov broj uvelike manji od broja uživalaca u tekstu. No, to je nemoguće. U demokraciji je sukob generator mnogočega, sukob je prirođen način mišljenja. Preostaje samo zauzeti svoje mjesto u velikom sukobu, u živčanosti nacije i njezine civilizacije dok ne otupi i ne klone.

Piše: Stipe Majić/Imotskenovine

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here