Materijalni slom i duhovni propuh Imotske krajine

dogana_imotskiImotska je krajina i u vrijeme Jugoslavije, tada kao jedinstvena općina Imotski, spadala u nerazvijene sredine i smatrala se – u „nacionalnom“ smislu – običnom selendrom, no svekolika kriza s razarajućim posljedicama ovdje stanuje tek posljednjih 20-ak godina. Otkako je demokracije. Ožiljci rata, potom privatizacije i tajkunizacije, politiziranja i privatiziranja, ostavljaju trajne ožiljke. Stari umiru, a mladi odlaze. Ostaju uspomene.

NEZAPOSLENOST JE GORUĆI PROBLEM

Nezaposlenost je gorući problem ovoga kraja. Iz imotske ispostave Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje dobivamo sve veće brojke, a statistika pokazuje kako Imotski ima nezavidnu poziciju unutar Splitsko-dalmatinske županije. Nekadašnji imotski proizvodni i trgovački kalibri davno su zbrisani s lica zemlje, dok oni koji i danas posluju zapravo žive uz pomoć (državnih) aparata i stvaraju gubitke. Sretnici koji danas u Imotskoj krajini imaju bilo kakav posao uglavnom su uposleni u državnom sektoru. Obrtnici također propadaju ili pak uspijevaju osigurati vlastitu egzistenciju, dok je izuzetno mali broj onih koji mogu osigurati pristojnu plaću još pokojem radniku. Vojska školovanih mladih Imoćana svakoga jutra prelazi državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom koja je gladna stručnoga kadra, a dio njih na posao odlazi i u susjedne gradove Dalmacije. Još jedan podatak je poražavajući: od mladih Imoćana koji odlaze na studije u Split, Zagreb ili u neke druge sveučilišne centre, po stjecanju diplome u rodnu se grudu vrati tek jedan od 25. Ne zadrži se ni taj jedan u pravilu kod kuće, dok ostali zasnivanje obitelji i građenje poslovne karijere vide isključivo u nekom većem gradu pa Imotski voli s razdaljine od nekoliko stotina kilometara.

KRUHA NEMA BEZ MOTIKE, ALI NI S NJOM

Poljoprivreda, koja je othranila generacije Imoćana, već dugo nije unosan posao. Imotsko polje je zapušteno i devastirano, bez mogućnosti kvalitetnoga natapanja te s iscjepkanim, malim parcelama. Nekada „veliki projekti“, poput izgradnje brane i akumulacijskog jezera u Ričicama, a koji su trebali oplemeniti poljodjelstvo, učinili su više štete negoli koristi.  Duhan se već desetljećima ne sadi, a vinova loza kao poljoprivredna kultura koja je u tradiciji našega čovjeka, postala je samo briga više. Nekontrolirani uvoz s više nego konkurentnim cijenama primjerice makedonskoga grožđa, za posljedicu ima nemogućnost otkupa cjelogodišnjega truda imotskih vinogradara.

Alarmantne podatke o imotskoj zbilji dobili smo i na adresi lokalne ispostave Centra za socijalnu skrb koji ima 300-njak korisnika stalnih pomoći te još oko dvije tisuće korisnika raznih oblika financijske potpore. Ta je brojka u porastu iz godine u godinu. Općenito, ljudi se tuže da lokalna vlasta, bilo ona gradska ili općinska, nema sluha za potrebe svojih sumještana, a gotovo svaki segment života je stranački obojen. Nažalost, to je izraženo čak i u školskim ustanovama. Sjetimo se, zbog političkih razmirica dvojca koji se izmjenjivao na ravnateljskom tronu gimnazije dr. Mate Ujevića, nekada eminentne odgojno-obrazovne ustanove, Imotski je godinama punio novinske stupce.

POMODARSTVO I PRAZNI NOVČANICI

Imotski danas uistinu djeluje otužno, a ima ljepotu i prirodne bisere kojima bi se mogao diviti cijeli svijet. No turizam je još uvijek riječ koja se koristi stidljivo i oprezno. Ne zabrinjava Imoćane samo prazan novčanik, već i svekoliko stanje duha, poglavito kod mlađe populacije. Gradske ulice su većim dijelom dana prazne, a u nekada punim imotskim kafićima danas je najčešće izjednačen broj konobara i njihovih gostiju. Vikendom se glavna događanja za mlade odvijaju u noćnim klubovima koji svojim vjernim posjetiteljima serviraju narodnjački melos, uživo ili s razglasa, a sve je popraćeno velikim količinama alkohola i čestim tučnjavama. „Kulturnjaci“ su ostali negdje u zapećku i njihova rađa gotovo nikoga ne zanima, dok ostala intelektualna elita nije voljna ili pak nije sposobna oduprijeti se ekspanziji pomodarstva. Stoga ne čudi niti činjenica da je maleni Imotski postao dobro tržište narkodilerima, čiji posao cvjeta. Iako je jako teško doći do stvarnih podataka o broju ovisnika u Imotskoj krajini, doznajemo da je njih 20-ak na terapiji odvikavanja, odnosno da ih je ukupno oko 250 registriranih, što znači i barem još toliko onih čija imena nisu evidentirana. Da stvar bude još gora, njihov je broj svakim danom sve veći.

IMA JOŠ NADE

Kako nam reče jedan od sugovornika, što drugo možemo i očekivati kad se stalno piše i govori negativno. – Pišite i govorite pozitivno, makar to bila i laž, i vidjet ćete da će stvari krenuti nabolje – kazao je. Možda ta obrnuta logika i ima smisla. Istini za volju, i nije baš sve tako crno. Najavljuju se ulaganja od strane koncerna Agrokor, a konkretni koraci vidljivi su kroz sve bolju suradnju s braniteljskom zadrugom „Imoćanka“.

Imotska se krajina može podičiti iznimno bogatim kulturnim životom, ima velike ljetne kulturne manifestacije poput Imotskih sila i Glumaca u Zagvozdu, ima najbolji amaterski puhački orkestar u Europi i još štošta drugo. Kao još jednu svijetlu točku u Imotskoj krajini u posljednjih desetak godina možda bismo mogli izdvojiti izgradnju infrastrukture, iako se stječe dojam da se i na tom polju radi stihijski, bez pravoga plana i programa, a u pravilu poslove dobivaju iste tvrtke. Dobili smo u međuvremenu i autocestu, a nadamo se i skoroj vožnji kroz tunel Sv. Ilija. Samo neka ta vožnja, poput brojnih do sada, ne bude jednosmjerna!

Zvonimir Milas

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here