Maturant Prve gimnazije u Varaždinu Ilija Srpak prometnuo se u zvijezdu dodjele “Oscara znanja” u Zagrebu ne samo zbog uspjeha na olimpijadama zbog kojih se pet puta penjao po statuu, nego i zbog kritičkog govora kakav nitko nije očekivao na svečanosti na kojoj je bila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a i ministrica znanosti Blaženka Divjak.

Jeste li očekivali ovakve reakcije na vaš govor koji je za neke bio svojevrsna “šok terapija”?

Ugodno me iznenadilo što su mi čestitali na govoru i na tome što sam imao hrabrosti nešto takvo reći. Bilo je klasičnih govora o tome kako je znanje bitno i talent važan, a ja nisam htio da i moj bude takav. Htio sam iskoristiti priliku da pred predsjednicom i ministricom kažem što mislim i što treba popraviti. Puno ljudi to isto misli, ali nemaju priliku reći.

Je li vam netko pomagao u pisanju govora?

Sam sam ga napisao, a nekoliko ljudi mi je pomoglo oko gramatičkih grešaka i preformulacija dijelova rečenica. Govor je u cijelosti moj.

Upozorili ste da se kod nas premalo cijeni znanje i dali neke prijedloge. Je li vas ministrica Divjak pitala za savjet?

Razmijenili samo nekoliko riječi o školi jer je predavala u mojoj gimnaziji. Rekla je da joj se svidio govor i da se slaže s njim. Pozdravljam njezin trud oko reforme i smatram da se promjene ne smiju odgađati. Mora se uključiti što više ljudi jer pasivni ljudi i oni koji samo gledaju i ništa ne govore ne mogu ništa promijeniti. Svi se trebamo uključiti da se nešto promijeni.

Rekli ste da se forsira prosječnost i guši izvrsnost. Jeste li to osjetili na svojoj koži?

Tehnički da, ali mislio sam na to kad imate jedan razred i prolazite gradivo, pa ćete imati iznadprosječne učenike koji će to gradivo brzo shvatiti i one kojima će ići teže. Naš kurikulum je takav da se onima prvima ne daje više znanja. Na satu se više pažnje posvećuje ispodprosječnima, umjesto da se, na primjer, za njih organizira dopunska nastava. Sad cijeli razred mora ići sporije jer se kurikulum iz godine u godine pojednostavljuje, umjesto da se ponudi više i omogući da se više i nauči. Sve je posloženo tako da prosječni i ispodprosječni nauče gradivo, a oni iznadprosječni ne mogu napredovati. Time od iznadprosječnih napravite prosječne, a prosječni i ispodprosječni se neće dići na višu razinu. Trebalo bi se više posvetiti iznadprosječnima, pa bi se možda i ostale prisililo da se potrude, a ako baš ne mogu ili neće, neka padnu razred.

Što mislite o kvaliteti profesora?

Jako varira. Imao sam sjajne profesore koji su mi dali da učim svoje na satu dok oni prolaze gradivo s ostalim učenicima. No, čuo sam od drugih da su imali profesore koji bi ih otpilili kad bi ih nešto pitali. Ja to ne bih dopustio kad bih znao da sam u pravu. Profesori koji samo kažu “bit’ će kako ja kažem!” i ne dopuštaju raspravu, po mom mišljenju, nisu dobri profesori.

Možda na nemotiviranost nekih profesora utječe i to što su slabo plaćeni i što imaju svezane ruke kad žele pokazati kreativnost…

Jesu to razlozi, ali ima i drugih. Pitanje je i koji će ljudi zbog malih plaća ići za učitelje i profesore. Većina boljih odlazi u znanost, a trend je da malo lošiji idu za učitelje i profesore, čast izuzecima. Treba nam više boljih ljudi u školstvu. Profesori su potplaćeni, to je jako težak posao jer oblikuju buduće ljude i, ako se u njih ne ulaže dovoljno, teško možemo dobiti kvalitetne mlade ljude.

U Srbiji mediji citiraju dio vašeg govora o nagradama njihovim đacima…

Bio sam svjestan da će se neki uloviti za to i da će se to proširiti. No, stojim iza rečenog. Razgovarao sam na Olimpijadi s prijateljima iz Srbije koji su mi rekli da su dobili od 8500 do 12.500 kuna za medalju, ja dobijem 800 ili 1000.

Pratite li politiku i planirate li se uključiti u politički život?

Nešto sitno pratim, ali nemam u planu uključiti se u neku stranku. Zagovarat ću važnost promjena u školstvu, ali kao pojedinac. Htio bih se baviti organizacijom natjecanja, tu mogu puno pomoći.

Cambridge ili PMF, ali u vezi s prirodoslovljem

Planirate upisati se na Cambridge ili PMF u Zagrebu. Što vam je draže?

To ovisi o ocjenama na maturi, tada ću više znati. Bit će nešto u vezi s kemijom i prirodoslovljem.

Zašto mladi u sve većem broju odlaze u inozemstvo?

Pretpostavljam da odlaze jer ovdje nemaju dobre uvjete ili ne mogu naći posao. To jest problem i nešto na čemu Hrvatska treba poraditi. Ja bih rado ostao u Hrvatskoj ili se vratio ako odem, ali to opet ovisi o uvjetima. Ljudi traže ono što je najbolje za njih.

Iseljavaju li se ljudi više radi novca ili zbog beznađa koje osjećaju ovdje?

Vjerujem da postoje svakojaki razlozi. Potrudit ću se da ovdje bude što bolje, da meni bude što bolje i da napravim najviše što mogu za sve ljude.


IZVOR kliknite ovdje

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here