Miceal Ledwith / Klaus Heinemann: Projekt svjetlosna kugla

knjizevna recenzijaJednom prigodom jedan je nizozemski istraživač ustvrdio kako je prava privlačnost Zemlje upravo u njenim tajnama i misterijima. Kada se na neke tajne ponude neki možebitni odgovori, odmah se potom jave novi upitnici i nove tajne, tako da novim otkrivanjima gotovo i nema kraja. Jednu od takvih tajni pokušava odgonetnuti i ova knjiga.

“Projekt svjetlosna kugla“ (“Agm“ 2011) knjiga je izišla u biblioteci “Obelisk“, koja se bavi razotkrivanjem zagonetnih sila i rubnih područja ljudskog znanja, a iz čije edicije smo već, na ovom mjestu, predstavili određena izdanja. Knjiga je nastala kao rezultat suradnje dvojice priznatih znanstvenika, koji su dobar dio svoje akademske karijere posvetili izučavanju fenomena svjetlosnih kugli.

U prvom dijelu knjige autori sustavno dokazuju kako svjetlosne kugle nisu čestice vode, a ni čestice prašine, što bi se, možda, moglo zaključiti na temelju određenih fotografija nastalih u vrijeme koje je prethodilo pravoj digitalnoj eri. Zahvaljujući korištenju novih tehnologija, te ideje su u potpunosti eliminirane. Možda je zanimljivo primijetiti kako svjetlosne kugle u atmosferi predstavljaju isto ono, što krugovi u usjevima predstavljaju na tlu, ali autori ne izvode usporedbe bez odgovarajućih znanstvenih argumenata. Ove kugle unose nered u skladne strukture kakve poznajemo pa su, upravo zbog toga, tako uočljive na velikom broju fotografija. Iako se pojavljuju u velikom rasponu boja, ipak dominiraju crvena, bijela, plava i zelena boja. Spomenimo kako ova knjiga obiluje fascinantnim fotografijama svjetlosnih kugli.

Većina ljudi nosi nesvjesne predrasude i ograničenja, a oni mogu biti prepreka za objektivno razumijevanje toga što bi fenomen kugli trebao predstavljati. Uostalom, čini se da nas ne plaši pomisao da bismo mogli biti sami u svemiru. Baš naprotiv. Izgleda da nas plaši pomisao kako možda nismo sami…

Ante Juroš

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here