Na sami spomen riječi ganga osjeća se silan otpor

Tomislav Tomo Matković

Uvijek i svugdje postoje neki diskretni ljudi koji se napajaju na vlastitoj snazi i nadahnuću, krče i kroče za se i za druge, raskrivaju naša naslijeđa, utiru nam putove, podastiru se općoj dobrobiti, samozatajno, ne očekujući ni priznanje ni nagradu.

Takav je i Tomo Matković, naš prijatelj i znanac, mladi muškarac iz susjedstva, iz kafića, sa svirke, glazbeni entuzijast, vilinski fotograf i još puno toga. Tiho i bez buke Tomo spašava narodno glazbeno blago – točnije gangu, pastirsko i putničko pivanje, kantanje Gospinog plača, olakšava stručnjacima obradu i vrjednovanje, pridonosi razbijanju predrasuda. Nije izvjesno je li to njegovo poslanje ili vokacija; što god bilo, zbilo se u posljednjem trenutku dok se još ima što spasiti, obraditi i smjestiti na mjesto koje našem autohtonom glazbenom izričaju pripada. U svom radu, Tomo se pokazao beskompromisnim, njegovi autentični tonski zapisi i precizni prateći podaci omogućavaju etnolozima i muzikolozima temeljitu obradu.

Nažalost, ganga sve više pada u zaborav jer ju sve manji broj ljudi pjeva, i ona prelazi iz žive u znanstvenu kategoriju, zapravo glazbenu arheologiju što zadire dalje i dublje od našeg trajanja i pamćenja.

Tomo, kada si se počeo zanimati za narodno glazbeno stvaralaštvo?
– Oduvijek me zanimala autentična narodna glazba, od Iraca, Indijanaca, i raznih drugih naroda i etničkih skupina. Moja arhiva prepuna je tonskih zapisa sa svih strana svijeta. Tako, zanimajući se za etno glazbu u najširem smislu riječi, rano sam prepoznao vrijednost gange kao autohtonog i autentičnog narodnog glazbenog izraza Imotske krajine. Nastojao sam tonski zapisati čim više skupina gangaša, i dokumentirati različitost pjevanja u pojedinim selima. Međutim, pokušavajući pronaći instituciju koja bi vrjednovala i pohranila tonske zapise, dugo sam lutao od Ministarstva kulture, Filozofskog fakulteta, do Sveučilišne knjižnice, da ne nabrajam dalje, ne dobivši niti informaciju o tome kome bih se mogao obratiti. Na sami spomen riječi ganga, već u prvim telefonskim kontaktima s raznim institucijama, osjećao sam silni otpor i otvoreno omalovažavanje, iako su mi po službenoj dužnosti trebali dati barem neki odgovor ili smjernicu.

Zar te takvi stavovi nisu obeshrabrili?
– Upravo zbog takvog odbojnog stava, ustvari zbog inata i otpora prema njemu, uporno sam tražio načina da zaštitim tonske zapise iz Imotske krajine potpuno uvjeren da su vrijedni, i da je o njihovom nastanku malo toga istraženo i rečeno. Trajalo je to sve dok nisam naišao na Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i muzikologa, dr. sci. Joška Čaletu, koji je objeručke prihvatio materijal, jer je kompletirao njegovu dotadašnju dokumentaciju o gangi, a koja se do tada sporadično prikupljala na terenu. Time sam pomogao Institutu u prikupljanju materijala jer oni, s malo novca, gotovo volonterski i iz čistog entuzijazma odrađuju terenski posao. Bio sam također potpuno uvjeren kako će u Institutu zapisi o gangi kao narodnom tradicijskom pjevanju biti sačuvani i znanstveno obrađeni.

Neobično je da se Institut za etnologiju i folkloristiku oslanja na amatere-entuzijaste koji im dostavljaju dokumentaciju s terena!

– Za njih je upravo idealno da ih netko servisira i šalje im materijal s terena, jer ga sami zbog nedostatka vremena i sredstava ne mogu sustavno prikupljati. Što se mene tiče, to je dobrodošla sprega, i do danas sam poslao značajni broj tonskih zapisa koje Institut pohranjuje. Dr. Čaleta je već posjećivao Imotsku krajinu i zapisivao gangu i putničko pjevanje, odnosno sve na što bi u tim kratkim boravcima naišao.

Kakvi su zaključci Instituta?
– U gangi je ispjevano milijarde stihova. Ganga je prema istraživanjima autohtono imotsko pjevanje nastalo približno u isto vrijeme kad i klapsko pjevanje, tj. polovicom 19. stoljeća. Dr. Čaleta je, uostalom, stručni suradnik i klape Kambi, inače je jezični i glazbeni čistunac koji ne koketira s novim trendovima, nego promiče autentičnost kao nezaobilaznu i neprikosnovenu mjeru vrijednosti.

Ako je ganga nastala u našem kraju, kojim se putem širila u susjednu Bosnu i Hercegovinu i prema Splitu i Neretvić

– Kada je nakon sporazuma između Venecije i Otomanskog carstva ustanovljena srijeda kao pazarni dan u Imotskom (18.st), a granica bila otvorena za trgovanje, vjerojatno da su Duvnjaci i Livnjaci čuli gangaše, i prenosili to pjevanje u svoje sredine, a putovi Imoćana su oduvijek vodili prema Splitu, i oni su gangu pronosili i donosili sobom.

Je li ganga najstarije autohtono narodno pjevanje?
– U nekim od imotskih sela još se zadržalo pastirsko pivanje kao stariji oblik, kao što je i kantanje Gospinoga plača na Veliki petak, koje je, npr. u Zagvozdu, posve osebujno i različito od svih ostalih. U selima bliže Imotskom osjeća se utjecaj gradskog pjevanja, tj. ganga koja je sama po sebi a-melodična, poprima elemente melodioznosti, dok u selima udaljenim od glavnih prometnica (Ričice), ganga do dandanas zadržava starinsku guturalnost i žestinu. Muzikolozi drže da ganga spada u samu arheologiju pjevanja, te joj struka može odrediti nastanak i kasnije utjecaje. Danas su na tom poslu najistaknutiji dr. sci. Joško Čaleta i dr. sci. Nikola Buble – nijedan podrijetlom iz Imotskog, ali obadvojica jednako oduševljeni izvornošću ovdašnjeg pjevanja, i pravi entuzijasti u svojem istraživanju. Zadnji stručni skup o gangi održan je u Imotskom 1989.godine, a koji je iznjedrio vrijedne stručne radove. Razmišljam organizirati, u 2009.godini, novi okrugli stol i stručni skup o gangi i narodnom pjevanju, koji će na svjetlo dana iznijeti novija saznanja i rezultate istraživanja. Želim napomenuti da gangu pjeva isključivo hrvatsko stanovništvo. Pravoslavni živalj koji živi u Imotskoj krajini nije je nikad pjevao nego je zadržao svoje autohtone napjeve, a u susjednoj Hercegovini, u mjestima gdje živi miješano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, muslimani gangu nikad nisu prihvatili, iako su Hrvati prihvatili muslimanske sevdalinke.

Je li očuvanje baštine isključiva briga pojedinaca u malim sredinama?
– Ne bih to tako rekao; ustvari, nama bi trebalo biti najvažnije da se sačuva ono što je nastalo u našem podneblju. Ipak, gangu je istraživao i Etnomuzikološki institut iz Berlina, nešto zvučnih zapisa posjeduje i Francuski institut u Zagrebu. Ganga nije struci nepoznata glazbena vrsta, ali uvijek neki pojedinac odradi većinu posla, i ja sam zadovoljan i ponosan da je u ovom slučaju to pripalo baš mene.

Ima li novosti vezanih za tvoju stranicu www.ganga.hr?
– Stranica i dalje bilježi veliki broj posjeta, nastojim objaviti svaki novi istraživački rad, no uvijek me jednako fasciniraju posjeti iz zemalja poput Izraela koji su, začudo, osobito brojni. Pretpostavljam da se radi ili o našim ljudima koji tamo borave ili žive, ili o etnomuzikolozima koje zanima narodno stvaralaštvo kao što i mene zanima autentična glazba s bilo kojeg kraja svijeta.

Poželimo Tomi Matkoviću da ne odustane u svojim nastojanjima, jer je u njegovu trudu sadržan i naš interes da ne zaboravimo tko smo.

Razgovarala: Maja DELIĆ PERŠEN

Foto: Vedran VIDAK

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here