Napredak u stečaj, grad bez objekata

{sidebar id=4}IMOTSKI — Ne tako davne 1992. godine Vlada RH dala je upute skupštinama gradova i općina da na svom području odrede strateške objekte od općeg interesa za grad i njegovo pučanstvo te da ih prenesu u svoje vlasništvo. Ta uputa dostavljena je i gradu Imotskom i ondašnjem čelništvu skupštine općine. Na pladnju su tadašnji voljom naroda izabrani čelnici imali u Imotskom i gradsku tržnicu, hotel, autobusni kolodvor, bivši Dom kulture, parkirališta, gradski stadion, te još neke objekte od općeg interesa. No, njima je onda važnije bilo tko je bio u komunistima, a tko ne, važnije im je bilo mijenjati neke "nepodobne" ali kvalitetne kadrove u gospodarstvu nego rješavati stvari za svoj grad i svoju općinu.
Uslijedio je imotski tijek privatizacije oni s vezama i vezicama i ne baš dubokim džepovima iskoristili su tu mogućnost da za relativno mali novac dođu do vrijednih gradskih površina i objekata koje su mukom stekli djelatnici tih tvrtki.
Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Imotskom i tržnica i Dom kulture pripali su trgovačkoj tvrtki Napredak d.o.o. A pošto je sada Napredak u stečaju upitno je hoće li ta dva vitalna gradska objekta ući u stečajnu masu.
— Svi se trebamo angažirati da do toga ne dođe, izjavio je gradonačelnik Ante Lončar na sjednici Gradskog vijeća odgovarajući na vijećničko pitanje o sudbini ova dva objekta. Ugovori sklopljeni s Napretkom 1996. godine od strane grada po svemu sudeći imali su pravnih nedostataka, a upitna je i presuda Općinskog suda u Imotskom koji je presudio u korist Napretka tim više kada se ima u vidu činjenica da je grad otkupio i tržnicu i zgradu gotovim novcem te kompenzacijom nenaplaćivanja komunalne nadoknade. Sada je stvar na Županijskom sudu, a hoće li navedeni argumenti biti dostatni da se gradu povrate njegova dobrač
Stečajni upravitelj Napretka mr. Neno Bonić prije neki dan sazvao je sve direktore tvrtke od početka tijeka privatizacije te čelnog čovjeka upravnog odbora da do u detalje prezentiraju svu imovinu tvrtke kako bi ona ušla u stečajnu masu.
— Uistinu do 16. ovog mjeseca kada imam raspravu pred stečajnim sucem ne mogu vam ništa kazati, no samo znam da će trebati malo i volje s druge strane da se riješi pitanje tržnice i Doma kulture, izjavio je mr. Bonić.
Što to znači? Da sada primjerice grad, građani ili gradonačelnik odlučuju hoće li ti objekti pripasti gradu. Ne krije li se iza toga i nekadašnja obveza grada da uz tržnicu primi i devet djelatnika u stalni radni odnos?
Na digresiju mr. Bonića da će trebati obostrane volje za rješavanje ovog pitanja imotski gradonačelnik Ante Lončar je rekao:
— Istina, imao sam razgovor sa stečajnim upraviteljem no očito traži nemoguće od grada. Da grad zauzvrat vraćanja tržnice i zgrade pod okriljem grada, zašto je grad već to platio, isplati i potraživanja i otpremnine djelatnicima "Napretka" a to po prilici iznosi više od pola milijuna maraka. Tko će to sada učiniti, pita Lončar.
Građani mogu samo ozlojeđeno komentirati kako su neki ljudi kojima je grad uvijek bio sporedan gospodarili njegovom imovinom.

Braco Ćosić

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here