Kada nam ponestane suvislih argumenata za obranu kaosa u gradu, iz rukava se uvijek izvuče jedan adut: Pa živimo od turizma, moramo malo pretrpjeti.

Tako je i kad se govori o buci. Počeli smo je smatrati neizbježnom nuspojavom turizma, a teror decibela kroz takvu se politiku samo učvrstio.

Nije ni čudno, jer buka je specifična. Lako je utvrditi je li se štekat kafića raširio izvan gabarita, ali nije lako utvrditi na koju se buku treba reagirati, a na koju ne, ne zna se niti koga treba zvati zbog buke, a pitanje je i po kojem se aktu postupa.

Rezultat svega je rezignirano prihvaćanje činjenice da se u sedmom i osmom mjesecu uistinu treba naoružati živcima, normabelima ili uzeti godišnji kako bi ste ritam života uskladili s noćnim i nepredvidivim ritmom grada.

Dok nam špica sezone kuca na vrata, nameće se (i opet) pitanje: kako ćemo ove godine s bukom izići na kraj? Krenut ćemo od akata koji bi je trebali regulirati. Grad Makarska nema kartu buke, a njegovi redari mogu postupati samo po Odluci o javnom redu i miru. Koja kaže da je dnevni odmor na snazi od 14 do 17 sati, a noćni od 22 sata pa do osam ujutro.

Zvuči utješno za sve one koji žele malo mira, no u praksi je to daleko od istine. Zamjenik gradonačelnika Dražen Nemčić kaže nam kako su gradske manifestacije isključene iz toga, dok kafići imaju dozvolu raditi ne više samo do dva sata, nego do tri sata iza ponoći. Nemčić kaže kako se time ništa značajno ne mijenja jer ugostitelji znaju do koje ure smiju puštati muziku na otvorenom. Ako pak imaju probleme s pojedincima, to su, veli, uvijek isti ljudi.

Forma koja propisuje 22 sata, za razliku od popustiljivijeg Zakona o zaštiti od buke koji tolerira limit do 23 sata, nije, tvrdi Nemčić, presudna. Dakle, ako netko prekorači granicu, redari imaju ovlasti pisati kazne. Za sve druge izvore buke prepušteni smo stihiji.

Slučajevi buke se prijavljuju sporadično, međutim, kako ne postoji Odluka o zaštiti od buke, teško je utvrditi je li prekoračen broj decibela, pa se sve to svodi na upornost prijavljivača buke i ažurnost, odnosno mogućnosti “organa reda”. I – svakodnevnu borbu.

Istina, ako Grad i nema odluku, postoji Zakon o zaštiti od buke koji sve jasno propisuje: kolika buka smije biti u određenoj zoni, te koliko se da trpjeti po danu i noći. I tu dolazimo do ključnog problema – tko će to utvrditi?

– Bilo bi dobro da se na sljedeće Gradsko vijeće uvrsti i ta odluka o zaštiti od buke koju je Grad dužan donijeti temeljem zakona, a kako ćemo dobiti četiri nova redara i kako će od 1. srpnja redari raditi 24 sata, veće su nam i mogućnosti. U sezoni ćemo, naime, imati devet redara – kaže Nemčić.

U tom bi slučaju redari mogli sankcionirati “bukače” i po ovoj, specijaliziranoj odluci.

– U pravilu je kontrola buke pod nadležnošću Sanitarne inspekcije. Bez pomoći sanitarne inspekcije Grad nema neke ovlasti. Redar i policajac mogu po dojavi doći i kazati, da, to je stvarno previše buke, stišajte, ali utvrditi je li pet decibela više ili manje ne mogu – kaže Nemčić.

Da odluka sama, ako se ne primjenjuje bez izuzetaka, i ako ne vrijedi za sve jednako, nema prevelikog smisla, tvrdi Miljenko Vuković, inženjer iz “Alfa atesta”, koji je donedavno imao licenciju za davanje atesta za buku.

– Grad nema kartu buke pa bi se trebao primjenjivati zakon, ali Grad Makarska je prvi koji krši taj isti zakon. Ne mislim samo na manifestacije, nego i po pitanju rada lokala na otvorenom. Zakon je jasno propisao što se tolerira danju, što noću, i što je dozvoljena buka, a ona, znamo to svi, u Makarskoj premašuje ono što je propisano – kaže nam Vuković.

Na pitanje koliko premašuje, dobivamo frapantnu brojku: 1000 puta!

 

– Da, dobro ste čuli, tisuću puta. To je zvučalo kao uzlijetanje mlaznog aviona, ono što se događalo u diskoteci “Petar Pan” kad su bili stari vlasnici. Živim na 200-tinjak metara udaljenosti i u vitrini bi čaše skakale, dakle nije se tu radilo samo o buci, nego o vibracijama. Međutim, pod zaštitom izvjesnih institucija Petar Pan je nesmetano radio – zaključuje Vuković.

O “izvjesnim” smo insitutucijama i sami pisali. Prije pet se godina ondašnji načelnik policijske postaje Hrvoje Boban čudom čudio odakle nam informacija da “Petar Pan” ima prijave zbog buke, iako je koncerte do ranih jutarnjih sati cijeli grad slušao, htio ili ne htio.

Prema riječima Dražena Nemčića, zakupci “Makarane” u najam su uzeli i “Petar Pan”, pa se svi nadaju koliko-toliko mirnijem ljetu.

– Ekipa iz “Makarane” primjer je da se emisija buke može smanjiti. Dok je “Makaranu” držao Blažević, imali smo nebrojene prijave, sada više problema nema, pa vjerujemo da će tako biti i s “Petrom Panom” – kaže Nemčić.

Stručnjak za buku Vuković tvrdi da protiv buke na otvorenom nema lijeka.

– Postoje načini da se zaštite izvori buke na otvorenom, ali je preskupo, i ne vjerujem da se kod nas to radi. Negdje u svijetu poništavanje frekvencija uspijeva, kod nas teško – sumnjičavo će Vuković.

Dodaje kako će i tiša glazba na otvorenom premašivati dozvoljene vrijednosti. Naime, prema pravilniku se po noći u mješovitim zonama pretežito stambene namjene dozvoljava 50 decibela. No, tu se u pravilu radi samo o zatečenoj buci koja dopire iz prometa i sličnih izvora.

– Ako je dozvoljeno 50, onda drugi izvor buke ne bi smio premašiti ni jedan decibel u odnosu na zatečeno stanje. Ako je tolerirana buka ispod 50, onda nije dopušten ni jedan jedini dodatni decibel. Međutim, kako u Makarskoj ljeti imamo kakofoniju zvukova, ti više ne možeš ni otkriti tko odnosno što je izvor – objašnjava Vuković.

Uz zatečenu buku od tih 50 decibela, na otvorenom bi se u vrijeme noćnog mira tolerirao samo tihi razgovor. Koliko je to daleko od istine, svi se uvijek iznova uvjerimo u vrijeme ljetne sezone. Kako su nadležnosti institucija očito prilično nedovoljno definirane i isprepliću se, pa svatko, kako kaže i Vuković, bježi od vrućeg krumpira zvanog buka, najbolje bi rješenje bilo pridržavanje pravila od strane turističkih radnika, pri čemu mislimo ne samo na ugostitelje, nego i privatne iznajmljivače koji bi svoje goste trebali upozoriti na pravila, kao i na brodare.

Što se tiče gradskih manifestacija, Nemčić kaže kako se to smatra javnim interesom te se zato rade iznimke, što u slučajevima održavanja raznih festivala drugačije niti ne bi moglo biti, jer se dosta toga odvija upravo na otvorenom.

A ugostitelje treba strogo kontrolirati jer je nečuveno ono što se Makarskoj događalo kroz nekoliko sezona, da jedan privatnik terorizira cijeli grad u ime tzv. javnog interesa (dodatni sadržaji za goste, kažu).

Svi ostali nose teret etikete grada koji nije u stanju riješiti problem buke.

Nemčić: Sanitarnu inspekciju moramo vući za rukav

– Nedavno smo imali sastanak sa službama vezano za njihovo područje, ali nitko iz Sanitarne inspekcije se nije pojavio. Tako da, iskreno, ne samo od lani kad smo preuzeli dužnost, nego i od ranije, postoje loša iskustva sa Sanitarnom. Doslovno ih se mora vući za rukav. Zašto, ne znam, volim vjerovati da je zato jer su preopterećeni i da im nedostaje ljudi, radije nego da ne žele – kaže dogradonačelnik Dražen Nemčić.

Zorica Antičić, sanitarna inspektorica, rekla nam je pak da nije ovlaštena davati izjave, pa Nemčićevu izjavu nije komentirala. Međutim, doznajemo kako makarski sanitarni inspektori imaju stav da nemaju potrebu “sastančiti” s predstavnicima lokalne vlasti, jer im je nadređeno resorno ministarstvo. Tvrde i kako rade svoj posao uredno.

– Kako bilo, smatram da sanitarni inspektori ne mogu reći da nešto nije njihov posao, kao što komunalni redari ne mogu eskivirati, primjerice, Zakon o održivom gospodarenju otpadom i reći to nije moje područje – dodaje Nemčić.



Izvor: Slobodna Dalmacija

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here