Još nije ni polovica ljeta, a naši turistički eksperti već prave razne inventure o broju gostiju i prometu. Kako i neće kada se zbog pandemije koronavirusa situacija s dolaskom i brojem gostiju mijenja iz sata u sat. Svakako, jedno je sigurno, a to je da će ovogodišnja turistička sezona biti vrlo loša. No, što je, tu je. Nismo mi jedini u svijetu po tom pitanju. Idemo konkretnije. Na Jadranu ni 30 posto lanjskog prometa, prazni hoteli, prazni apartmani, goste u nekim poznatim turističkim mjestima može se gotovo na prste prebrojiti.

Skoknimo do Dalmatinske zagore, točnije Imotske krajine. I tamo nije bajna situacija. U lipnju gotovo pa ništa gostiju, srpanj i kolovoz daju nade. Ipak rezultati Turističke zajednice Imota, koja prati kretanje gostiju u kućama za odmor na cijelom prostoru Imotske krajine, daju naslutiti da situacija i nije tako loša.Tako je sredinom srpnja, točnije 16. srpnja, zabilježeno nešto više od 700 gostiju, što je za oko 47 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine. Također, od početka godine ostvareno je nešto više od 7500 noćenja, ili 49 posto manje nego u isto vrijeme prošle godine.

SPRETNI I SRETNI

No, priče vlasnika kuća za odmor kako gotovo pa nema otkazivanja aranžmana za srpanj i kolovoz, bez obzira na trenutačnu situaciju s koronavirusom, bude nadu kako će i ova sezona, iako nešto skromnija, ipak biti puno bolja nego se to očekivalo još tamo u svibnju. Ali hajdemo malo vidjeti ima li istine u onoj staroj uzrečici iz Dalmatinske zagore; ako tamošnjeg čovjeka s litice baciš na glavu, dočekat će se uvijek na noge. Spretan, i točka. U ovoj priči iz Zagore ovom pridjevu u ovoj uzrečici nadodajmo još jedan: sretan! Baš tako. Spretan i sretan! Bar u ovoj krizi.

Imotska krajina nudi turistima više od 350 kuća za odmor. I to ne bilo kakvih, nego onih elitnih. Rijetke su one s manje od četiri zvjezdice. Bazeni, teretane, jacuzziji, bilijari, sportski tereni. I, ono najvažnije, čistoća, mir. Dok su na Jadranu prazni apartmani, u imotskim kućama za odmor ima gostiju. Ruku na srce, nije to na razini prošle godine, no isto tako nitko se nije nadao da će već početkom srpnja biti blizu 60 posto popunjenosti, a da su rezervacije takve da će kolovoz i dvije trećine rujna mnogo toga popraviti. Ima vlasnika kuća koji već sada po broju gostiju i rezervacija mogu reći da će imati izvrsnu sezonu.

A da bismo to provjerili, skoknuli smo do pitoresknog Slivna, na krajnjem jugoistoku Imotske krajine, i na licu mjesta se uvjerili u te tvrdnje. Korona je ponovno uhvatila maha, raste broj oboljelih. A Slivnjaci krenuli brate velikim korakom u seoski turizam. Već desetak je što gotovih kuća, što onih u izgradnji, sa svom potrebnom vrhunskom infrastrukturom.

MIR, ČISTOĆA I LIPOTA

Reprezentativna je kuća za odmor obitelji Joze Ane Marinović, znakovita imena “White Pearl” – “Bijeli biser”. I jest, ima pravo ime, baš poput bisera. Ni Florida je se ne bi posramila. Na ulazu u “Bijeli biser” čeka nas Jozo Marinović. Zna razlog dolaska, zna za našu želju da pitamo goste kako izgleda u ovoj krizi korone odlazak iz matične zemlje tamo u “neko Slivno”… Zašto? Ima li straha, nelagode?

Ali prvo čujmo gazdu Jozu.

– Nemam, brate, nikakvih problema da mi i ova sezona bude na razini prošlogodišnje rekordne. A tek treću godinu iznajmljujem kuću. Dapače, prema rezervacijama pun sam i u rujnu, a kako sam malo podigao cijene, neću ni financijski izgubiti. Već sada sam zadovoljan. A gosti? Za sada samo Nijemci, no doći će i Englezi, Nizozemci, bit će ih sa svih strana Europe. Znadete ono, kakav smještaj i kakav prijem, takav i zadovoljan gost. Sve imaju, od bazena, jacuzzija, teretane, vanjskih igrališta za djecu. Mi kao domaćini smo i široke ruke, počastimo goste našim specijalitetima.

No, vjerujte, svi odreda samo spominju ovaj mir, čistoću okružja, zrak koji možeš jesti koliko je zdrav i čist. To se najviše cijeni. Uostalom, uđite unutra i pitajte ih pa se uvjerite. Trenutačno su mi gosti pet studentica iz Kölna, iz Njemačke. Cure ko iz priče, samo ih pitajte. Najavio sam novinara i rado su pristale na razgovor. Neću vam ja smetati – veli Jozo.

NIJE BILO DVOJBE

I otvori nam Jozo kapiju, a mi ravno prema lijepom bazenu. Tamo stani pa gledaj. Pet djevojaka već širokog osmijeha.

– Sie sind journalist und fotograf – gotovo pa uglas rekoše.
Malo na engleskome, malo na njemačkome, pa, na naše iznenađenje, malo i na hrvatskome, porazgovarali smo sa simpatičnim gošćama.

Dvije su Anike, a ostale AnisaStanicha i Laura. Studentice su, informatičarke, ekonomistkinje, nutricionistkinje…
Pitanje prvo i neizbježno – kako su se baš odlučile za Hrvatsku i za Imotsku krajinu, za Slivno?

– In diesem Slivno gibt es keine korona, ich libe diese schonheit – preuzme ulogu voditeljice razgovora simpatična Anika.
Hoće kazati u ime svih djevojaka da vole Slivno jer je lijepo i čisto i da u njemu nema korone.

Dapače, govore kako su pomno pogledale na stotine prospekata raznih destinacija, od Španjolske, Italije do Francuske. Čak su mislile ići u Tursku. Onda su se preko interneta dokopale hrvatskih turističkih destinacija.

– Nije bilo dvojbe – kaže nam Laura – kada smo vidjeli položaj Slivna, pa onda “Bijeli biser” i, konačno, da je samo preko jedne male planine more. Svidjelo nam se to što nema prometa, vidjeli smo raskoš koju pruža ova kuća i odmah smo se složile – idemo u Slivno. Čak su nam neki prijatelji savjetovali da “ne idemo dolje na Balkan”, no kako pratimo situaciju, znamo da je Hrvatska u Europskoj uniji, a to je već veliki i pouzdan znak da ima reda. Osim toga, izmijenile smo i mišljenja prijatelja koji su već ljetovali u Hrvatskoj i dobili sve sama pozitivna mišljenja. I nismo se prevarile.

NE BOJIMO SE

– Što se korone tiče, bile smo disciplinirane u Kölnu, nismo imale nikakvih poteškoća prijeći granicu i sada smo tu. Moram u ime svojih prijateljica istaknuti kako se baš i ne bojimo korone. Zdrave smo, pazimo se. No, kada smo došle ovdje, to je posve druga priča. Predivno. To je to. Mir, čistoća, nema prometa, buke, čist zrak, a Makarska i Brela za pola sata. Izvrsno. Upravo smo tražile ovakva mala mjesta u blizini jadranske obale gdje nema gužvi, i Slivno je pravi pogodak. Što vam je tu do mora, svega dvadesetak minuta, baš kao od kuće do moga fakulteta u Kölnu. Divno. I hrana vam je izvrsna. Ovdje se korona jednostavno ne može dobiti – širokog osmijeha veli nam simpatična Laura.

cijelog razgovora s pet mladih Njemica Anisa se smijala na svaki naš upit. I kada smo je pitali što je smiješno, baš onako diplomatski čuli smo odgovor. “Wir waren zwar besorgt, als wir außerhalb Deutschlands ins Unbekannte reisten, aber ehrlich gesagt ist es hier wunderbar und sicher.” Slobodno prevodeći, Alisa iskreno govori kako su bile malo i zabrinute kada su krenule, no dolaskom u Slivno sve se promijenilo.

– Mogu li nešto reći? – veli studentica informatike za kraj. – Slobodno napišite da smo oduševljene. Odmor za oči i dušu i pišite samo ovo: “Auf wiedersehen bis zom nachsten jahr!”

Pet mladih i zgodnih Njemica je poručilo: Doviđenja do sljedeće godine. U Slivnu, naravno.

Jozo o gošćama: Izvrsne su, momci, di ste?

Izvrsne su. Dočekali smo ih s pršutom, vinom i našim specijalitetima ispod sača, nitko im ne smeta. Imaju cijelu kuću na raspolaganju. Kupaju se, pa onda skoknu do Makarske, pa se opet po noći kupaju u bazenu. Uživaju. Ovdje se ni ne pomisli na koronu. Doći će i sljedeće godine, kažu. Eto prilike i momcima da se malo približe Slivnu – veli u šali Jozo Marinović.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here