Bili optimisti ili pesimisti ili negdje između, ovisno o životnim okolnostima ili unatoč njima, bez optimizma kao pojedinci i kao društvo ne možemo očekivati pomake naprijed. Ili, kako je izrekao Albert Einstein; “Život je kao vožnja biciklom, treba neprestano ići naprijed bez zaustavljanja, da se ne izgubi ravnoteža.” U Hrvatskoj se samo 50 posto građana osjeća optimistično, što je nedovoljno za nužan zaokret prema pozitivnim promjenama u društvu. “Ono što nas najneposrednije usrećuje jest vedrina uma. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji”, riječi su filozofa Schopenhauera kojih moramo biti svjesni da bismo išli naprijed. Mogu li građani biti optimističniji te koliko optimizam građana utječe na pozitivne promjene u društvu? Koliko i nogometna utakmica poput preksinoćnje može kratkoročno podići raspoloženje građana, barem onih koji u nogometu vide najvažniju sporednu stvar na svijetu?

Kao da će Sudnji dan

Prof. dr. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, voditeljica Centra za istraživanje kvalitete življenja Instituta Ivo Pilar koja se bavi psihologijom sreće i rada, drži da i uspjeh nogometaša utječe na to da se ljudi osjećaju veselo i ponosno.

– Dojam je da je ova utakmica i rezultat napravila izvanrednu stvar za Hrvatsku jer smo posljednjih godina neprestano okruženi lošim vijestima, naročito u zadnje vrijeme, pa Agrokor, pa iseljavanje, poskupljenje benzina, parkinga… Ljudi se osjećaju kao da čekaju sudnji dan. Stalno se vrtimo u krug. Prema istraživanjima europskih institucija, u Hrvatskoj raste pesimizam, pa se u nas, prema Eurofoundu, samo 50 posto ljudi osjeća optimistično, a u zdravom društvu tako bi se trebalo osjećati 80% ljudi, koliko je optimističnih u skandinavskim zemljama – govori Kaliterna Lipovčan.

Prema jednoj teoriji koja sada vlada u pozitivnoj psihologiji, dodaje, kad se osjećamo pozitivno, širimo repertoar ponašanja, pa funkcioniramo bolje, radimo bolje i osjećamo se još bolje ulazeći u uzlaznu spiralu pozitive. Naravno da uspjeh nogometaša ne može dugoročno promijeniti trendove u društvu, ali donosi malu spiralu pozitive, jer, kaže, jučer su na kavi ljudi bili nasmiješeni, veseli. Drukčije mišljenje ima sociolog Marko Mustapić.

– Optimizam mora biti utemeljen na čimbenicima koji društvu pružaju mogućnost budućeg razvoja, napretka, a nogomet nije jedno od područja na temelju kojeg bismo trebali zaključivati o budućem društvenom razvoju, izuzev o trenutačnom raspoloženju u društvu zbog važnih utakmica – kaže Mustapić, koji drži da će utakmica s Argentinom samo poslužiti za zamagljivanje lošeg stanja. Ali i on se slaže da je optimizam jako važan za društvo.

– Nedostaje nam nacionalnog ponosa. Stalno smo okruženi negativnim vijestima, pričama o retrogradnim tendencijama u društvu, fašizmu i sličnim glupostima. Imamo predivnu zemlju i ‘ajmo raditi na tome da nam bude još bolje – govori Kaliterna Lipovčan. No, da bi građani bili optimistični i društvo se pomaklo naprijed, nije dovoljno da političke elite govore kako da nam treba više optimizma, a ne činiti dovoljno da on ima i realno uporište.

Dalmatinci optimističniji

– Apsolutno treba preokrenuti trendove povjerenja u državne institucije koje je kod nas nisko. Državne institucije moraju se ponašati odgovorno prema građanima. Ljudi moraju osjećati pravdu u društvu, to je osnova svega, i znati, ako su nešto skrivili, da će stradati i, ako nisu, da će biti oslobođeni. Kod nas se stalno najavljuju reforme, a sudski procesi vuku se godinama pa ljudi ne mogu doći do svoje nekretnine 10-15 godina jer su sudovi spori, što građani osjećaju kao nepravdu. Povjerenje naših građana u pravosuđe najniže je među svim europskim zemljama, a Skandinavci imaju najveće povjerenje u pravosuđe. Pravda je temelj koji motivira čovjeka i u poslovnim odnosima pa ako se osjeća da je pravedno plaćen u odnosu na kolege, bit će zadovoljan i bolje će raditi – ističe Kaliterna Lipovčan. Ako ne možemo utjecati na vanjske okolnosti, što možemo učiniti sami za sebe? Jesmo li previše nezadovoljni zbog standarda, imamo li prevelika očekivanja, zaboravljajući na ono pozitivno što već imamo?

– Svidjela mi se izjava izbornika Dalića da je ostvaren prvi cilj jer nije bitno hoćemo li biti svjetski prvaci, ali ‘ajmo ići cilj po cilj. Ljudi trebaju osvijestiti pozitivne životne stvari koje imaju; krasnu djecu, obitelj, druženje s prijateljima, roštilje, ljetovanja ili skijanja, ovisno što si tko može priuštiti. Postavljajmo si male ciljeve i idimo cilj po cilj i ne odustajmo. Ljudi mogu učiniti puno za sebe, moramo sami osvijestiti pozitivne strane vlastitog i života u zajednici. Svi strani turisti hvale život u Hrvatskoj, a mi ga uzimamo zdravo za gotovo. Nama je normalno da pijemo kavice i sjedimo na terasama i da imamo predivnu klimu. U utorak sam došla iz Hong Konga i to je horor, kao da ste cijeli dan u sauni – govori Kaliterna Lipovčan. Premda su Dalmatinci nešto optimističniji od ostatka zemlje, što ima veze s mentalitetom i mediteranskom klimom, nisu to takve razlike, kaže, da Slavonci trebaju biti pesimistični, a Dalmatinci optimistični. Iako na optimizam Dalmatinaca utječe i bolji standard i to što od turizma bolje žive.


IZVOR kliknite ovdje

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here