novi_fosili

Kraj 1988. ili početak 1989. godine u Imotskom. Ne sjećam se sasvim precizno, ali za ovu priču nije važna točna vremenska odrednica. Bilo je to doba kada je u gradu kino “Sloboda“ još uvijek redovno obavljalo svoju djelatnost. Filmske projekcije bile su ustaljene, redovne i, bez obzira na žanr, dobro posjećene. Uz projekcije, u tom višenamjenski funkcionalnom prostoru gradskog kina, održavane su i razne predstave, recitali, izvedbe, a ni koncertni nastupi nisu bili rijetkost. Upravo je takav ambijent bio idealan u trenucima kada su glazbenici željeli poslati poruke topline, jer se u njemu mogla osjetiti intimnost svojstvena samo nekim glazbenicima i samo nekoj publici. Sjećam se jednog od zadnjih velikih koncerata održanih u tom prostoru. Sve su sjedalice bile popunjene, a mi, tada djeca, zauzeli smo ono malo slobodnog prostora na koje netko s kartom nije polagao pravo, uglavnom između redova i ispred podija. Karakteristična slika tog vremena bilo je more plavih jakni koje je okupiralo publiku. Radilo se o vremenu kada je robna marka Levi’s napravila prvi značajan iskorak u trgovinama jugoistočnog dijela Europe, što se u publici itekako moglo primijetiti. Bio je to jedan od zadnjih velikih koncerata održanih u tom prostoru, a ne zadnji, jer je i sutra, na istom mjestu, zbog nezapamćenog interesa, održan još jedan dodatan koncert istog sastava. Srećom, glazbenici su tada imali gdje odsjesti jer je to bilo doba kada je i hotel u gradu bio u funkciji. Ta dva velika koncerta održali su “Novi fosili“. Ovo je priča o njima.

Pogledaj nebo, milijun zvijezda sja
Teško da je itko ikada na ovim prostorima, u svojim tekstovima i glazbi, zvučao tako optimistično kao “Novi fosili“ i teško da će to ikada više ikome uspjeti. Nije se radilo o izuzetku na nekim, tada se to zvalo albumima, a danas se kaže nosačima zvuka, već o pravilu koje je obilježilo njihovu dugu i bogatu izdavačku djelatnost. Neki će kazati da je dobar dio vedrine u njihovim pjesmama imao izvor u ekonomskoj stabilnosti vremena u kome su te pjesme nastale. Logičan slijed te stabilnosti bio je materijalni učinak, koji je bio vidljiv u broju prodanih nosača zvuka s njihovim pjesmama, ali svi ti pokazatelji ne mogu prikazati najveću istinu, a ona kaže da su “Novi fosili“ bili sastav toliko slušan i omiljen, da je to gotovo nemoguće prikazati običnim statističkim podacima. Oni su obilježili jednu vremensku epohu, zrcaleći sreću i toplinu, koje su vidljive i u stihovima:

“…u srcu zdjela vrućeg mlijeka…“ (BILO MI JE PRVI PUT)

“…taj dan je danas i opet tajno želim da te samo malo, malo manje volim…“ (DA TE NE VOLIM)

“…kočija će doći, princ ne postoji i godine će proći, ostaješ mi ti, nekom se moram vratiti…“ (DIJETE SREĆE)

“…na Badnju noć, ko uvijek ću ti doć, da ne budeš mi sama, da okitimo bor…“ (DUNJO MIRISNA)

“…ako u ponoć na sekunda zažmiriš, moje te misli moraju stići…“ (E DA SI BAREM NOĆAS OVDJE)

“…kad dođeš sam do kraja ulice, kad stane sve i tužno je, pogledaj nebo, milion želja sja…“ (ISPOD MJESECA BOJE TREŠANJA)

Prilagodi se ili umri
Bilo je to vrijeme, sasvim drugačije vrijeme od ovoga današnjega, kada je postojala opća kultura, koja je jednim dijelom bila kućno naslijeđe, a drugim je svoje uporište imala u odgojnim i obrazovnim institucijama. Bilo je to vrijeme kada je normalno i očekivano bilo na ulici pozdraviti starijeg susjeda, nečiju baku ili učitelja. Tada je javno mnijenje, za razliku od današnjeg vremena, itekako imalo utjecaj na pojedinca, što je vidljivo i u stihovima:

“…ako se rastanemo, onako pošteno i sami, što ćemo reći susjedima, poštaru i tvojoj mami…“ (AKO SE RASTANEMO)

Rastanci danas izgledaju ponešto drugačije. Ne samo da nema briga o tome što će nečija mama kazati, nego se ta ista mama spominje u kontekstu primitivne, sočne psovke s jako prizemnim konotacijama…

Za dobar rastanak sa starom ljubavi, nekada se tražio zadnji susret, otvoren razgovor, a tek potom trajno udaljavanje za one koji su odlučili tako, što je vidljivo i u stihovima:

“…bilo je osam na Trgu cvijeća, ja sam te čekao na kraju priče, tada si rekla mi nećemo više…“ (ZA DOBRA STARA VREMENA)

Danas je dovoljan telefonski poziv, obična SMS poruka ili, često, neka od društvenih aplikacija poput facebooka. Dovoljno je “na zidu“ objaviti prekid pa će to pročitati i osoba koje se ta objava i najviše tiče. Nema veze što je 1847 preostalih prijatelja na facebooku pročitalo tu informaciju prije osobe kojoj je ta poruka upućena. Takva su vremena. Ili što je rekao jedan naš teoretičar: “Prilagodi se ili umri“.

Lažna spoznaja potpunosti
Za razliku od nekih današnjih glazbenih sastava, koji kroz tekstove svojih pjesama šire lažnu spoznaju potpunosti, a na taj način samo obmanjuju mase, “Novi fosili“  su se i na vrhuncu svoje karijere suočavali s nizom istovjetnih pitanja:

“…prvi put ti kažem da, da se bojim svitanja i da nemam odgovor na sva tvoja pitanja…“ (DJECA LJUBAVI)

Upravo u tome ogleda se veličina jednog glazbenog sastava jer, ne zaboravimo, oni su u to vrijeme itekako oblikovali društvenu svijest i društvenu stvarnost.

Miris starih ljubavnih pjesama
Iako u posljednje vrijeme Rajko Dujmić ima učestalih problema sa svojim…hm…hm… imunološkim sustavom, “Novi fosili“ najavljuju nove koncerte i nove turneje. Dobra je to prilika da se podsjetimo kako zvuče neki od poznatijih uglazbljenih stihova o ljubavi:

“…sve su bitke dosad izgubljene trajno, dobijmo bar ovu, to bi bilo sjajno…“ (TONKA) “…znam i ti mi odlaziš, znam i ti me ne voliš, i nema tu, budimo, samo dobri drugovi, nema toga nakon ljubavi…“ (ZNAM)

“…sve nebeske suze padaju, u svakoj kapi vidim oči tvoje…“ (JOŠ TE VOLIM)

“…ugasnut će jednom ljubav naša, negdje drugdje gnijezda ćemo sviti, uspomene odnijet će vrijeme, u albumu ni slike neće biti…“ (SANJAJ ME)

“…ako te izgubim najdraže moje, utopit će se zvijezde u valima tuge…“ (NAJDRAŽE MOJE)

Kada bi danas neki romantični mladić uputio svojoj manje romantičnoj djevojci ovakvu ili sličnu SMS poruku, gotovo bi sigurno dobio ovakav odgovor:

“…aj ok. nego, znash li da je večeras u gradu jeger 10 kuna??“

Prilagodi se ili umri. Romantika je ostala zatrpana u pijesku prošlosti. Ostao je zato miris starih ljubavnih pjesama, a za to su zaslužni upravo “Novi fosili“. I zato pogledaj nebo. Milijun želja sja…

Piše: Ante Juroš / Imotske novine


Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here