leo_topic_1Leonard Topić u novinarstvu se, kako sam kaže, našao sasvim slučajno. Prije nešto više od osam godina s poslovnim partnerom Svetimirom Mrkonjićem odlučio je prekinuti etersku šutnju i pokrenuo lokalnu radiopostaju koja uskoro postaje najslušanijom u Hrvatskoj. Za „Imotske novine“ otkriva gdje je Radio Imotski danas i kako je baviti se novinarstvom u maloj sredini

 

In: Radio Imotski je proslavio osmi rođendan, na čemu ovom prigodom i čestitamo! No, Grad Imotski nije vam želio besplatno ustupiti gradsko kino, kao što je to do sada bio slučaj, pa ste rođendansku proslavu „razdijelili“ na nekoliko lokacija. Je li to iz razloga što ste privatni medij ili je sve „osobne prirode“ budući da ste ti i gradonačelnik privatno na „ratnoj nozi“?

Topić: Hvala što ste odlučili napraviti razgovor sa mnom, želim naglasiti da u ovom intervjuu govorim isključivo u svoje ime, kao pojedinac, kao Leo Topić, jer Radio Imotski je instutucija u kojoj radi i djeluje više ljudi i svatko od njih razmišlja svojom glavom i radi ono što misli da je najbolje. Prije svega moram naglasiti da mi od korištenja kino-dvorane ne bismo ostvarivali nikakav prihod, već smo namjeravali napraviti prigodni besplatni program za naše slušatelje s premijerom predstave Daj čekić koja je posvećena našem prerano preminulom kolegi i prijetelju Ivanu Maršiću, namjeravali smo u kinu javno dodijeliti i priznanje za Osobu godine Imotske krajine te organizirati mali domjenak za naše slušatelje. Posebno nas žalosti što smo najprije dobili odobrenje od v.d. ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta Grge Nikolića te krenuli s organizacijom, da bi gradonačelnik naknadno njegovu odluku poništio te nam telefaksom ispostavio račun od 5.000 kuna. Bilo i prošlo, mi smo ovo već zaboravili te se nadamo da ćemo u nekim sljedećim projektima koji su od općeg interesa dobiti potporu Grada.

In: Prezime „Đuzel“ nije baš omiljeno na 107,4 MHz, barem većina slušatelja misli da gradonačelnika Antu Đuzela napadate u svakoj prigodi, često i bez povoda. Ima li istine u tome ili ćeš ipak reći da je odnos RIM-a prema njemu profesionalan?

Topić: Gradonačelnik Ante Đuzel je u Imotskom napravio niz dobrih poteza koje smo istaknuli i pohvalili, no ti pozitivni potezi su se događali većinom u njegovu prvom mandatu. Sada kada ima apsolutnu vlast nije tako učinkovit kao prije dok je imao jaču opoziciju unutar Gradskog vijeća, ali i unutar vladajuće koalicije. Ako je u Imotskom sve lijepo i krasno, onda je svako negativno spominjanje gradonačelnika za osudu. Budući da baš i nije tako, smatramo da su povremene kritike prema gradonačelniku putpuno opravdane, štoviše, to je naša obveza kao lokalnog medija. Nas ne interesira Ante Đuzel kao osoba, niti privatni odnosi između Lea Topića i Ante Đuzela, naša dužnost i obveza je da kao lokalni medij pratimo rad gradonačelnika kao najvažnije javne osobe u Imotskom koja upravlja gradskim proračunom u kojem se nalaze novci svih nas.

In: Gradonačelnik i za lokalna i za državna glasila vješto izbjegava dati bilo kakvu podulju izjavu o bitnim pitanjima. Kako to tumačiš i slažeš li se da bi na takvoj funkciji bila dužnost stalno upoznavati javnost i iznositi svoj stav o problematici? Pritom mislim na „slučaj Leko“ o kojemu je Radio izvijestio bitno drugačije od „proturene“ službene verzije koja pokušava gurnuti stvar pod tepih. Kakva je gradonačelnikova suradnja s Radiom po tom pitanju?

Topić: To što gradonačelnik „na refule“ komunicira s medijima je problem koji u prvom redu najveću štetu pravi upravo njemu, ali potom i svima nama jer nas on kao gradonačelnik predstavlja u javnosti. Vi ste vjerojatno ovaj intervju sa mnom i napravili s ciljem da izazovete reakciju gradonačelnika koji izbjegava intervju za vaš list, isto kao i za Radio Imotski. Iskreno se nadam da će vam se nakon ovog mog intervjua i odazvati. Jedna od glavnih dužnosti svakog gradonačelnika je komunikacija sa svojim sugrađanima, a ona je najpraktičnija preko lokalnih listova i lokalnog radija. Što se tiče Pučkog otvorenog učilišta i Nikše Leke, Radio Imotski je izvijestio činjenično što se dogodilo, no ispod našeg teksta o odlasku Nikše Leke pojavilo se više od 200 komentara naših čitatelja, a još smo ih izbrisali najmanje stotinjak. U tim komentarima se pojavilo niz solucija, verzija, urota i slično. Naglašavam da komentari na našim internet stranicama nisu stav uredništva Radio Imotskog, štoviše ulažemo puno truda u brisanje komentara koji nisu korektni, koji vrijeđaju i u kojima se iznose optužbe bez dokaza, no to je slučaj s komentarima i u svim drugim, puno većim medijima.

In: Pruža li Grad Imotski financijsku potporu RIM-u i kolika su ta sredstva na godišnjoj razini? Pomažu li Vas i općine?

Topić: U skladu sa zakonom svaka lokalna vlast je dužna odvajati određena financijska sredstva za lokalne medije zbog toga što su oni u službi gađana. Radio Imotski obavještava građane o mnogim bitnim stvarima važnim za normalno funkcioniranje lokalne zajednice te objavljuje oglase i obavijesti komunalnih poduzeća i institucija koje su vezane uz Grad Imotski. Zbog tih usluga Radio Imotski bi iz gradskog proračuna po odluci Gradskog vijeća trebao dobivati 3.333 kune mjesečno, no tu svoju obvezu Grad ne ispunjava redovito. Radi usporedbe mogu dodati da su ukupni mjesečni troškovi Radio Imotskog veći od 40.000 kuna, tako da s gradskim novcima i bez njih jedva krpimo kraj sa krajem. Što se tiče ostalih općina, od njih ne dobivamo ništa, a grijeh bi bilo i tražiti od njih s obzirom kakvi su im mizerni proračuni.

In: Stalno boraviš u Zagrebu gdje imaš uspješan obiteljski posao. Koliko je teško uređivati program iz daljine?

Topić: Program Radio Imotskog uređuje direktor i glavni urednik Svetimir Mrkonjić. Svi mi ostali, pa tako i ja kao njegova desna ruka, aktivno mu pomažemo. Danas u vrijeme modernih tehnologija nije ni najmanji problem živjeti npr. u Zagrebu a raditi u Imotskom. Znam da bi puno bolje bi bilo da živim u Imotskom, no nadam se da će uskoro doći i to vrijeme.

In: Kako si se zapravo našao u novinarstvu. Smatraš li se više novinarom ili menadžerom?

Topić: U novinarstvu sam se našao sasvim slučajno. Prije desetak godina smo svi slušali našeg Tomu Matkovića i vašeg urednika na Radio Grudama, pa smo ja i Sveto Mrkonjić uz pomoć još nekih osoba odlučili pokrenuti radio u Imotskom smatrajući da je on potreban. Nismo imali nikakva iskustva, no upornošću smo uspjeli i evo nas tu već više od osam godina. Ja sebe ne volim zvati novinarom niti se tako osjećam, možda se više smatram menadžerom. No, danas u bilo kojem poslu moraš biti uporan i vrijedan pa uspjeh neće izostati bez obzira na puno nedostataka kojih smo svjesni i koje nastojimo popraviti.

 

In: Koja je tvoja formula dobrog novinara u imotskoj sredini? Na kojoj je strani tvoj odabir između žutila i mlakosti?

Topić: U Imotskom je teško što god radio, puno teže nego u drugim gradovima u Hrvatskoj, nevaljaš nikako, zato je moj moto da se ne treba obazirati na sve te komentare nego raditi ono što misliš da je u redu pa kome krivo, kome pravo. U većim sredinama, ako uporno radiš kvalitetno, sigurno ćeš nakon nekog vremena uspjeti i biti priznat u svom poslu. Nažalost, u Imotskom to nije slučaj. Najbolji primjer su vaše novine koje su jedne od kvalitetnijih lokalnih novina u Hrvatskoj no to im ne garantira opstanak. Što se tiče žutila, mlakosti, ozbiljnosti i ostalog, ja sam pobornik da u medijima svega bude po malo, pogotovo u medijima kojima je cilj privući populaciju od 6 do 66 godina.

 

In: Kako je baviti se novinarstvom u maloj sredini? Doživljavaš li zbog svoga posla ikad neugodnosti na ulici, u kafiću ili sve to završava samo komentarima na portalu RIM-a?

Topić: Već sam dijelom odgovorio na ovo pitanje, no dodao bi da je vrlo nezahvalno biti novinar u maloj sredini. Ako želiš pisati i govoriti istinu, bit ćeš osuđen od svih onih koje ta istina zaboli, ali novinarstvo ima i svojih lijepih strana. Što se tiče neugodnosti, ja ih nisam imao, no to mi ne služi na čast jer novinar koji barem jednom nije pretučen, nije „pravi novinar“.

 

In: Iako ima i hvalevrijednu humanitarnu aktivnost, već sedam godina zaredom Radio Imotski bira „osobu godine“ Imotske krajine i to je možda vaš „najbolji proizvod“…

Topić: Ja to ne bi nazvao „proizvodom“. To je nagrada koju dodjeljujemo od srca i koja je pravednim i poštenim izborom stvorila samu sebe. Bez ikakve velike pompe, bez ikakvih novčanih nagrada samo s jednim „pijatom“ kojeg nam svake godine sponzorira Knjižara Zag postavili smo na noge priznanje koje je daleko najcjenjenije na cijelom području Imotske krajine. Kao što je poznato, ovogodišnja dobitnica nagrade Osoba godine Imotske krajine je Vesna Ujević, vrijedna samozatajna žena iza koje ne stoji ni politika, ni novac, već veliko humanitarno srce i odricanje za sve nas. Koliko je meni poznato, do sada Vesni nitko nije dodijelio nikakvo priznanje za njezin neumoran rad. Ovom nagradom smo ljudima otvorili oči i pokazali kako jedna obična, skromna i vrijedna osoba, jedna od nas, može biti Osoba godine.

In: Ipak, mnogi vam zamjeraju na lošem glazbenom izboru i premalom broju ozbiljnih emisija. Je li razlog tome u nedostatku novca ili je pak nešto drugo posrijedi?

Topić: Odabir glazbe je škakljiva stvar, teško je ugoditi svima, u većim gradovima radiopostaje se orijentiraju prema određenoj populaciji i žanru, u Imotskom moraš ciljati na šaroliko slušateljstvo tako da mi puštamo i najnoviju stranu glazbu, ali i staru i novu zabavnu, domaću glazbu, svjesni da nikada nećemo svima do kraja ugoditi. Što se tiče nedostatka kvalitetnih emisija, razlog su financije, jer ako želiš nešto napraviti kvalitetno, to i košta. Od ozbiljnijih emsija istakao bih Srijedom aktualno u kojoj obrađujemo lokalne tjedne aktualnosti, Škrinju u kojoj govorimo o kulturnoj i narodnoj baštini, Matan und Jaranen u kojoj obrađujemo gospodarstvene teme u Imotskoj krajini… Emitiramo još niz korisnih emisija, no slažem se, ipak nedovoljno.

In: Svakako je najveći hendikep Radija loša pokrivenost signalom pa tako ne pokrivate niti cijelu Imotsku krajinu. Hoće li tu stvari krenuti nabolje?

Topić: Što se tiče pokrivenosti signalom, tu nema pomoći zbog tehničkih uvjeta. Na našem području jednostavno više nema slobodnih frekvencija za radiopostaje, ostaje nam nada u brži razvoj interneta jer već sada imamo više od 300 slušatelja koji nas svakodnevno slušaju preko streaminga, evo ja naprimjer Radio Imotski u Zagrebu slušam u automobilu, kod kuće, preko računala i preko mobitela i to uz visoku kvalitetu zvuka.

In: Može li uopće lokalni medij mijenjati svijest ljudi i u kolikoj mjeri?

Topić: Moje mišljenje je da lokalni mediji i mediji općenito ne mogu mijenjati svijest ljudi, ali je mogu usmjeravati i malim dijelom oblikovati i zbog toga mediji imaju veliku društvenu odgovornost.

In: Kako vidiš stanje u listu „Imotska krajina“ koji je nekad bio ugledan i čitan, a danas je na periferiji novinarstva. Samo od Grada Imotskog taj list godišnje dobiva 115.000 kuna, a „kesu odriješe“ i druge općine suosnivači, ali i Županija. Primijeti li se to na kvaliteti lista ili je u pitanju klasično rasipanje proračunskog, odnosno našeg novca?

Topić: Ante Aračić, kakav god bio je uz Bracu Ćosića legenda imotskog novinarstva. Ja ga osobno jako cijenim i naša suradnja svih ovih godina je izvanredna, no on je novinar starog kova koji nikad ne pila granu na kojoj sjedi. Za Imotski bi najbolje bilo kada bi se Imotska krajina i Imotske novine udružile u jedan list koji bi trebao imati potporu Grada Imotskog i općina s područja Imotske krajine, ali i potpunu slobodu pisanja. Znam da je to za sada utopija, no doći će i taj dan.

In: Predsjednik si inicijativnog odbora „Imote u Lisinskom“.

Topić: Od kada sam došao u Zagreb, nisam se kao Imoćanin mogao pomiriti s činjenicom da Sinjani, Širokobriježani, Šibenčani, Zadrani i mnogi drugi organiziraju zajednička velika okupljanja, a mi iz Imotske krajine ništa. Sa skupinom vrijednih suradnika odlučili smo ujediniti sve naše zavičajne udruge kojih je vrlo veliki broj te, ne umanjujući važnost njihovih okupljanja koje podržavamo, organizirati veliko okupljanje svih iseljenih Imoćana u primjerenom prostoru i uz primjeren program. Kako smo zamislili, tako smo i napravili. Hoće li se Imota u Lisinskom održavati svake godine ili svake druge, nije važno, puno važnije je da se takva i slična okupljanja organiziraju i dalje.

In: Na koncu, što poručuješ slušateljima RIM-a i čitateljima „Imotskih novina“?

Topić: Slušateljima RIM-a čitateljima Imotskih novina želim puno zdravlja, a svega ostalog koliko bude.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here