zagreb-bok2.jpgZagreb je, kao što je poznato, stoljećima bio grad unutar Austrije, zatim Austro-Ugarske. Vremenom su se doselile austrijske upravne, vojne i industrijske strukture, a s njima je rastao i utjecaj austrijske verzije njemačkoga jezika, koja je u komunikaciji bila znatno teatralnija od njemačke varijante. Građanski trgovci u komunikaciji sa svojim mušterijama preuzimaju arhaični austrijski pozdrav "Mein Buecken", što je značilo "moj naklon". Taj se austrijski izraz uskoro u Zagrebu počeo izgovarati kao MAJN BOKN. Uskoro se pojavljuje i skraćena verzija BOKN ili NAKLON, koja se prigodom susreta na ulici obvezno morala popratiti skidanjem šešira. Od tog skraćenog BOKN nastao je tipično zagrebački pozdrav "BOK". Obje verzije (bok i naklon) mogle su se čuti kod starijih zagrebačkih obrtnika i trgovaca još šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća.

{sidebar id=4} Stoga pozdrav i odzdrav "bok" ne postoji u Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu, Osijeku ili Dubrovniku, jer su tamo neki drugi strani utjecaji bili dominantniji, pa odatle tamo "ćao", "adio" i dr. Doseljenici u Zagreb zatekli su pozdrav "bok". No, kako su mnogi od njih bili pripadnici drugih, uglavnom ruralnih sredina ili kultura, imali su pogrešno shvaćanje po kojemu su hrvatstvo poistovjećivali s vjerom u Boga i katoličanstvom. Nije im bio poznat starinski austro-njemački pozdrav i mnogi su od njih bili uvjereni da je riječ o iskvarenom, odnarođenom izrazu, pa su ga nastojali nanovo "pohrvatiti" i počeli su, u zadnjih tridesetak godina, koristiti pozdrav "BOG".
Ipak, spominjanje Boga u narodnom se govoru u Zagrebu stoljećima koristio kao pozdrav na rastanku i to u obliku "S BOGOM", koji se kasnije pretvorio u oblik "ZBOGOM". Taj se pozdrav upućivao onome za koga se željelo da ga na putu Bog čuva. U drugoj polovici dvadesetoga stoljeća pojavila se i novija verzija tog pozdrava "Bog daj", koja isto nema veze s "bok".
Tipično vjerski, odnosno crkveni pozdrav, u Zagrebu je od starine bio "hvaljen Isus" a odzdrav "na vijeke".
Početkom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, u vrijeme nacionalnoga buđenja, počeo se izbjegavati jedan od najstarijih hrvatskih narodnih pozdrava i odzdrava "ZDRAVO", prvenstveno zbog gluposti i straha govornika da im se ne prigovori manjak nacionalne svijesti. Zbog neznanja proširio se pogrešan stav da je taj pozdrav isključivo srpski. No, nije potrebno biti jezični stručnjak da bi se primijetila notorna činjenica da i prastara narodna molitva već jedno tisućljeće počinje sa "Zdravo (Marijo)…". (IN)

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here