Dok su pripadnici plemena Mursi u Etiopiji, koje su pohodili u dva navrata u sklopu svojih afričkih ekspedicija, na njih ostavili dojam vrlo neurednih, prilično agresivnih i često alkoholiziranih ljudi, dvojica fotografa i pustolova – Vedran Vidak (41) iz Prološca i Goran Jović (37) iz Vinjana Gornjih – kući su ponijeli sasvim oprečne dojmove o članovima plemena Mentawai s kojima su upravo proveli desetak dana u džunglama Indonezije.

U Hrvatsku su se vratili s mnoštvom fascinantnog materijala od kojeg već slažu izložbu, a zahvaljujući snimatelju Igoru Kneževiću, koji ih je pratio još od prvih priprema za ovu avanturu, gledatelji IN magazina na Novoj TV moći će u četiri reportaže od po 10 minuta doživjeti dio njihove pustolovine.Ipak, svoj rad su premijerno odlučili predstaviti najdražem im dnevnom listu – Slobodnoj Dalmaciji, pa vam u današnjem izdanju donosimo priču o njihovu susretu s plemenom koje je zbog geografske izoliranosti ostalo gotovo potpuno netaknuto modernom civilizacijom, a u sutrašnjem izdanju pročitajte o njihovu usponu na vulkan Ijen na otoku Javi, gdje su opčinjeni fenomenom plave vatre umalo izgubili glave zbog otrovnih sumpornih para. No, krenimo redom.

– Članovima plemena Mentawai djeca su na prvom mjestu, pa makar živjeli u prašumi, daleko od svih blagodati suvremenog života, ona su uvijek čista i uredna, a u deset dana, koliko smo proveli s njima, gotovo da nismo čuli plač nekog djeteta. Higijena je u njihovoj kulturi iznimno važna. Stoga se kupaju svakodnevno te ukrašavaju svoje tijelo cvijećem jer vjeruju da samo čist i mirisan čovjek može postići balans duha i tijela, odnosno očuvati svoje zdravlje.

U tom kontekstu nismo ostali iznenađeni da im se baš losion za tijelo najviše svidio od svih darova koje smo imali za njih – iznosi nam prve dojmove Vedran. Ipak, muški članovi plemena, napominje, strogo paze da im se na kiši ili u močvarnim predjelima ne smoči intimna zona, odnosno testisi, kako ne bi ugrozili budućnost svoga klana.

Upravo zbog toga, fizički uvijek spreman Goran, a kako i ne bi bio kad posjeduje diplomu splitskog DIF-a, morao je na leđima nositi šamana Salomona tijekom njihovih istraživanja otoka Siberuta kada bi voda postala preduboka.


Siberut je inače najveći otok otočja Mentawai koje se proteže uz zapadnu obalu Sumatre, a zbog golemih valova, često dvostruko većih od trajekta, u posljednje vrijeme privlači surfere iz cijelog svijeta.

– Zanimljivo je da se u plemenu Mentawai ponajprije muškarci bave odgojem djece. Žene, pak, love rakove i ribu, dok je totalni tabu njihovo sudjelovanje u lovu na velike životinje, pa čak ne smiju prisustvovati ni izradi otrovnih strelica. Kuće grade i jedni i drugi, s tim da su žene zadužene za pletenje krovova od bambusova lišća.

Za razliku od srednje škole u Imotskom, gdje krov sportske dvorane prokišnjava zadnjih 15 godina, krovovi od bambusova lišća plemena Mentawai sto posto su efikasni – govori nam profesor tjelesnoga Goran Jović.

Vedran Vidak, inače profesionalni fotograf, fasciniran je suživotom ovih ljudi s prirodom. Od prašume su, veli, napravili svoj vrt, a od životinja svoju braću i sestre.

– Ne love iz sporta, uzimaju od prirode samo onoliko koliko im treba, a za svako posječeno drvo zasade novo kako bi se održala ravnoteža. Kad ubiju životinju, održavaju ceremonije da zahvale njezinu duhu, a u spomen na plijen čuvaju i njihove lubanje u domovima – kazuje nam Vedran.

Zemlju dijele s brojnim biljnim i životinjskim vrstama, od kojih neke s pravom čovjeku mogu utjerati strah u kosti, poput sumatranskog tigra, kraljevske kobre ili udava. No, gdje je problem, tu je i neko rješenje.

– Pri susretu s udavom, kako su nas podučili, najbolje se uhvatiti za neko veliko stablo jer u tom slučaju zmija ne može napraviti kompletan stisak – objašnjava nam Goran.

Godine im nepoznanica

Prema legendi, znanja plemena Mentawai došla su od siročeta imena Maligai, koji je postao njihov prvi šaman, tumači Goran. A osim toga kako izgraditi tradicionalnu “uma” kuću ili izraditi otrovne strelice, on je pleme podučio i mnogim znanjima o ljekovitom bilju.

Njihovu blagodat iskusio je i naš sugovornik iz Vinjana Gornjih, i to u dva navrata. Jednom kad su ga napale pijavice, a drugi put kada se porezao na čavao. Uz pomoć ljekovitog bilja, rane su mu brzo zaliječili pa je ubrzo bio spreman za nove avanture.

Među biljkama posebno mjesto u kulturi ovog plemena zauzima palma sago, zahvaljujući kojoj nikada nisu bili gladni, te duhan. Pušenje im je neizostavni dio dnevnih rituala, pa te duhanom nude čim uđeš u nečiji dom. Sjesti, odmoriti se i zapaliti jednu, omiljena im je razonoda, kao da i oni znaju za onu – vrag odnija prišu!

– Ovi ljudi ne poznaju koncept vremena kao mi. Razlikuju tek dan od noći. Kad ih upitaš za godine, samo se nasmiju. Svako imenovanje im se svodi na dvije kategorije: mlad ili star – kazao nam je Vedran.

SINIŠA JOVIĆ
SNIMILI: VEDRAN VIDAK, GORAN JOVIĆ

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here